'Ni s kim se istorija nije tako pošalila kao što se pošalila s Bosnom', znamenita je rečenica iz još znamenitijeg odjeljka jednog od najboljih romana napisanih na južnoslavenskim jezicima, Derviš i smrt Meše Selimovića. I nije se gotovo ni s kim na ovom svijetu, barem u kontekstu zločina i smrti, povijest tako ružno poigrala kao što se poigrala s Bosnom. Osim možda s Afganistanom. No, dok je za tragediju Bosne kriva više stotina godina s koljena na koljeno prenošena tradicija klanja po ključu i logici Krista, Hrista i Alaha, Afganistan, ta divna i ponosna azijska zemlja, našao se na udaru kurve sudbine ni kriv ni dužan, eto tako, jer su se carevi malo igrali rata. Kako prije trideset godina, tako i danas.

'Kada Afganistan prestane biti ratni pakao, bit će raj za pecanje', kaže John, američki liječnik i ribički entuzijast, član misije Liječnika bez granica koja je u kasno ljeto 1986, preko Pakistana otišla u Afganistan u želji da pomogne toj napaćenoj zemlji koja je punih sedam godina trpjela posljedice sovjetske invazije. Da je tužna povijest Afganistana zapravo jedan veliki povijesni paradoks, dovoljno govori činjenica da je u 80-ih, u 'zlatno doba' hladnog rata, kada je američka anticrvena histerija podsjećala na ludilo 'lova na vještice' senatora Josefa McCarthya, Reaganova administracija obučavala afganistanske mudžahedine za borbu protiv Rusa.Tada su se rame uz rame protiv zle komunističke pošasti borili sveamerički sin John Rambo i Osama bin Laden, a danas, na temeljima osvete za 11. rujan, a pod parolom rata protiv terorizma, SAD su pretvorile Afganistan u spaljenu zemlju. Ipak, to je neka sasvim druga priča.

Izvorno, u Francuskoj objavljen u 3 albuma, a kod nas posredstvom izdavačke kuće Fibra predstavljen u integralnoj verziji, 'Fotograf' Emanuella Guiberta i Didiera Lefevrea je nevjerojatan komad dokumentarne umjetnosti, unikatan dragulj svjetske strip baštine. Sastavljen od stotina prekrasnih Lefevreovih fotografija snimljenih tokom misije Liječnika bez granica 1986. u Afganistanu te prekrasnih Guibertovih ilustracija, 'Fotograf' više podsjeća na kakav katalog umjetničkih fotografija nego na klasičan strip. No, 'Fotograf' je zapravo zapanjujući dnevnik Lefevreovog nevjerojatnog i stresnog putovanja, čije posljedice su 2007. dovele do njegove prerane smrti od srčanog udara.

Afganistan iz prve ruke

Ova iznimna, te barem u svijetu stripa jedinstvena kombinacija fotografije i grafičke novele imala je za zadatak čitatelju otvoriti neke sasvim nove poglede na Afganistan, na zemlju o kojoj ne znamo gotovo ništa, osim da se tamo vječno ratuje. I u tome je potpuno uspjela. Smješten u razdoblje sovjetske invazije, 'Fotograf' nas upoznaje s Afganistanom iz prve ruke, s Afganistanom koji nije samo jedan od mnogih bezimenih i udaljenih svjetskih toponima ogrezlih u krvi, već s Afganistanom koji je zemlja ponosnih i časnih ljudi, ljudi koji su naučili živjeti sa smrću i koji su naučili tragediju prihvaćati uzdignuta čela. Svijet koji opisuje Lefevre je jedan stvarni svijet, nepredvidljiv i složen, no iznad svega u potpunosti ljudski.

Didier Lefevre priču počinje ležernim uvodom, kad se kao mladi fotograf koji je prihvatio poziv da prati misiju Liječnika bez granica, pozdravlja s majkom, bakom i Parizom i preko Pakistana odlazi u Afganistan, na put koji će mu promijeniti život iz temelja. Karavana liječnika bez granica, infiltrirana u konvoj krijumčara oružja koji iz Pakistana za mudžahedinsku gerilu nabavljaju oružje, ilegalno, pod okriljem noći napušta Pakistan i upušta se u dugotrajno i naporno putovanje prema sjeveroistoku Afganistana gdje će u nehumanim i u gotovo ad-hoc uvjetima pomagati unesrećenima. Njihovo putovanje je u potpunosti odrađeno off-road, preko strmih i neprohodnih planinskih prijevoja na nekoliko tisuća metara nadmorske visine. U cijelosti pješice i u cijelosti noću. Pod stalnim rizikom sovjetskih zračnih napada.

Lefevre svojim aparatom dokumentira sve. Fotografirao je pitoreskne i slikovite pejzaže i veličanstvene panorame Afganistana, patnje suputnika, samrtne muke životinja iz karavane, mudžahedine iz pratnje kojima je puška bila najbolji prijatelj. Kad liječnici iz misije u improviziranim bolnicama vode brigu o unesrećenima, bolesnima i ranjenima, njegov aparat okida. Ne radi nastranog vojaerizma, već stoga što je svijet zaslužio znati što se zapravo tu događa i kakva je to zemlja taj Afganistan.

Rušenje predrasuda

Ova knjiga je blago. Prekrasna studija o ljudima u vrijeme rata. O dobrim i o lošim ljudima. No, više o dobrim. To je zapis prepun kontrasta u kojem se raj za ribolovce pretvara u pakao rata, koji začudo i dalje ostaje raj za ribolovce. Panorame Afganistana su toliko božanstvene da Lefevre osjeća da je pronašao raj, no taj je raj zagađen smrću i krvlju, bombama, tjelesima ljudi i životinja, razorenim obiteljima. Lefevre ovom knjigom ruši brojne predrasude kako o samom Afganistanu, tako o općenito islamskoj kulturi i načinu života. Čitajući 'Fotografa' saznajemo brojne stvari o kojima nismo imali pojma, a ponašali smo se kao da znamo. Burke, vahabije, odnosi Afganistanaca prema svojoj djeci i svojim ženama... Nije sve to samo i isključivo crno bijelo, na što smo mi navikli. Ima tu jako puno i sivih nijansi.

280 stranica ove knjige se čini možda malo predugo, no dužina u ovom slučaju nikako nije mana, štoviše, ona je ovdje prednost. Ova knjiga ne umara, ona jednostavno opija i svakom sljedećom stranicom ona educira. Od pomalo nonšalantnog i naivnog Lefevreovog odlaska iz Pariza, preko dugotrajnog i napornog puta kroz planinske masive i suočavanja s užasima rata iz prve ruke, sve do budalastog i umalo fatalnog pokušaja da se sam, bez ostatka tima vrati u Pakistan, 'Fotograf' imponira nevjerojatnim ritmom i uzbudljivošću, toliko da se njegove stranice gotovo tope čitatelju u rukama.

Kvaliteta stripa najčešće ovisi o balansu pripovjedne i vizualne naracije, kad se crtež i priča međusobno nadopunjuju. Ovdje Guibertov crtež, a posebice Lefevreove fotografije preuzimaju na sebe većinu te naracije. Te slike govore tisuću riječi, a njihovu snagu Lefevre pojačava jednostavnim, a opet toliko briljantno konciznim pripovijedanjem lišenim bespotrebnog i patetičnog moraliziranja. Kontrasti i obrati koji su na neki način i definirali čitavu ovu misiju, savršeno se uklapaju kao neka igra između stripa i fotografije. Na početku, na prvim stranicama, Guibertov crtež se čini pomalo nejasnim, zrnatim, čak i nadrealnim. Baš kao da simbolizira Lefevreov dolazak u jedan sasvim drugi svijet i njegovo nesnalaženje u istom. No, kako priča odmiče, kad se Lefevre sve više stapa sa okolinom Afganistana, kad upozna afganistansku dušu i sebe počne doživljavati Afganistancem, konture Guibertovog crteža postaju jasnije. Kao da je napokon sve sjelo na svoje mjesto. Teško je opisati u kratkim crtama (zato obavezno pročitajte 'Fotografa') što je na ovoj misiji Lefevre sve prošao. Vratio se sa 4 tisuće fotografija, ali i vidno iscrpljen i sa znatno manje kilograma te sa 14 zubi manje radi zarađene furunkoloze. Ipak, on ne žali radi toga, dapače, toliko je zavolio tu tešku, surovu i konzervativnu zemlju, da joj se nakon ove misije, sve do smrti, godinama iznova vraćao.

Nefikcionalne, autobiografske i novinarske grafičke novele imaju izrazitu sposobnost da miksanjem klasičnog storytelling stila s nekonvencionalnim pripovjednim, a posebice vizualnim identitetom, stvaraju doživljaj čitanja koji se poprilično razlikuje od onog kod klasičnog stripa. Kad se to napravi kako treba, rezultati su najčešće zapanjujući. I ne treba onda čuditi što su Persepolis Marjane Satrapi, Goražde: Zaštićena zona (eto, još jedna poveznica između Bosne i Afganistana) Joea Sacca i, naravno, Maus Arta Sipegelmana stripovi koji se smatraju vrhuncima devete umjetnosti. 'Fotograf' bez sumnje zaslužuje mjesto u tom odabranom društvu jer je baš poput navedenih klasika postigao da svijet možemo razumjeti malo bolje.

Veliki Bruce Springsteen je jednom davno izrekao: Više smo naučili iz ploča nego iz školskih knjiga. Nakon što sam pročitao 'Fotografa', mogu mirne duše dodati: I iz stripova.

Izdavač: Fibra

Cijena: 270 kuna

Ocijena: 10/10