Prema posljednjem broju The Economista, utjecajnog britanskog poslovnog tjednika, 'najveća opasnost za jedinstvenu europsku valutu' ne stiže ni od Grčke ni od Španjolske ili Italije, već od zemlje koju se uobičajeno smatra jednom od garancija stabilnosti eura, Francuske. Naslovnica s tekstom 'Tempirana bomba u srcu Europe' i slikom baguettesa omotanih francuskom 'tricolore' zastavom s upaljenim fitiljem ne ostavlja puno sumnji u zloguku procjenu britanskih novinara. Dosje od 14 stranica mogao bi se najkraće opisati kao posljednje upozorenje francuskom ekonomskom modelu prije no što ga, prema predviđanjima, kriza udari svom silinom već iduće godine
The Economist se oslanja na niz zabrinjavajućih faktora kao što su stagnirajuća ekonomija Francuske, povećanje stope nezaposlenosti, trgovinski deficit, manjak kompetitivnosti te golemo uplitanje države u poslovni svijet. Kao rezultat, 'poslovna klima se bitno pogoršala', među ostalim i zbog novog povećanja poreza francuske vlade. Ako su se tržišta dosad pokazivala popustljivima spram Francuske, to će se, 'prije ili kasnije', bitno promijeniti, smatraju u liberalnom tjedniku. Nadalje, drže da Francuska nije provela bitne strukturalne reforme poput Italije, Španjolske i Grčke te da se nova vladajuća postava s predsjednikom Françoisom Hollandeom i premijerom Jean-Marcom Ayraultom ne doima 'dovoljno hrabrom i sposobnom nametnuti reforme naspram sveopće opozicije'. Iako je nova vlast donekle 'realnija po pitanju težine situacije', The Economist se boji da su 'nedavne promjene smjera nedovoljne' i da su stigle prekasno.
Pesimistična prognoza britanskog tjednika nije dugo ostala bez reakcija u Francuskoj. Premijer Ayrault izjavio je da 'pretjerivanje da bi se prodalo novine ne impresionira Francusku', ministar Arnaud Montenbourg smatra da je reportaža na razini satire, a ne ozbiljne ekonomske analize, dok Laurence Parisot, koja je načelu udruge poslodavaca Medef, tvrdi da je novinska priča zakašnjela budući da je francuska vlada upravo donijela niz odluka za povećanje kompetitivnosti.
Dosje The Economista ostavlja zapravo niz dvojbi o svojoj motivaciji. Naime, ako se pogleda kako je liberalni tjednik kroz nedavnu povijest tretirao Francusku, jasno se ocrtava prije svega ideološki zazor od francuskog etatističkog modela. Za vrijeme prošlih predsjedničkih izbora, novinski naslov je glasio 'Francuska u poricanju – najfrivolniji izbori na Zapadu', dok na su ilustraciji Sarkozy i Hollande smješteni u Manetovu sliku 'Doručak na travi'. Kada je osvojio mandat, Hollande je dobio epitet ni manje ni više nego 'opasnog' (za svijet kapitala). Kroz povijest bilježi se niz sličnih, uvijek 'zabrinjavajućih' dosjea u The Economistu čiji liberalni svjetonazor teško, skoro pa nikako, ne uspijeva prihvatiti uplitanje države u regulaciju poslovnog svijeta. U tom pogledu, svakako stoji argument da se u reportaži podleglo brojnim, skoro pa karikaturalnim klišejima Luja XIV, sindikata sklonih permanentnim štrajkovima i, općenito, zemlje nesklone kapitalu. Jedna od upućenih kritika zvuči upravo smiješno, a ta je da su francuske elite i birači neskloni prebacivanju ikakve državne suverenosti na europsku razinu. Posebice ako se zna da britanski premijer David Cameron redovito i oportuno ubacuje priče o referendumu o napuštanju Unije te da je pred izglasavanje za novi sedmogodišnji proračun Unije najavio mogućnost veta u slučaju bilo kakvih novih troškova.
