Prema novom izvještaju Agencije za nuklearnu sigurnost, u Francuskoj je potrebno uložiti oko deset milijardi eura u obnovu nuklearnih elektrana.

Izvještaj je, nakon prošlogodišnje eksplozije reaktora u Fukushimi u Japanu, jako odjeknuo u francuskoj javnosti. Debata je kao i uvijek u kontekstu atomske energije, obilježena stalnim elementom straha, a javila su se, u stručnoj javnosti, jako oprečna stajališta o budućnosti nuklearnih elektrana.

S jedne strane, dio stručnjaka, mahom vezanih uz postojeća postrojenja, tvrdi da si Francuska ne može dopustiti zatvaranje nuklearki jer bi to označilo kraj njene energetske neovisnosti. Neovisni stručnjaci su, pak, skloniji barem privremenom ograničavanju korištenja izvora atomske energije i postepenom zamjenjivanju nuklearnih reaktora izvorima obnovljive energije.

Čak 76 posto ukupne energetske proizvodnje

U zemlji u kojoj atomska energija bilježi veoma visokih 76 posto u ukupnoj energetskoj proizvodnji (primjerice, u Belgiji ona bilježi 51 posto, a u Japanu tek 25 posto) često se ističe da su upravo nuklearne elektrane garant smanjenja emisije CO2.

Argoment koji ističu protivnici zatvaranja nuklearki jest da prema izračunu najefikasnijih energija, uzevši u obzir troškove proizvodnje, investiranja te funkcioniranja i trajnosti instalacija, atomska i dalje prednjači pred svim ostalim tipovima energije. Stoga barataju brojkama o gubitku oko 17.000 radnih mjesta, dok bi trošak zatvaranja svih 58 reaktora iznosio oko 43 milijarde eura.

S druge strane, zagovornici, ako ne zatvaranja, onda barem ograničavanja uporabe atomske energije, uvjeravaju da je energetska neovisnost Francuske zapravo veoma upitna, jer ovisi o zalihama urana, kao i ostalih energenata.

Napuštanje atomske energije u idućih 20 godina

Novi izvještaj državne agencije govori o ranjivosti francuskih nuklearnih postrojenja, kojima je prosječna starost 26 godina, te se iscrtava scenarij o napuštanju izvora atomske energije u slijedećih dvadeset godina. On je moguć samo ako se strateški uključe postepeno povećanje ostalih, obnovljivih izvora energije, a trošak zamjene bio bi otprilike isti u slučaju da se trenutna nuklearna postrojenja prilagode novim sigurnosnim, post-Fukushima normama. No za takav odlučujući korak, stručnjaci tvrde da nedostaje kolektivne volje.

Jedini zajednički argument stručnjaka jest onaj o budućnosti energetske karte Francuske, koja će morati povećati obnovljive izvore energije. No i tu se scenariji izvedbe razilaze. Naime, aktualni recesijski okvir tek je jedan od novih izgovora pred kojim se argumenti o očuvanju okoliša odgađaju, a s njima i razvitak solarne energije i energije vjetra, u kojima visoki inicijalni trošak ne donosi dovoljno brzo planirani povrat investicije.

Odluka tek nakon izbora
 
Pred nizom argumenata koje su izložili stručnjaci, trebala se očekivati šira debata o izvorima energije i njihovoj raspodjeli u budućnosti, o strateškim i održivim ciljevima, no ona se tako, simptomatično, iz upućenog rakursa seli u nestalni prostor predizborne predsjedničke kampanje.

Tako vladajući UMP svoju nacionalnu strategiju blisko vezuje uz održavanje svih nuklearnih pogona, dok su socijalisti skloni kompromisnom rješenju smanjenja, bez da su jasno istakli alternative i scenarij zatvaranja pogona. Upravo se zahvaljujući tom argumentu, jedna i druga strana međusobno optužuju za manjak odgovornosti i nedostatak strategije. Zasad se jedino 'zelena' opcija otvoreno zalaže za ukidanje izvora atomske energije. Stoga bi se itekako bitna odluka o budućnosti francuskih nuklearki mogla donijeti tek nakon izbora, zakazanih krajem travnja.