Fra Šime Nimac novi je dokaz da je ponašanje nekih crkvenih takozvanih velikodostojnika i nekih hrvatskih političara potpuno identično. Iskorištavali su godinama određeni sustav kako bi ga, na račun građana, poreznih obveznika ili pak vjernika, financijski opustošili u svoju korist. Jer nakon što je fra Šime Nimac s računa svoje bivše župe podigao gotovo 10 milijuna kuna, teško se može pronaći razlika između njegova ponašanja ili ponašanja određenih političara koji su u posljednjih dvadesetak godina 'podigli' s državnog računa milijune u svoju korist i korist svojih obitelji
Spomenuti bivši župnik odlučio je promijeniti život. Valjda su mu se vjernici ogadili, Crkva postala preteški teret za njegova krhka leđa, i jednog jutra odlučio je krenuti u novi život. Nešto slično kao i prije nekoliko godina bivši premijer Ivo Sanader. Ovom prvom dojadili su vjernici, a ovom drugom građani. Pa su odlučili započeti novi život. 'Vrijeme je za novi početak', rekao je fra Šime sebi u bradu, a Sanader na konferenciji za novinare.
HDZ se kao organizacija u prvi tren povukao, da bi kasnije, vidjevši da im Sanader i kao počasni predsjednik stranke predstavlja uteg, odlučio izbrisati čovjeka s lica političke scene izbacivši ga naglavačke (ili čak bolja riječ - naGlavaške) iz stranke. Isto tako učinila je Katolička crkva. Vidjevši da im bivši župnik župe Uznesenja BDM iz Baške Vode javno srozava ugled, Provincijalat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja reagirao je priopćenjem i napisao: 'Izražavamo iskreno žaljenje zbog opravdanog zgražanja javnosti prouzročenog nezasitnim egoizmom pojedinca.'
Tako su i HDZ i Katolička crkva zbog sve lošijeg ugleda personificirali krivnju. Jedni u Sanaderu, drugi u franjevcu Nimcu. Jer ako se već 'sijeku glave', onda neka tih glava bude što manje. I poruka za javnost: nitko ništa nije znao, sve su Sanader i Nimac radili sami, krivnja i odgovornost pada na njih, a ne na organizaciju kojoj su pripadali.
No, je li to baš tako? Kao što svi znamo da je nemoguće da u HDZ-u nitko ništa nije znao, isto tako je teško povjerovati kako je u Katoličkoj crkvi samo fra Šime Nimac 'nezasitni egoistični pojedinac', kako tvrdi organizacija kojoj je spomenuti bivši župnik pripadao. Jer u ovom slučaju se nameću mnoga pitanja. Tko je tog 'nezasitnog egoističnog pojedinca' školovao, pripremao za svećeništvo i redovništvo (koje posebno podcrtava zavjet siromaštva), tko je donio odluku da je taj 'nezasitni egoistični pojedinac' spreman postati svećenik, da mu se dekretom povjeri upravljanje župom i njezinim financijama? Kad smo već kod financija, zanimljivo je da danas, kada je više od 300 tisuća nezaposlenih, kada su pred financijskom blokadom čak i gradovi, a ne samo građani, jedna hrvatska katolička župa ili župnik na računu imaju milijune kuna. I da to nikako nije ni prvi, a ni posljednji slučaj (sjećate li se brata Ive Sanadera, također svećenika?).
Slučaj fra Šime Nimca nije tek bezobrazan čin 'nezasitnog egoističnog pojedinca', već pokazatelj atmosfere i duha u Katoličkoj crkvi koji nema puno veze s evanđeljima i naukom Isusa Krista na kojima se nalaze temelji kršćanstva. Kad su Isusa pitali, kako pišu evanđelja, što im je činiti s novcem i plaćanjem poreza, on im je odgovorio: 'Podajte caru carevo, a Bogu Božje.' Što bi odgovorio fra Šime Nimac? Ili, što bi odgovorili drugi crkveni velikodostojnici koji se prepiru samo onda kada je u pitanju novac, financije, imovina. Slučaj Dajla i prepucavanje oko samostana i zemljišta u Istri, na vrlo elitnoj lokaciji uz more, nije bio svjetovnog karaktera. Posvadili su se, naime, benediktinci s biskupijom, biskupija s Vatikanom, pa čak i biskupi između sebe. Zbog komada zemljišta. Jer podajte caru carevo, a o Bogu će vam pričati netko drugi.
