Etiopski premijer Abij Ahmed najavio je u četvrtak poslije isteka 72-satnog ultimatuma završnu ofenzivu u pobunjenoj sjevernoj regiji Tigraju. Najavljena ofenziva protiv Narodne oslobodilačke fronte Tigraja (TPLF) zabrinula je humanitarne skupine koje strahuju da bi napad na Mekelle, glavni grad regije u kojemu živi 500.000 ljudi, mogao prouzročiti ogromne žrtve među civilima. Dodatna strahovanja izazivaju izvješća da je od pokrenutih ratnih operacija početkom studenog već raseljeno više od milijun ljudi kojima nedostaje hrane zbog najezde skakavaca što su poharali većinu usjeva. Uz to, sve je više zaraženih koronavirusom. Tportal pojašnjava pozadinu sukoba koji je doveo do potpunog kaosa u Etiopiji, a prijeti širenjem i na susjedne zemlje Afričkog roga
Iza sukoba koji je izbio između etiopske vlade i vojnih snaga u njezinoj sjevernoj pokrajini Tigraju kriju se borba za prevlast i inicijativa za političku reformu etiopskog sustava vlasti, ali i duboko ukorijenjena želja za neovisnošću regija koje su godinama bile pod vlašću Addis Abebe. Do eskalacije tenzija došlo je početkom studenog, nakon što su se čelnici Tigraja usprotivili reformama koje zahtijeva Abij Ahmed, etiopski premijer koji je izbornom pobjedom nad TPLF-om prije dvije godine srušio taj pokret s vlasti nakon gotovo tri desetljeća.
Narodna oslobodilačka fronta Tigraja nastala je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon pada Hailea Selassieja, posljednjeg etiopskog cara kojeg su ubili komunistički pučisti iz pokreta Derg. Njihov cilj bio je iskorijeniti korupciju u vojsci, temelju tamošnje vlasti. Za šefa Derga izabran je pukovnik Mengistu Haile Mariam te on nakon svrgavanja cara provodi tzv. Crveni teror, tijekom kojeg su samo u prvom valu genocida od 1975. do 1977. ubijene desetine tisuća političkih neistomišljenika.
Mengistuu se pripisuje to da je izravno zapovjedio da se zadavi cara, a prema procjenama, osobno je odgovoran za gotovo dva milijuna žrtava ubijenih tijekom njegove vladavine koja je potrajala sve do pada Sovjetskog Saveza. Moskva je naime tijekom Hladnog rata sve do pada komunizma 1991. bila glavna zaštitnica Mengistua, a nakon svrgavanja pobjegao je u Zimbabve, u kojem ga je štitio nedavno preminuli politički istomišljenik Robert Mugabe.
Neizvojevana neovisnost Tigraja
Sud u etiopskom glavom gradu Addis Abebi proglasio je Mengistua i još 73 čelnika njegova bivšeg režima krivima za genocid te ih je osudio na smrt. Budući da Etiopija nema sporazum o izručenju sa Zimbabveom, malo je vjerojatno da će jedan od najokrutnijih afričkih diktatora biti izveden pred lice pravde.
Tijekom Mengistuove okrutne vladavine dolazi do razilaženja unutar Derga pa izbija građanski rat koji je potrajao sve do 1987., kada je raspušten pokret, a na čelo države dolazi Etiopska radnička stranka, kojoj također predsjeda Mengistu. Kako on ne dopušta bilo kakve pokrajinske težnje za neovisnošću izvan kontrole Addis Abebe, TPLF započinje gerilski rat protiv njega. Pokret za neovisnost Tigraja povezuje se s gerilskim pokretima u Eritreji te ona padom Mengistua, za razliku od Tigraja, uspijeva izvojevati neovisnost.
Nova etiopska vlada predvođena tigrajskim gerilskim vođom Melesom Zenawijem daje široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznaje neovisnost Etiopije, s kojom je ratovala trideset godina, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan gospodarski rast. Dodatne probleme Zenawijevoj vladi donio je pogranični rat s Eritrejom te je od 1998. do 2000. odnio više od 100.000 života.
Nakon Zenawijeve smrti 2012. godine na vlast dolazi njegov suradnik i ministar Hailemariam Desalegn iz Etiopske narodne revolucionarne demokratske fronte (EPRDF), proizašle iz TPLF-a, a koji će obnašati funkciju premijera sve do 2018. godine, kada daje ostavku i povlači se kao prvi etiopski čelnik kojem je to pošlo za rukom mirnim putem. Ističući da se povlači kako bi se raščistio put prijeko potrebnim reformama, Hailemariama Desalegna nasljeđuje Abij Ahmed, nekadašnji obavještajni časnik etiopske vojske i čelnik EPRDF-a iz Demokratske stranke Oromo (ODP), jedne od četiri koalicijske stranke EPRDF-a.
Nobelovac na meti kritika
Otkako je Abij Ahmed postao premijer, pokrenuo je širok program političkih i ekonomskih reformi te je radio na posredovanju u mirovnim sporazumima Eritreje i Južnog Sudana, kao i sporazumu o tranziciji u Sudanu. Prošle godine je za svoje mirotvorne zasluge ovjenčan Nobelovom nagradom za mir, no već je zasjenjuje njegov pristup rješavanju problema s Tigrajem, regijom koja se namjerava odcijepiti od Addis Abebe.
Neprijateljski odnosi između Abijeve vlade i TPLF-a započeli su u listopadu 2020. godine, kada je TPLF odbio ovlasti središnje vlade za upravljanje Tigrajem. Pobornici razdruživanja s Addis Abebom i dugogodišnji etiopski vlastodršci iz redova TPLF-a optužili su aktualnu etiopsku vladu za kršenje ustava zbog odgađanja izbora do 2021. godine te ostajanje na vlasti i nakon predviđene tranzicije 6. listopada ove godine.
Stoga je TPLF odlučio provesti vlastite regionalne izbore usprkos prijetnjama središnje vlade. Abij je zauzvrat preusmjerio financiranje pobunjene regije kako bi oslabio TPLF, a koji je pak poručio Addis Abebi da ih neće spriječiti u provođenju slobodne volje Tigrajaca da izaberu vlastitu vladu. Iako je Abij dolaskom na vlast obećao okončati eru dominacije jedne etničke skupine, TPLF se pobunio protiv promjena i optužio Abijevu vladu za etničku osvetu protiv bivših dužnosnika.
Kako bi pridobio globalnu političku podršku saveznika, Abij je optužio TPLF za napade na regularnu etiopsku vojsku, nakon čega je pokrenuo napad na odmetnutu pokrajinu na sjeveru zemlje. Abij je u nekoliko navrata putem društvenih mreža optužio TPLF za 'zločinačku nepopustljivost', tvrdeći da je odbacila napore savezne vlade oko pomirenja i dijaloga.
S druge pak strane, predsjednik Tigraja Debretsion Gebremichael za eskalaciju krivi saveznu vladu, ističući da regija djeluje isključivo u samoobrani. U jeku međusobnih optužbi etiopska vlada je optužila i najutjecajnijeg Tigrajca u inozemstvu, čelnika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa za pokušaj nabave oružja i diplomatsku potporu TPLF-u.
Dok Tigrajci u jeku sukoba bježe u obližnju Eritreju i Sudan, odmetnuti TPLF zasad nema potporu u svijetu iako većinski muslimansku Eritreju, u koju bježe tigrajski izbjeglice, podržavaju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat, dok većinski kršćansku Etiopiju podržavaju Sjedinjene Države. Svoju nazočnost u Etiopiji još ranije je potvrdila Kina, jedan od glavnih investitora u toj zemlji, čijim su novcem Etiopljani prošle godine lansirali svoj prvi satelit u svemir.
Strah od prelijevanja sukoba
Stoga je opravdan strah vanjskopolitičkih analitičara od prelijevanja sukoba na Eritreju, Sudan i Egipat, ali i preko Crvenog i Arapskog mora na Jemen, u kojem se već prelamaju interesi Saudijske Arabije i UAE-a s jedne i Irana s druge strane. Pritom ne treba posebno naglašavati kako Teheran u protivljenju Washingtonu podržavaju Moskva i Peking pa sve podsjeća na hladnoratovske podjele.
Međunarodni analitičari upozoravaju da bi sadašnji sukob u Tigraju, ako se unedogled produži, mogao potaknuti nezadovoljne surogate TPLF-a u različitim džepovima Etiopije da ustanu protiv Abijeve vlade. Time bi se proširila nestabilnost koju bi, ističu analitičari, koristili 'veliki igrači', a koji 30 godina nakon okončanja Hladnog rata ponovno koriste Afriku kao poprište podjele interesne sfere. Analitičari svoje strahove potkrjepljuju podacima kako Tigrajci u svojim redovima imaju oko 250.000 dobro obučenih boraca koji ne namjeravaju popustiti zahtjevima Etiopije, druge najnaseljenije afričke zemlje i stoga ključne za stabilnost Roga Afrike.
