Preuzevši od bolesnog Borisa Jeljcina kormilo Rusije, Vladimir Putin je na strateška mjesta postavio svoje bliske suradnike iz Federaljnaje službe bezopasnosti (sljednica KGB-a).

Zovu ih još i silovikima, pripadnicima vojno-obavještajnog klana uz čiju pomoć je slaba država nakon pretvorbene otimačine vratila kontrolu nad energetskim sektorom od raspomamljenih oligarha Jeljcinove ere.

Najveću zemlju svijeta Putin je dodatno centralizirao, ukinuvši pravo federativnih jedinica da biraju guvernere. Sada ih postavlja Moskva, pa na čelo problematičnih regija obično dolaze FSB-ovci.

Rezultat: Kavkaz je koliko-toliko stabiliziran. Raščišćeni su, ili pod okrilje FSB-a stavljeni, mafijaški warlordovi koji su 90-ih haračili po ruskoj provinciji. Građani su stekli dojam da država opet nekako funkcionira, usporedo s rastom dohodaka i mirovina za najšire slojeve. A ono što većina Rusa najviše cijeni nakon krvavih događaja u 20. vijeku - a pogotovo nakon desetljeća tranzicijskog kaosa s njegova kraja - jest stabilnost, bez ikakvih radikalnih, krvavih prevrata.

Podizanje ekonomskog standarda iznad razine siromaštva te sprečavanje bezakonja i mafijaških ratova, to je glavni interes ruskih građana. Demokracija? Može, ali nije toliko bitno…

Za svoje usluge u stabilizaciji Putinova režima siloviki su nagrađeni položajima i utjecajem. Mnogi analitičari ključnim elementom današnje ruske vlasti smatraju FSB, a ne, primjerice, režimsku stranku Ujedinjena Rusija koja ima dvotrećinsku prevlast u Dumi.

Darth Vader i unutarkremaljski ratovi

Nakon što je Putinu predlani istekao drugi, po mnogima iznimno uspješan predsjednički mandat, vojno-obavještajni klan u Kremlju navodno je tražio od njega da mijenja ustav te tako ostane na vlasti i treći put. Putin je za takav potez imao podršku golemog dijela domaće javnosti, a zapadna je bila gotovo uvjerena da će Car slijediti primjer bjeloruskog diktatora Lukašenka ili kazahstanskog 'doživotnog predsjednika' Nursultana Nazarbajeva

No kad je Putin ipak odstupio s predsjedničkog položaja, i još ktome za nasljednika promovirao Dmitrija Medvedeva, pravnika civilne provenijencije - sve to to nauštrb FSB-ovog favorita Sergeja Ivanova - najtvrđi klan silovika silno se ozlovoljio.

Neposredno pred izbore dogodila se serija uhićenja unutar represivnih organa, a mediji su vrištali o zakulisnim ratovima kremaljskih klanova. Za mir u kući Putin je morao osigurati brojne kompenzacije.

Jednom od posljedica neminovnih rošada smatra se imenovanje zagonetnog Igora Sečina (zvali su ga 'Ruski Darth Vader' i 'Sivi Kardinal') vicepremijerom zaduženim za energetiku - sektor gdje plivaju nepojmljive milijarde novca.

Forbes je lani na listi najmoćnijih ljudi svijeta Sečina pozicionirao ispred Medvedeva, kao drugog najmoćnijeg Rusa iza Putina!

Tko je Putinova marioneta?

Igora Sečina opisuju kao noćnu moru ruskih oligarha, tipa čije zanimanje za nečije poslove u pravilu znači alarm za vlasnika. Mihail Hodorkovski nazvao ga je mastermindom komadanja njegova pretvorbenog naftnog imperija Yukos, čija je mutnom privatizacijom stečena postrojenja progutao Rosnjeft nakon što je tajkun završio iza rešetaka kaznionice u sibirskom Krasnokamensku.

U 'Sečinov klan' obično svrstavaju i šefa policije Rašida Nurgalijeva te Nikolaja Patruševa, bivšeg čelnika FSB-a koji je danas šef predsjednikova odjela za nacionalnu sigurnost. Sve te operativce smatra se lojalnima Vladimiru Putinu, koji pak pruža zaleđe (ali i drži konce u svojim rukama) formalno prvom čovjeku države Dmitriju Medvedevu.

Redovito kritiziran kao Putinova marioneta, današnji ruski predsjednik Medvedev načelno pokušava senzibilizirati javnost za reforme - od potrage za novim tehnologijama pa do promjene društvenog mentaliteta. Smatra ga se pristašom liberalizacije ekonomije, partnerskih odnosa sa Zapadom i polagane demokratizacije zemlje. U njegov 'tehnokratski klan' mediji ubrajaju 'kremaljskog ideologa' Vladislava Surkova, ministricu ekonomije Elviru Nabiullinu, ministra financija Alekseja Kudrina i još neke.

Unatoč jalovim vapajima Garija Kasparova koji zapadnu javnost upozorava da ne nasjeda 'na prividni razdor unutar bande', u polarizacijama unutar Kremlja neki promatrači vide moguće jezgro dvostranačja koje je u više navrata prizivao i sam Putin kao, po njemu, idealan sustav za Rusiju budućnosti. Konzervativni Putinovi i Sečinovi siloviki, recimo, protiv liberalnih 'tehnokrata' okupljenih oko Dmitrija Medvedeva – oligarha, pravnika, menadžera i ostalih činovnika.

Riječ je, dakle, o (zasad samo teoretskoj) postupnoj demokratizaciji političkog sustava iz povlaštene režimske elite. Bez opasnog ljuljanja sistema koji bi ovu složenu zemlju opet gurnuo u propast i stradanja; zapravo nekakav stabilniji, ruski put formiranja vlastite verzije demokrata i republikanaca...

Put ciničan i nepravičan, ali ne baš posve različit od povijesnog formiranja političkih elita na Zapadu. Neki baš u tome vide ulogu Mironovljeve Pravedne Rusije, parlamentarne kopije Ujedinjene Rusije, u koju bi se jednog dana mogla preliti kremaljska opozicija, kada i ako sadašnji režim procijeni da su za to došli uvjeti. I naravno, ako režim tako nešto doista želi.