Novinari-istražitelji Vilim Cvok i Hajrudin Merdanović, koji je bio načelnik Odsjeka organiziranog kriminala i načelnik krim-policije u Policijskoj upravi istarskoj, bavili su se crnokronikaškim temama i ranije. Njihova prethodna knjiga 'Hrvatska mafija – od nastanka do danas' provlači tezu da se drogom trgovalo pod okriljem države za vrijeme i nakon Domovinskog rata, ali i da se kriminalna ekonomija temeljila na krijumčarenju i preprodaji droge. Autori u najnovijoj knjizi, posvećenoj sve popularnijem kokainu, za tportal otkrivaju kako sve domišljati Hrvati krijumčare drogu, a pojašnjavaju i kako se bore protiv dilera.

Uz to, Cvok i Merdanović analizirali su epiloge presuda izrečenih uhićenim dilerima. Budući da je mogućnost enormne zarade uvijek povezana s visokim rizikom, pojedini Hrvati su poslove s drogom i nastojanje da dođu do novca preprodajom kokaina platili glavom. Kako je bijeli prah sve popularniji i dostupniji, priče s neslavnim završetkom onih koji trguju ili konzumiraju kokain sve su češće.

Cvok i Merdanović u razgovoru za tportal ističu da kokain šmrču svi – političari, novinari, odvjetnici, mafijaši, prostitutke dok orgijaju na jahtama... a 'bijele crte' odavno su se udomaćile na glatkim plohama noćnih klubova. Prema sugovornicima, unazad deset godina toliko se udomaćio u Hrvatskoj da je hit DJ Krmka 'Cijelo selo šmrče bijelo' otprije petnaestak godina imao proročansku viziju.

Iako je kokain nekada bio droga elite - bankara, menadžera, estradnih zvijezdi i manekenki - danas je situacija na tržištu prilagođena sve većoj potražnji koja se 'ocrtava' duž čitave Hrvatske. Razlog tome je pad cijene kokaina i njegova široka dostupnost konzumentima. Cvok i Merdanović kažu da ga, bez nekih pravila i ograničenja, uzimaju gotovo svi i iz svih pora društva.

Javna nesuvislost zbog bijelog praha

'Šmrču ga oni s dna i s vrha ljestvica društvenog statusa. Kokain šmrču političari, odvjetnici, poduzetnici, liječnici, novinari, okorjeli mafijaši, estradnjaci i mnogi drugi bez obzira na ono čime se bave i koliko imaju godina', naglašavaju autori dosad najcjelovitijeg prikaza rasprostranjenosti kokaina u Hrvatskoj. Sveprisutnost kokaina prisnažuju činjenicama da se ta stimulativna droga katkad pronalazi i kod zatvorenika, pa i njihovih čuvara. 'Jednostavno, kokaina ima posvuda', ističu Cvok i Merdanović.

Koliko se kokain uvukao u gotovo sve pore društva, govori i činjenica da se mnogim javnim osobama zbog njihovih trenutaka nesuvislosti pripisuje ovisnost o 'bijelom prahu'. Razlog popularnosti kokaina, ističu sugovornici, proizlazi iz njegove dostupnosti i svojstava koja pojačavaju uzbuđenje, podižu raspoloženje i euforiju te daju osjećaj povećane mentalne i fizičke hrabrosti, učestalo i moći. Iako ima razarajuće učinke na ljudsko tijelo, kokain je mnogima blizak jer pruža lažan osjećaj snage, izdržljivosti, koncentracije ili pak kao jak afrodizijak koji neki nanose čak i na spolovila. Također, korisnici često misle da se ne mogu 'navući' na kokain pa mnogi završe šmrčući i po više grama dnevno, a njihovi 'kokainski ispadi' učestalo se mogu vidjeti u medijima i na društvenim mrežama.

'Nije rijetkost vidjeti ljude iz javnog života kako su pred kamerama smušeni te izgovaraju nesuvisle riječi i rečenice, što su kasnije pokušavali opravdati premorenošću. Oni koji ih poznaju odmah upiru prstom i kažu - 'pa to se zna, on je već odavno na kokainu'. To je samo jedan znak toga kako se kokain svakodnevno nekažnjeno šmrče i da je dostupan gotovo svakome tko ga poželi', upozoravaju Cvok i Merdanović. Nadodaju da gotovo svaka gradska četvrt u hrvatskim gradovima ima vlastite dilere, a kokain se može nabaviti i u selima. Kako ni hrvatska sela nisu imuna na pošast bijelog praha, knjigu su znakovito započeli stihovima 'cijelo selo vuče bijelo'.

Hrvatski Escobar skrio 100 kilograma kokaina u otpadu

Na pitanje kolika je cijena tog famoznog grama koji je, doduše kroz šalu, nedavno pokušao naručiti i predsjednik Republike tijekom novinske konferencije, autori knjige kažu kako je ona 'na malo' već godinama ista – od 500 do 700 kuna za gram, ovisno o čistoći droge. Onaj tko kupuje na veliko, nadodaju sugovornici, dobije popust pa kilogram kokaina iz Latinske Amerike može nabaviti za 40-ak tisuća eura. Primjera kupaca 'na veliko' ne nedostaje u Hrvatskoj, a autori priče o kokainu ističu da su udruženi balkanski mafijaši, među kojima su i brojni Hrvati, zgrtali milijune krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Europu. Budući da su krijumčari droge sve domišljatiji, zanimljive su i priče na koje sve načine on dolazi među Hrvate.

'Najveći dio kokaina dolazi brodovima skriven u kontejnerima s lažnom deklaracijom. Jedan naš diler, kojeg su mediji prozvali hrvatskim Escobarom, sakrio je 100 kilograma kokaina u željezni otpad. Dovoze ga i jahtama, jedrilicama, avionima, šalju poštom... U jednom slučaju kokain je stigao u Zagreb iz Buenos Airesa natopljen u filtar-papire i ušiven u zastavice Argentinskog nogometnog saveza te nogometnog kluba Racing. Jedan naš sugovornik, koji je proveo šest godina u brazilskom zatvoru, ukazuje na to da se kokain sve više šalje prekooceanskim kruzerima', kažu u razgovoru za tportal Cvok i Merdanović.

Sve domišljatiji načini dopremanja droge ne bi trebali čuditi jer omogućuju ogromnu zaradu. Primjerice kilogram kokaina može se nabaviti u Latinskoj Americi po cijeni od 3000 eura, a cijena tog kilograma udeseterostručuje se dolaskom u Europu. Kada se u kilogram kokaina umiješaju razna punila i prašci radi dodatnih pola kilograma, zarada se višestruko povećava pa se s početno uloženih 3000 eura može zaraditi 50-ak tisuća eura, ukazuju sugovornici.

Kako je zarada enormna, nadodaju Cvok i Merdanović, krijumčari detaljno planiraju transport mjesecima ranije, ne libeći se pritom baviti ucjenama, vrbovanjem, korupcijom te podmićivanjem državnih službenika ne bi li se posao s krijumčarenjem kokaina do krajnje odredišne točke nesmetano odvijao. 'Maštovitost skrivanja manjih količina kokaina do kilograma nema granica. Krijumčari, osobito tzv. mule skrivaju kokain u kondomima naguranim u tjelesne šupljine ili ga gutaju u balončićima. Kokain se skriva i u dvostrukom dnu torbe, kozmetičkim preparatima, potplatu obuće, hrani, voću i povrću, kamerama i knjigama. Ponekad mjesta skrivanja nadmašuju i najbogatiju maštu', kažu autori te su kokainske putešestvije tzv. mula posebno obradili u knjizi.

Zastrašujuća iskustva hrvatskih mula

Cvok i Merdanović naglašavaju da se mule za malu zaradu izlažu velikim rizicima – gubitku glave ili dugogodišnjoj robiji. Ako im droga umotana u balončiće ili kondome koje progutaju pukne u želucu, mala je šansa da prežive, ocjenjuju. Ako ih pak uhvate, završe u zatvoru na dugogodišnjoj robiji. Pritom navode primjer dvojice Osječana uhićenih u Paragvaju sa želucima punih kokaina, što ih je stajalo 18 godina robije.

'Obojica su u želucima imala ukupno 1,2 kilograma kokaina. Jedan je progutao 25 paketića, a drugi 44 paketića s kokainom. Obojica su 'pala' u zračnoj luci u Paragvaju nakon što je pozlilo jednom od njih. Završili su na dugogodišnjoj robiji u jednom od najozloglašenijih paragvajskih zatvora, a da su uspjeli doći do Europe, taj kokain, razrijeđen i s uvećanom težinom, vrijedio bi na ulici i do četiri milijuna kuna', kažu autori. Njihova zatvorska iskustva, nadodaju, podjednako su zastrašujuća.

Kako u pravilu nemaju novca, a i stranci su, mule se nalaze na dnu hranidbenog lanca u prenapučenim zatvorima u kojima stražari uglavnom pasivno promatraju zbivanja. Da bi preživjeli, snalaze se na razne načine. Prema autorskom dvojcu, neki se prikrpaju bandama, a drugi zarađuju šakama boreći se u borbama organiziranim u zatvorima. Zanimljivo je pak to da Hrvati uglavnom lako dolaze do mobitela u zatvorima, naglašavaju Cvok i Merdanović.

'Nama su se u desetak godina znali javljati izravno iz zatvora iz zemalja Južne Amerike. Neki su bili izbodeni i pretučeni. U svakom slučaju kažu da su znali u što se upuštaju i da su bili svjesni rizika, no da nisu očekivali takav horor', podcrtavaju novinari iskustva sugovornika koji su zaglavili u zatvorima Paragvaja, Urugvaja, Venezuele i Brazila. Tim pretrpanim zatvorima, nadodaju, vladaju nehumani uvjeti i vođe zatvorskih paviljona koji su gospodari života i smrti. Poštuju se njihova pravila i bitno je samo jedno – preživjeti taj pakao', ocjenjuju autori.

Izvan zatvora trgovinu kokaina kontroliraju narkokarteli, za koje Hrvati u pravilu rade kao mule. Naši sunarodnjaci u poslu s kokainom surađuju sa Srbima, Crnogorcima i latinoameričkim kartelima. Tportalovi sugovornici otkrivaju da su Hrvati rijetko na vrhu narkokartela iako ima onih koji sudjeluju u velikim isporukama droge kao posrednici i financijeri.

Zagrebačkih 300 posto

'Od naše prve knjige 'Hrvatska mafija od nastanka do danas', u kojoj smo ustvrdili da se za vrijeme Domovinskog rata drogom trgovalo pod okriljem države, u hrvatskom društvu po pitanju krijumčarenja, dilanja, tržišta kokaina i narkomafije gotovo da se ništa nije promijenilo, osim toga da je droge sve više i više', upozoravaju novinari, dodajući da su stasali novi krijumčari i stvoreni novi krijumčarski kanali.

Cvok i Merdanović ističu da se u poslu s kokainom okreće nezamislivo velik novac, a da su moćnici u ovom poslu u pravilu krijumčari na vrhu piramide krijumčarskog lanca koji ostaju u sjeni i neokrznuti policijskim operacijama s dostatnim dokazima protiv njih. Ti narkobosovi, osobito oni koji dolaze iz susjedne Crne Gore, odgovorni su i za brojne oružane obračune među zaraćenim bandama koje su odnijele desetke života. Crne brojke su i one koje se odnose na količinu droge koju represivni aparat nije zahvatio zapljenama.

'Ta brojka je, pretpostavljaju i stručnjaci, prilično velika, a sveopći je dojam da zapljene kokaina u Hrvatskoj znatno zaostaju za stvarnom ponudom i potražnjom. Nepoznanica je koliko droge prolazi ispod policijskih radara. Međutim stručnjaci tvrde da je samo u Zagrebu trend uporabe kokaina u zadnjih pet godina porastao za 300 posto. Dostupnost kokaina visoke čistoće samo pokazuje da je droga nekažnjeno prošla i ušla na tržište. Količina neotkrivenog kokaina koji kola tržištem ne nalazi se u statističkim brojkama konkretnih zapljena ili slučajeva diljem Hrvatske, a to je ono što najviše zabrinjava', naglašavaju novinari. Budući da Cvok i Merdanović kao novinari prate zaokružen kokainski put od njegove isporuke, preko otkrivanja, do sudske presude, zanimalo nas je jesu li hrvatska policija i tužiteljstvo uspješni u borbi protiv krijumčara droge.

Dobro upućeni sugovornici ocjenjuju da se hrvatske institucije dobro nose s krijumčarima droge, a podsjećaju kako američka policijsko-obavještajna agencija za suzbijanje droge (DEA) već neko vrijeme ima svoj ured u Zagrebu. Podsjećaju i na nekoliko velikih zapljena droge i razbijanje krijumčarskih skupina u Hrvatskoj, no unatoč svim uspjesima policije, procjenjuje se da se zaplijeni tek 10 posto droge koja se plasira na tržište.

Cvok i Merdanović smatraju da se bitka protiv krijumčara kokaina ne može dobiti. Pritom barataju brojkama prema kojima tržište kokaina u Europskoj uniji vrijedi oko šest milijardi eura, a sudeći prema potražnji, ta će brojka nadalje rasti.

'Krijumčarenje i preprodaja kokaina danas su najisplativije kriminalne aktivnosti na svijetu, što ne zaobilazi ni Hrvatsku. Stručnjaci tvrde da najviše ilegalno zarađenog novca u Hrvatsku dolazi od krijumčarenja i preprodaje kokaina. Ulog je velik, a zarada krijumčara kokaina još veća. Dok se ne stane na put velikim zvjerkama, rat protiv kokaina će potrajati jer se na krijumčarsku scenu stalno ubacuju nova imena', zaključuju Cvok i Merdanović.