Kako komentirate linč Moamera Gadafija? Kakva će, prema Vašem mišljenju, biti budućnost Libije?
Budućnost Libije krajnje je neizvjesna, imajući u vidu plemensku podijeljenost, činjenicu da je zemlja puna oružja, kao i to da sadašnje vodstvo jedva uspijeva prikriti podjele koje u njemu vladaju. Dakle, odgovor na Vaše pitanje je: ne znam! A što se tiče ubojstva pukovnika Gadafija i jednoga njegovoga sina (koji je također zarobljen živ, a potom likvidiran), mislim da ne služi na čast ni onima koji su to izvršili, ni njihovim nalogodavcima – ma gdje i ma tko oni bili.

Kako komentirate rasplet tzv. arapskog proljeća? Kako komentirate činjenicu da su sve svrgnute režime zamijenile vojne uprave?
Prije svega, mislim da je izraz 'proljeće' poznat iz europskog političkog rječnika, a koji se najprije odnosio na Čehoslovačku 1968., a potom na Hrvatsku 1971., ovdje zloupotrijebljen. U svim arapskim zemljama u kojima je došlo do promjene vlasti, poticaj je bio socijalni bunt koji je izbio u jednome, ili nekoliko gradova i koji u samome početku nije uživao podršku većine. No vještim manipuliranjem kroz medije i društvene mreže stvoren je dojam kao da je taj bunt izraz nezadovoljstva i volje goleme većine, pa mu je onda pružena i manje ili više otvorena podrška iz inozemstva. I to je dovelo do promjene režima koji svakako nisu bili demokratski u smislu zapadne demokracije. Vojne uprave možda su bile nužna, nezaobilazna prijelazna faza, ali kako će cijeli taj projekt – jer duboko sam uvjeren u to da je riječ o projektu – završiti, ne bih se usudio prognozirati. Kao ni kakve će biti njegove posljedice na stanje na Bliskome istoku.

Kažete da ste duboko uvjereni kako je u slučaju tzv. arapskog proljeća riječ o projektu. Tko, prema vašem mišljenju stoji iza tog projekta i zašto?
Najkraće rečeno: iza svega što se događa, a u srži bunta jest socijalno nezadovoljstvo, to ne poričem, ali ipak iza svega stoje interesi i ciljevi krupnog kapitala i nadnacionalnih tvrtki.

Kako komentirate inicijativu Vatikana za osnivanjem svjetske vlade?
Nikakva svjetska vlada nije nam potrebna, ako se vratimo – na riječima, ali i u praksi – načelima iz Povelje Ujedinjenih naroda i ako Svjetskoj organizaciji dopustimo da na međunarodnoj sceni igra onu ulogu koju su joj njezini osnivači i namijenili. Naravno, da je u tome kontekstu potrebna i reforma UN, kako bi bili dorasli izazovima današnjice. A kao što znate sva nastojanja da se reforma pomakne s mrtve točke godinama se spotiču o nevoljkost nekih od najutjecajnijih članica Ujedinjenih naroda koje ne žele izgubiti poziciju što je sada imaju, a još manje žele da svjetska organizacija postane prava i djelotvorna brana unilateralnim akcijama na svjetskoj sceni koje sve češće viđamo. I još nešto: tako dugo dok nacionalizam bude bitno obilježje ponašanja subjekata međunarodnih odnosa, tako će dugo bilo kakve ideje o vladama koje bi nadilazile nacionalne granice, spadati u domenu znanstvene fantastike. Pa, pogledajte samo Europu...

Treba li Hrvatska, zbog ekonomske krize, zatražiti izmjenu ugovora s Vatikanom (financijske obveze, prije svega)?
Već sam jednom rekao da svi ugovori mogu biti predmetom revizije, odnosno izmjene. Ne vidim zašto se to ne bi odnosilo i na ugovore s Vatikanom, pogotovo zbog toga što su se u znatnoj mjeri izmijenile prilike u usporedbi s onima u kojima su ti ugovori potpisivani.

Kako komentirate pogoršanje odnosa Hrvatske i Srbije i zavrzlamu oko Zakona o ništetnosti? Kako bi vi, da ste u mogućnosti, razriješili aktualno pogoršanje hrvatsko-srpskih odnosa?
Odnosi između Hrvatske i Srbije nisu onakvi kakvi bi mogli biti i kakvi bi, što je još važnije, trebali biti. Trenutno oni su dobrim dijelom u ulozi taoca predizborne kampanje što se nesmiljeno – mada službeno i nije počela – vodi u Hrvatskoj, ali također i predizbornih odmjeravanja snaga u Srbiji. I jedno i drugo nije dobro, jer zamućuje pogled na stvari i jer dugoročne interese dviju zemalja podređuje kratkoročnim, dnevno-političkim interesima i ciljevima pojedinih stranaka. Zakon o ništetnosti kojega spominjete upravo je ogledni primjer za to o čemu govorim. Potpuno suvišan, u kontekstu bilateralnih odnosa, pa i u kontekstu skorog potpisivanja pristupnog ugovora s EU – štetan, a braniteljima koji su se nevini našli na optužnicama iz početka rata ne pruža nikakvu zaštitu. Dapače, pretvara ih u zarobljenike koji su osuđeni da ne prelaze hrvatsku granicu. Nevladin sektor u dva je navrata upozoravao na to, i ja sam u oba navrata supotpisao njihove izjave, ali gdje ste to mogli pročitati? Praktično je cijela hrvatska politička, ali i medijska scena talac skorih izbora.

Smatrate li da će Zakon o ništetnosti i pogoršanje odnosa sa Srbijom naštetiti hrvatskom statusu u EU, prijeti li, prema vašoj procjeni, opasnost da zbog toga bude odgođeno potpisivanje pristupnog ugovora, odnosno pristupni datum?
Već sam natuknuo da bi Zakon o ništetnosti mogao imati negativne učinke u kontekstu potpisivanja pristupnog ugovora Republike Hrvatske s Europskom unijom. On bez ikakve dvojbe šteti regionalnoj suradnji, a – kao što je dobro poznato – regionalna suradnja jedno je od onih ključnih pitanja na osnovu kojih se procjenjuje naša zrelost ili nezrelost za ulazak u EU. Može li on odgoditi potpisivanje pristupnog ugovora, o tome ne bih spekulirao.

Kako vi vidite rješenje situacije na Kosovu i, slijedom toga, europske integracijske perspektive zemalja regije, na čelu sa Srbijom?
Pitanje Kosova, kao što sam uvijek govorio, trebalo je i može se riješiti samo pregovorima i kompromisima. To može biti bolno, to može biti teško, ali to je jedini put. Ideje o podjeli, uporno, upravo tvrdoglavo insistiranje na tome da Srbija nikada neće priznato neovisno Kosovo, zahlađivanje odnosa s onima koji su ga priznali, to ne vodi ničemu. Ali i vodstvo u Prištini treba dobro odmjeravati svoje poteze i voditi računa o tome da oni ne pridonose daljem pogoršavanju stanja. Ujedinjena Evropa, ma kakva da jest, jedina je perspektiva svih zemalja regije, pa tako i Srbije i Kosova. Što prije to nekima postane jasno, to bolje.

Kako komentirate činjenicu da nemamo veleposlanicu/veleposlanika u SAD-u? Šteti li to hrvatsko-američkim odnosima?
Nije nimalo neobično što zemlja kojoj predstoje parlamentarni izbori oklijeva s imenovanjem novih veleposlanika, odnosno odgađa njihovo imenovanje. Ta je praksa dobro poznata i Amerikancima, tako da ne vjerujem kako činjenica što do izbora nećemo imati veleposlanika u Washingtonu može štetiti našim odnosima sa Sjedinjenim Državama.

Kako komentirate krizu eurozone?
Kriza eurozone samo je jedan od simptoma opće krize neoliberalnog modela. Tako dugo dok će se čelnici zemalja eurozone koncentrirati samo na to da rješavaju tu krizu, a uporno će i kratkovidno odbijati suočiti se s činjenicom krize neoliberalnoga sustava, tako dugo mi možemo biti svjedocima samo kratkih predaha u krizi, ali ona će se nužno ponavljati, obnavljati i produbljivati. Uostalom, to se upravo sada i događa.

Kako komentirate pokret Occupy Wall Street?
To je predvidivi izraz nemoćnoga – ali samo na prvi pogled – prosvjeda protiv sustava koji je zaboravio čovjeka, odnosno koji ga je učinio svojim objektom, da ne kažem: zarobljenikom. Malo je tko, barem na ovim našim prostorima, uočio činjenicu da se sada prvi puta demonstrira zbog istoga razloga na globalnoj osnovi. Pazite: prvi puta! U Hrvatskoj očito se još nije formirala kritična masa dovoljna da i ovdje imamo reprizu onoga što se već događa širom svijeta. Da sam na mjestu oporbenih, a pogotovo sindikalnih čelnika, zamislio bih se nad time.