Tako je to kad nekoga ne drže u pritvoru.

A imali su ti Australci dovoljno razloga da Dragana Vasiljkovića, alias Daniela Sneddena, drže barem na oku, ako već ne u pritvoru. Riječ je o licu koje prolazi kroz njihovu kaznenu i obavještajnu evidenciju po više osnova, od kojih je svaka dovoljan razlog da ga se pritvori zbog opasnosti od bijega. Evo, dakle, kraće kritičke biografije Dragana Vasiljkovića.

Naturalizirani Australac od 1974, dijete ekonomskih emigranata iz Jugoslavije. Kao maloljetnik prvi put kazneno gonjen zbog posjedovanja i preprodaje ukradene robe; drugi put zbog organiziranja 'lanca prigradske prostitucije' u Melbourneu; sve to prije napunjene 21. godine. Sudac za maloljetnike tada ga je suočio s izborom: ili zatvor – ili vojska. Stupio je u elitnu Viktorijinu pukovniju i završio oficirski tečaj. Služio je na više mjesta u južnopacifičkoj regiji, gdje je Australija imala mirovne postrojbe. Nakon isteka obaveznog staža, kapetan u ostavci Snedden radio je kao vojni instruktor po raznim zemljama koje drže do britanskih vojnih tradicija, zaljevskim emiratima uglavnom, ali je navodno viđan po Južnoj Africi, Angoli i sličnim mjestima. Karijera tipična za pristojnije plaćenike, uostalom. Stekao je i pilotsku dozvolu.

U našim krajevima pojavio se u okolnostima donekle neugodnim 1990: uplovio je u crnogorske vode na nekoj povećoj jahti u društvu dviju njemačkih gospođica, ali je policija u Baru jahtu privremeno zadržala zbog 'spornog porijekla'. To se nekako sredilo, ali je s Vasiljkovićem uskoro kontaktirao Franko 'Frenki' Simatović iz srbijanske Udbe; nikada se nije saznalo kako i preko koga. Znalo se, međutim, da je Frenkiju i Jovici Stanišiću trebao upravo takav profesionalni profil. Rođeni hohštapler i talentirani prevarant, Dragan u dogovoru s Udbom počinje graditi imidž 'tajanstvenog i nepobjedivog specijalca', uz ono neizbježno: 'ako ti kažem tko sam zapravo, morat ću te ubiti'. Već u ljeto 1991, Udba i Miloševićevi mediji od njega su stvorili senzaciju i vrisak, u čemu je, naravno, uživao. Postao je i junak stripa za djecu. Kad je imidž bio na vrhuncu, šalju ga u Golubić kod Knina gdje osniva 'alpha camp' za obučavanje Martićevih milicajaca, nazvanih 'Knindže'.

RATNIK, ŠVERCER I GOLFER

Kapetan Dragan i njegova postrojba borili su se oko Gline, Dvora na Uni, po zadarskom zaleđu itd. sve do jeseni 1991. Tada kulminira pritajeni sukob između Vasiljkovića i Mile Martića: ukratko, Dragan je Milu smatrao za budalu, a Mile njega za lice sumnjivo. Dragana je Mile protjerao za Beograd, bez mnogo protivljenja Miloševićevih ljudi. Naime, kapetan Dragan, u skladu sa svojom vojnom naobrazbom, inzistirao je na tome da početne vojne uspjehe treba pretvoriti u politički kapital tako što bi se s hrvatskom državom sklopilo neko primirje i ucjenom iznudili ustupci dosta slični kasnijem planu Z-4. Ucjena bi bila podržana prijetnjom prekidanja komunikacijskih linija kod Karlovca i Zadra. Kapetan, očito, nije shvaćao Miloševićevu strategiju: da je 'Republika Srpska Krajina' tek potrošna roba s ograničenim rokom trajanja; nije bio jedini.

Za svojih boravaka u Beogradu, osim erotskih avantura po kojima je izašao na glas, Dragan se bavio i švercom špijunske elektronike i suvremenije vojne opreme (noćni dalekozori) u suradnji s dvama njemačkim prevarantima koji su ga kasnije i pokrali. Naravno da je srbijanskoj tajnoj službi skupo prodavao zastarjele uređaje koji su se tada već dali kupiti običnom poštanskom narudžbom.

Uto je počeo i rat u Bosni. Kapetan Dragan pozvan je u pomoć, proveo je neko vrijeme tamo, ali se vratio tvrdeći da on 's tim Karadžićevim zlikovcima posla imati neće'. Osnovao je 'nevladinu' organizaciju 'Fond kapetana Dragana' i bavio se pomaganjem udovica i siročadi srpskih boraca. Sredinom devedesetih, skužio je da se Miloševiću loše piše i počeo se približavati 'patriotskoj' oporbi oko Vuka Draškovića, sve dajući nesporne liberalne izjave. U vrijeme pogroma nad novinarima, krajem 1998, demonstrativno se stavlja na stranu ugroženih.

Kada je 5. listopada 2000. došlo do prevrata, Dragan Vasiljković na čelu grupe naoružanih ljudi zauzima neboder 'Beograđanku' i kritično važnu lokalnu radio i TV stanicu Studio B, spretno i bez opaljenog metka. Pod novim režimom on je zadovoljan i ne gura se u politiku, nego u poslove. Postao je savjetnik Mile Dragića, proizvođača zaštitne opreme (panciri, kacige itd); onda se bacio u promicanje golfa u Srba, ali mu to zbog nekog razloga nije krenulo od ruke. Što je radio sa strane, ne znamo, ali da je nešto radio – jeste, znajući ga. Haaški tribunal prevario se u jednome trenutku i pozvao ga svjedoka protiv Miloševića, a on je napravio cirkus i ispao svjedok obrane. Bilo kako bilo, Srbija mu je dosadila i vratio se u Australiju baviti se golfom i nekim drugim poslima.

Onda dolazi do te trakavice s hrvatskim zahtjevom za izručenje. Ta je priča dosta čudna: Australija u načelu ne izručuje svoje državljane, ali je u slučaju Daniela Sneddena učinila izuzetak. Moji australski izvori kažu da se on tamo nekome jako zamjerio, ali ne znaju kako; može se, međutim, naslutiti s obzirom na opisani životopis... Tim prije što je u ekstradicijskom pritvoru bio držan mnogo dulje nego što je to tamo običaj. A onda su ga pustili da se sa slobode dalje parniči oko tog izručenja, uzeli su mu australsku putovnicu, ali ne i srbijansku, mada su znali da je ima. Čim je čuo da ga je Vrhovni sud odlučio izručiti, nestao je netragom, što se dalo, dapače, moralo pretpostaviti; takav je profil.

Australija je velika i okružena još većim oceanom. U blizini su razne egzotične zemlje poput pacifičkih otoka ili Indonezije gdje Interpol nije baš najaktivniji. Dragan Vasiljković ima dovoljno veza u vojnom i obavještajnom polusvijetu da si pribavi lažne papire. Pritom je iskusan pilot i vješt pomorac. Mogu ga zamisliti kako jedri na dugačkoj jedrilici ili kako leti malom Cessnom nad Pacifikom.

To su tužne činjenice života. A kada – i ako – bude uhvaćen i izručen, čemu se nadamo, bit će cirkusa od suđenja.