U osam sati je diljem zemlje otvoreno oko 85.000 glasačkih mjesta koja se zatvaraju u 18.00 odnosno 20.00 sati u većim gradovima. Izbori za dijasporu i stanovnike prekomorskih područja počeli su u subotu.

Prema svim anketama, uvjerljivi favoriti su dosadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, predsjednik konzervativne Unije za narodni pokret (UMP), i socijalist Francois Hollande

Očekuje se da će Sarkozy i Hollande u prvom krugu izbora biti prilično izjednačeni, ali da nijedan od njih neće dobiti dovoljno glasova, a u drugom krugu, 6. svibnja bi po anketama trebao pobijediti Hollande. Ako se potvrde prognoze, Sarkozy bi bio prvi francuski predsjednik nakon više od 30 godina koji je izgubio borbu za reizbor na dužnost nakon prvog mandata.

Analitičari procjenjuju da je Sarkozy, premda i osobno nepopularan, najviše glasova izgubio zbog ekonomske krize koja prijeti zemlji i stopi nezaposlenosti od 10 posto, najvišoj u posljednjih 12 godina. Osobno mu veliki dio stanovništva zamjera skupi stil života, posve u neskladu s gospodarskim problemima zemlje, povremene netaktične ispade u javnosti i povezanost s bogatim industrijalcima i financijskim tajkunima.

Po anketama bi treće i četvrto mjesto trebali osvojiti predsjednica desničarske Nacionalne fronte Marine Le Pen i kandidat ljevičara Jean-Luc Melenchon, dok će iza njih ostati Francois Bayrou, kandidat Demokratskog pokreta.

Prve službene projekcije izbornih rezultata utemljene na djelomičnom prebrojavanju glasova očekuju se u 20.00 sati navečer, a medijima je zaprijećena visoka kazna, ako prekrše taj embargo i prije toga objave vlastite izlazne ankete. Konačni rezultati očekuju se do srijede.

10 kandidata u utrci

Predsjednik kojemu istječe mandat Nicolas Sarkozy (57), sin mađarskog useljenika i odvjetnik po zvanju, bio je 2007. izabran za predsjednika Francuske s 53 posto glasova i obećanjem promjena politike svoje zemlje. Na ove izbore izlazi s etiketom najnepopularnijeg predsjednika koji se natječe za još jedan mandat. Većina Francuza, njih 64 posto, ocjenjuje ga negativno i zamjera mu vladajući stil 'darivanje bogataša' i odgovornost za porast nesigurnosti radnih mjesta.

Klasični birači desnice privrženi su mu i hvale njegovu energiju te politiku na međunarodnoj sceni tijekom financijskih kriza 2008. i 2011.

Svoju je kampanju temeljio na tipičnim temama desnice: sigurnosti, useljeništvu, islamu čime je nastojao privući i dio birača krajnje desnice.

Ankete mu predviđaju izjednačen rezultat u prvome krugu s Francoisom Hollandeom ili nešto manje (27 do 28 posto), a u drugome krugu trebao bi izgubiti (54 prema 46 posto).

Izborni favorit

Umjereni socijalist reformist Francois Hollande (57), želi postati 'normalni' predsjednik po stilu vladanja. Vodeću stranku ljevice vodio je 11 godina i prikazuje se kao osoba koja ulijeva povjerenje i okuplja ljude. Predstavlja se kao kandidat 'ozbiljne ljevice koja neće razočarati'.

Ciljevi su mu smanjiti javni deficit, što je i cilj desnice. Obećava fiskalnu reformu radi postizanja veće jednakosti te zagovara oživljavanje rasta u Europi. Desnica mu zamjera manjak iskustva u vladanju, jer nije nikada bio ministar. Neki mu predbacuju nesposobnost da presudi u osjetljivim pitanjima.

Njegova bivša životna partnerica Segolene Royal bila je kandidatkinja socijalista na predsjedničkim izborima 2007., koje je izgubila pobjedom Nicolasa Sarkozyja.

Nasljednica

Marine Le Pen (43), prvi se put natječe za predsjednicu. Vodstvo Nacionalne fronte preuzela je iz ruku svoga oca Jean-Marie Le Pena, utemeljitelja te krajnje desne stranke. Teži ponoviti očev uspjeh iz 2002., kada je uspio proći u drugi krug predsjedničkih izbora.

Marine ne posjeduje očeve govorničke vještine, no njezinom je zaslugom lik stranke umiven i očišćen od rasističke i antisemitske retorike. U kampanji je morala računati na konkurenciju Sarkozyja koji je snubeći dio njezina birača, zadirao u njoj najdraže teme: borbu protiv useljavanja i nesigurnosti.

Ankete ne daju Marini Le Pen izgleda za prolazak u drugi krugi i predviđaju da će se za treće mjesto boriti s Jean-Lucom Melenchonom, te dobiti između 13 i 16 posto glasova.

Tribun

Jean-Luc Melenchon (60), iznenađenje je predsjedničke kampanje 2012. Bivši ministar i senator socijalista bio je u savezu s komunistima, a sada želi 'reorganizirati ljevicu', odbaciti liberalizam i Europu tržišta.

Taj sjajan govornik je velike dvorane, kakvima se stranke tradicionalno koriste za kampanju, zamijenio otvorenim prostorima okupljajući desetke tisuća pristaša na Trgu Bastille u Parizu ili na plaži u Marseilleu.

Odlikama pučkog tribuna uspio je mobilizirati 'ljevicu ljevice' uz geslo 'Preuzmite vlast' i oštrim napadima na neoliberalizam.

Uspjehom u kampanji pomrsio je račune Hollandeu jer je pokazao da je u francuskih birača nemali broj onih koji ne prihvaćaju gospodarski realizam stranke socijalista.

Centrist

Francois Bayrou (60), treći se put natječe na predsjedničkim izborima proeuropskim programom stranke centra. Bivši profesor iz provincije, a danas zastupnik, uspio je dobiti 18 posto glasova 2007., kada su ga nazivali 'Trećim čovjekom', iza Sarkozyja i Royal. Želi uvjeriti Francuze da tradicionalni bipolarizam u političkom životu ljevica-desnica ne vodi nikamo.

Bayrou je bio prvi koji je 2007. progovorio da zaduženja prijete eksplozijom što se i dogodilo u EU. Protivi se zatvaranju industrije i izmještanju proizvodnje iz Francuske u druge zemlje. Na tim temama vodio je kampanju. Zadnje ankete predviđaju mu 10 posto glasova, a ljevica i desnica želi dobre odnose s njime računajući na podršku njegovih birača u drugome krugu.

Mali kandidati

Eva Joly (68), bivša sutkinja u korupcijskim aferama, kandidatkinja je Zelenih, no ekološke teme nisu imale odjeka u ovoj kampanji. Podrijetlom iz Norveške, ta zastupnica Europskog parlamenta nizala je gafove tijekom kampanje, ističu sturčnjaci. Njezina je nevolja i to što Francuze u vrijeme 10-postotne nezaposlenosti više brinu egzistencijalna pitanja od ekoloških tema.

Nathalie Arthaud (42), nastavnica te Philippe Poutou, 45-godišnji radnik, predstavnici su dviju trockističkih stranaka: Radničke borbe i Nove protukapitalističke stranke. Njihovi su programi slični: zabrana otpuštanja zaposlenika, podjela rada među svima, povećanje plaća i nacionalizacija banaka. Ankete im predviđaju slabe rezultate, oko jedan posto glasova.

Nicolas Dupont-Aignan (51), zastupnik desnice, predstavlja se kao 'degolist' i suverenist. Želi odbaciti euro i pridobiti birače koji su siti klasične desnice, ali ne žele ni Nacionalni front Marine Le Pen. Ankete mu predviđaju 2 posto glasova.

Jacques Cheminade (70), za nevolje u svjetskom gospodarstvu krivi 'svjetsku oligarhiju' i međunarodne financijske lobije. Protivnici tog najstarijeg predsjedničkog kandidata optužuju da je pristaša teorije zavjere.