'Ne i ne', odgovaraju uglas novinar i fotoreporter tportala, a opet - kao i svaki pošten čovjek svaki put kad se nađe nasuprot uniformiranom licu - i dalje osjećaju neku neobjašnjivu krivnju.

Inspiraciju za kratak đir Zapadnom Hercegovinom pronašli smo u Česima, a koji su ovih dana, otkako su u Poljskoj privremeno ukinuti porezi i sve je pojeftinilo, pohrlili u masovni šoping u susjednu državu. Nismo očekivali da će nas dočekati velik šušur i sudaranje kolicima u trgovačkim centrima, pa ni davno viđeni prizori kupaca koji u gepeke trpaju robu, kobasice, cigarete ili - sjeća li se tko toga? - piratske CD-ove.

Ali bogme ni potpunu prazninu.

'Nigdje nikoga, što nije odnijela tvrda granica, uništila je korona. Ali i dalje su nam skoro svi kupci iz Hrvatske, prođu, pa stanu. Krpamo se nekako, prođe dan', nerado na razgovor pristaje Janja Vekić, prodavačica u trgovini robom tik uz granicu. Iz susjednog prostora izviruje Marijana Bogut, ona već šest godina tuče smjene u Gorici i također joj nije do velikog eksponiranja, bože sačuvaj slikanja. Naposljetku ipak razvlači osmijeh: što je, tu je. Dobro je da Europska unija još uvijek nije zabranila to da iz Gruda u Imotski preneseš kakvu trenirku ili majicu, nije dobro ovako javno davati ideje…

Biznis s cigaretama, recimo, potpuno je propao prije nešto više od godinu dana, kada se strogo počela provoditi kontrola i kada je kvota uvoza u Hrvatsku smanjena s ionako mršave šteke na neveselih dvije kutije po glavi. Ambicioznijem pušaču skoro nedovoljno ni za ovih stotinjak kilometara vožnje do Splita.

'Cigarete su dobile status droge', smije se Ljubica Benović, kolegica novinarka HRT-a koju srećemo u blizini. Njezin glas zazvonio nam je poznato: naravno, to je ona gospođa iz emisije 'Na vrh jezika'.

'Ali zato je barem moguće kupiti kavu, ovdje blizu je krsna pržionica. Imaju jeftinu, a odličnu robu', povjerljivo nam šapće Ljubica.

Nećemo odmah dublje u Hercegovinu, nego se vrzmamo oko granice i ulazimo u razgovor s uniformiranim, a opet vedrim licem, pa pomalo popušta i onaj blesavi osjećaj bezrazložne krivnje. Čovjek se zove Tihomir Nenadić, zapovjednik je Postaje granične policije u Imotskom i glavni je za Vinjane Donje i Gornje te niz drugih malih prijelaza kojima godišnje prođe skoro pa tri milijuna putnika. Njih polovica baš ondje, između Imotskog i Gruda.

'Ljudi su već vrlo dobro upoznati s time što smiju, a što ne smiju prenijeti preko granice: kome nije jasno, uputimo ga na kolege iz Carine, s kojom odlično surađujemo. Posebno smo senzibilizirani na lokalno stanovništvo koje dnevno prelazi granicu zbog posla ili škole, ali opet sve mora biti po zakonu', referira nam Nenadić dok automobili glatko klize preko prijelaza. Kontroliraju se covid potvrde - samo lani otkriveno je čak trideset falsificiranih PCR testova - skeniraju se osobne i putovnice, potom obavlja kratki razgovor s putnicima, a opet sve ide kao po loju. Na Vinjanima barem nikad nema velikog čekanja.

'U posljednje vrijeme primijetili smo da dosta putnika, pogotovo onih koji žive u blizini, odlazi u Hercegovinu zbog kupnje goriva, a otkako je otvoren tunel Sveti Ilija, dosta ih je i s Makarskog primorja. Sve je manje pokušaja prijenosa zabranjenih roba jer su ljudi dobro informirani, mi i Carina dobro smo uigrani, a kazne su dosta visoke', kaže nam šef Nenadić. Samo lani bilo je dvadesetak pokušaja krijumčarenja duhana, što na prijelazima, što na zelenoj granici, a u tri najveće zapljene palo je ukupno 389 kilograma.

'Na samoj granici najčešće se pokušavaju unijeti manje količine sitno rezanog duhana i cigareta u skrovitim mjestima u automobilima', otkriva nam sugovornik i ubija svaku nadu nadobudnima koji misle preveslati organe reda. Na sve obraćaju pažnju.

Rampa iz smjera Hercegovine prema Hrvatskoj uglavnom je, dakle, spuštena i čvrsta, a za proizvode poput mesa i sira - neprobojna. Nije čudo to da je od nekoliko trgovačkih centara uspio preživjeti samo jedan, a sudeći po broju kupaca, i on je na tankoj niti, dok su preostali zatvoreni i sve teže podnose zub vremena. Na jednome od njih dočekuje nas obavijest da se prodaje inventar.

A ipak nije da se ne isplati potegnuti samo koji kilometar dalje od Gorice i Sovića: čuli smo već za kavu, mnogi Dalmatinci dolaze ondje popraviti zube, a bogme i svoje pokretnine. Cvjeta posao auto otpadima, na kojima se gosti iz bratske i prijateljske države opskrbljuju dijelovima, a dobro kure i vulkanizerske usluge.

'Ima li guma', ironično pitamo mladog Franu Šimića upravo dok se bavi 'zubima' Mercedesa s njemačkim tablicama. Pitanje je u svakom slučaju pomalo blesavo jer je Frane okružen njima dan i noć.

'Šta ima li ih? Pa ja sanjam gume, rode', veselo nam odvraća vulkanizer u mjestu Pocrte nadomak Gruda. Ondje, u velik i uredan kompleks zgrada i radionica, vozači rado dolaze na sezonske generalke: izmjenu guba, optiku trapa, servis, pa u praonicu. Tu je i veliki 'hotel za gume' - ostaju na sigurnom preko zime ili ljeta, kako kome zatreba.

'Jesu, bogami, mogli bi stavit' pokretnu traku od Hrvatske do nas ovdje', smije se sugovornik tportala na pitanje o mušterijama s druge strane granice. Kaže, isplati im se.

'Vidi ovu petn'esticu: u Hrvatskoj je 600 kuna, kod nas 380, a još se može dobiti povrat poreza na granici. A ne naplaćujemo ni zamjenu', ponosno će Šimić i vodi nas dalje po kompleksu. Nismo previše zainteresirani - ipak smo ondje po zadatku, pa tako i u službenom automobilu - stoga pičimo dalje prema Grudama. Na benzinskoj pumpi nema velike gužve makar je cijena goriva za naše prilike - bagatela. Dvije do dvije i pol kune niža nego u Hrvatskoj.

'Ljudima se prije isplatilo potegnuti, napuniti rezervoar i opskrbiti se cigaretama, možda i u mali šoping. Otkad su uvedena ograničenja za cigare, nema im tu velike računice, a onda je još došla korona, pa se općenito manje putuje. Ali zadnjih tjedana dosta ih je išlo na skijanje u Bosnu, pa stanu i u polasku i u povratku', prepričava nam Marko Knezović i ispraća nas prema obližnjem Tehnodomu. Ne bez razloga: ondje bijelu tehniku, kućanske aparate i svu silu srodne robe prodaje obitelj Mikulić već puna tri desetljeća. Posao je pokrenuo otac Kamilo, naslijedio ga sin Andrija, a kupci im se uvijek vraćaju. Pa i oni s druge strane granice, mahom iz imotskog i makarskog kraja.

'Dođu obitelji po šporet, vlasnici apartmana po klima-uređaj, tu i tamo navrate prolaznici. Nije to masovna pojava, ali ima ih', kaže nam Andrija i iskreno priznaje - nešto je i skuplje, ali dosta toga jeftinije nego u Hrvatskoj.

A i mi ćemo, također iskreno, šapnuti savjet našim čitateljima: preko granice je u Hrvatsku dozvoljeno prenijeti različitu robu u vrijednosti do 300 eura, bez ikakvih dodatnih davanja, a usput još dobiti potvrdu pa u roku od tri mjeseca dobiti natrag ukupno petnaestak posto poreza plaćenog u Bosni i Hercegovini. Nije malo.

Izlet preko Vinjana ipak se, dakle, može isplatiti. Vrijedni i žilavi Hercegovci lijepo su se pobrinuli za to.