Nakon šest godina Julianu Assangeu, australskom programeru i aktivistu, ponovo gori pod nogama i mnogi se pitaju gdje će osnivač servisa Wikileaks na kojem su kroz godine objavljeni bezbrojni tajni dokumenti, uskoro završiti? Assange se od sredine 2012. godine nalazi u prostorijama ambasade Ekvadora u Londonu. Tamo je završio radi optužbi o silovanju koje su protiv njega 2010. godine podignute u Švedskoj, a radi čega je Švedska zatražila njegovo izručenje.

Assange se tada predao britanskim vlastima koje su ga nakon deset dana pustile na slobodu s koje se branio od izručenja. No, kako je njegova obrana bila neuspješna on je sredinom 2012. prekršio uvjete pod kojima je pušten i u ekvadorskoj ambasadi zatražio azil. Optužbe iz Švedske su odbačene još lani u svibnju, i ta je država povukla europski nalog za hapšenjem, no Assange i dalje ne izlazi iz ambasade jer mu prijete novi problemi koji su posljednjih dana postali sve ozbiljniji.

Prema posljednjim objavljenim informacijama odbor američkog Senata, gornjeg doma tamošnjeg parlamenta, zatražio je da se Assange pojavi na ispitivanju kako bi odgovorio na pitanja vezana uz moguću suradnju ruske vlasti i Donalda Trumpa tijekom predsjedničke kampanje. Poziv je vezan uz dokumente koje je Wikileaks objavio 2016., ali cijeli odnos američkih vlasti i Juliana Assangea seže nešto dalje u prošlost i u konačnici je razlog zašto Assange i dalje odbija napustiti ambasadu Ekvadora.

Wikileaks, čiji je Assange pokretač, je 2010. godine objavio video snimku iz 2007. koja pokazuje pripadnike američke vojske u Iraku kako iz helikoptera likvidiraju civile među kojima su se nalazila čak i dva novinara Reutersa. Ta je snimka bila samo prva u nizu zapisa, dokumenata i informacija koje je Wikileaks nakon toga objavio u vezi angažmana američkih vojnih snaga na Bliskom istoku. Iste su godine objavili još stotine tisuća tajnih dopisa i dokumenata vezanih uz rat u Iraku, te tajnu diplomatsku korespodenciju američkog ministarstva vanjskih poslova koja je sezala desetljećima u prošlost.

Objavom tih dokumenata Assange je, očekivano, došao na nišan američkih vlasti iako ga je podržavao dio tamošnje političke ljevice koja se protivila američkom vojnom angažmanu na Bliskom istoku kao i ekstenzivnim mjerama praćenja i nadzora koje već gotovo dva desetljeća provode američke vlasti. No, prije dvije godine, tijekom predsjedničke kampanje u kojoj su se nadmetali Donald Trump i Hillary Clinton, Wikileaks je objavio i niz dokumenata za koje mnogi drže da su donijeli prevagu na Trumpovu stranu i omogućili mu pobjedu.

Radilo se o e-mail porukama Demokratske stranke koja je nominirala Hillary Clinton i porukama čelnog čovjeka njene kampanje Johna Podeste, a koje su do Wikileaksa došle nakon što su kompjuterske servere navodno hakirali pripadnici ruskih tajnih službi. Sve je to, naravno, samo još jedan dio veće slagalice u kojoj se postavlja pitanje koliku i kakvu su ulogu imali Rusi u američkim predsjedničkim izborima 2016. godine.

Iako je tada Donald Trump na sva usta hvalio Wikileaks, osobe iz redova republikanaca koje danas okružuju Trumpa ne zaboravljaju ulogu koju je Assange imao u objavljivanju tajnih vojnih informacija i nemaju mu namjeru to oprostiti. Američki državni odvjetnik Jeff Sessions kojeg je imenovao Trump već je izjavio da bi, ako postoje uvjeti za to, tražio hapšenje Juliana Assangea.

Upravo ta nesigurnost oko toga što bi Assangeu mogle spremati Sjedinjene Američke Države ga odvraća od toga da napusti utočište u prostorijama ambasade iako, kako stvari sada stoje, uskoro neće imati previše izbora. Ekvadorske vlasti su još proljetos Assangeu uskratile pristup internetu, a sve je više znakova da će ga i izbaciti iz svoje londonske ambasade. Američki novinar Glenn Greenwald, koji je bio u redovitom kontaktu s Assangeom prije nego što mu je oduzet pristup internetu, izjavio je za australske medije da 'nije tajna da je ekvadorska vlada sve više razočarana s boravkom Juliana Assangea u njihovoj ambasadi'.

Prema njegovim riječima španjolska i britanska vlada zajednički s američkim vlastima stvaraju pritisak na predsjednika Ekvadora Lenína Morena koji je manje sklon Assangeu nego što je bio njegov prethodnik Rafael Correa. Moreno je Correu na predsjedničkoj poziciji naslijedio prošle godine. Cijelu stvar, izgleda, komplicira jedino još činjenica da je Assange prije nekoliko mjeseci dobio državljanstvo Ekvadora, a ekvadorski zakoni ne dozvoljavaju izručivanje vlastitih državljana Velikoj Britaniji, te se sada radi na tome da se Assangeu državljanstvo ipak oduzme.

Velika Britanija će, po svemu sudeći, odigrati ključnu ulogu u budućnosti i životu Juliana Assangea. Jedini otvoreni sudski nalog koji u ovom trenutku postoji protiv Assangea je britanski nalog za hapšenjem iz 2012. kad se nije pojavio na sudu u skladu s tada važećim uvjetima pod kojima je pušten da se bori protiv izručivanja Švedskoj. Za takvo nepoštivanje suda obično se izriče novčana kazna mada postoji i mogućnost boravka u zatvoru do maksimalno tri mjeseca. No, temeljem tog naloga Britanci njega mogu pritvoriti čim izađe iz ambasade.

Pitanje je što će dešavati nakon toga. Britanskim vlastima ostaje mogućnost podizanja i ozbiljnijih optužbi zbog čega bi mu mogao zaprijetiti zatvor i do godine dana, a veliko je pitanje što u međuvremenu može doći iz SAD-a. Assange 'nema puno prijatelja u SAD-u' komentirao je Greenwald. Desne političke opcije nisu ga nikada pretjerano voljele zbog dokumenata koje je Wikileaks objavio o američkim vojnim operacijama. Ljevica ga sada krivi za pobjedu Trumpa na izborima, a Assange je ionako u nekoliko navrata dao do znanja da ne podržava Hillary Clinton.

Vlada Baracka Obame je imala problem s optužbama protiv Assangea jer ako su ga htjeli optužiti radi objave tajnih dokumenata, onda nisu mogli zaobići niti medije poput novina New York Times, Washington Post ili Guardian koji su objavili iste i slične dokumente, a to rade i danas. Ljudi koji okružuju Trumpa nemaju skrupula po pitanju novinarskih sloboda i već su pokazali da su vrlo spremni uništiti Wikileaks i optužiti Assangea. „Oni će izmisliti teorije ako bude trebalo samo da to naprave“, procijenio je Greenwald.

Iako američko zakonodavstvo, naravno, dozvoljava dizanje optužbi kad u javnost procure tajni dokumenti, u prošlim takvim slučajevima te su optužbe padale na prvom amandmanu američkog ustava koji garantira slobodu novinarstva. Neki komentatori procjenjuju da bi se tako nešto moglo odigrati i u slučaju Juliana Assangea, no cijeli proces bi mogao trajati godinama, a Assange bi cijelo to vrijeme bio pritvoren.

Jedina mala šansa koja preostaje Assangeu je da mu se 'smiluju' britanske vlasti. Kao što nam jasno pokazuje slučaj Agrokora i Ivice Todorića, zahtjevi za izručenjem, ako bi ga SAD zatražile, u britanskom pravnom sustavu se rješavaju poprilično dugo. Britanske vlasti su u prošlosti već odbijale pojedine takve zahtjeve koji su stizali iz Amerike. Izručivanje osumnjičenih u slučajevima kakav je Assangeov zapravo i nije toliko uobičajeno jer se radi o tzv. političkim procesima.

Za razliku od klasičnih zločina poput ubojstava ili pljački zbog kojih uopće i postoji institut izručivanja osumnjičenika među državama, ovakvi više politički slučajevi se ponekad čak i izostavljaju iz sporazuma o izručivanju koje sklapaju države. No, čak i da konačna odluka i bude povoljna za Assangea, on će je ipak poprilično dugo morati čekati u britanskom pritvoru. Tako da je izgledno, ako se ništa bitnije ne promijeni, da će Julian Assange svoju sobicu u londonskoj ambasadi Ekvadora uskoro zamijeniti nešto oskudnije opremljenom sličnom prostorijom u britanskom zatvorskom sustavu.