'Godinama liječim oboljele od raka prostate i u šali sam govorio Čime se bavim, od toga ću se vjerojatno i razboljeti. Bilo je to zloslutno proročanstvo', kaže dr. prim. mr. sc. Egidio Ćepulić, predsjednik Hrvatskog društva bolesnika s rakom prostate, čija je udruga protekloga tjedna pokrenula akciju Sve za njega kako bi upozorila na važnost pravodobnog reagiranja i medicinskog tretmana te bolesti.

Nakon razdoblja pada, smrtnost od raka prostate u Hrvatskoj u ponovnom je porastu, a cilj je akcije otkrivanje što većeg broja pacijenata u ranoj fazi bolesti i smanjenje smrtnosti. Rak prostate nije samo hrvatski problem, najčešći je zloćudni tumor u muškaraca u Europi i SAD-u. Treći je uzrok smrti od raka u Europi, a najčešći karcinom u svijetu uopće uzme li se u obzir i karcinome koji ne prave nikakve simptome i koji se nađu na obdukcijama.

Uz rano otkrivanje raka prostate važno je odgovarajuće liječenje bolesnika kod kojih je rak prostate otkriven u uznapredovalom stadiju, odnosno u metastatskoj fazi bolesti. Naime, dostupnost terapije kod bolesnika s metastatskim rakom prostate nije jednaka dostupnosti terapije za druge vrste raka, poput raka dojke iako su od kraja prošle godine u Hrvatskoj dostupna tri nova lijeka.

Dr. Ćepulić, tijekom specijalizacije radio je godinu dana u jednoj od najpoznatijih europskih onkoloških ustanova - Christie Hospital u Manchesteru, a među ostalim jedan je od prvih liječnika koji se počeo baviti ultrazvučnim pregledima dojke (1977.). Osim kao uspješni liječnik, djeluje i kao konzultant u klinikama te predavač na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.

Vaš je primjer posebno zanimljiv ne samo na razini da ste oboljeli od bolesti za koju ste specijalist nego i zbog činjenice da ste sami sebe liječili i izliječili. Pritom, važno je da je bolest otkrivena na vrijeme.

Kao liječnik znao sam važnost ranog otkrivanja bolesti. Nakon navršenih 50 godina, počeo sam sebi redovito kontrolirati PSA (prostata specifični antigen). Činio sam to jednom godišnje. Pokazalo se da tijekom redovitih pregleda nalazi nisu bili najbolji, odnosno primijetio sam nagli porast PSA. Kako se cijeli život bavim problemom raka prostate, rekao sam sebi da je bolje da sam napravim plan liječenja nego netko drugi. Sam sam sebi odredio plan zračenja i bez problema i simptoma svakodnevno osam sati radio i normalno funkcionirao. Naravno, redovite preglede i kontrole obavljam i sada kada sam izliječen.

Vaš primjer nije čest u Hrvatskoj. Reklo bi se da je on rijetkost, prije svega zbog činjenice da se mnogi javljaju na pregled onda kad su simptomi već uznapredovali?

Prošle godine od raka prostate u Hrvatskoj su umrla 824 muškarca, što je porast od gotovo 10 posto u odnosu na 2013. To je poražavajući podatak! Ono što šokira jest nebriga o vlastitom zdravlju! Nevjerojatno je da ljudi u alternativi život ili smrt biraju ovo drugo, uzmemo li u obzir činjenicu da se rak prostate dijagnosticira vrlo lako mjerenjem prostata specifičnog antigena iz krvi, a u ranoj fazi je izlječiv operacijom ili zračenjem u gotovo 100 posto slučajeva. Iako je ta informacija dostupna odavno, kontrola PSA još uvijek se zaobilazi. To je alarm zbog kojeg smo pokrenuli akciju Sve za njega. Cilj je otkrivanje što većeg broja oboljelih u ranoj fazi tumora, lokaliziranje bolesti i smanjenje smrtnosti.

Postoje li ipak neki simptomi zbog kojih bi netko trebao potražiti pomoć vaših kolega? Koliko je točno uvjerenje kako je to bolest starije muške populacije, dok mlađi mogu biti mirni?

Simptomi raka prostate gotovo su neprimjetni – ipak, treba obratiti pozornost na učestalo mokrenje, krv u mokraći ili ejakulatu koji mogu ukazati na to da se zbiva nešto što ukazuje na potrebu urološkog pregleda. Rak prostate nekada je bio rak isključivo starije muške populacije, ali to više nije slučaj. Danas se dobna granica sve više spušta. Urološki pregled i PSA probir preporučuje se provoditi jednom godišnje u osoba starijih od 50 godina (u nekim zemljama u starijih od 55 godina), odnosno u osoba starijih od 40 godina koje u obitelji imaju jednog ili više članova oboljelih od raka prostate. Također, posebno se preporučuje pregled i muškarcima koji su imali problema s upalama prostate i upalama mjehura.

Postoji li nešto što bi se moglo zvati rizičnim faktorima?

Važno je napomenuti i kako bitnu ulogu u nastajanju raka prostate ima prehrana, pri čemu su lipidi identificirani kao regulatori nastajanja i napredovanja raka. U prijevodu, riječ je o izrazito masnoj prehrani, tome u prilog govore i zemljopisne razlike u incidenciji ove vrste karcinoma: u Kini i Japanu 2,3/100.000 muškaraca, a u Americi 101 u bijelaca, odnosno 137/100.000 u crnaca. Postoji i nasljedna sklonost od pet do 10 posto (ako bliski rođak ima rak prostate rizik je dva puta veći, a ako dva bliska rođaka imaju rak prostate, rizik je pet puta veći).

Vaša kampanja ukazuje na to da se svijest o bolesti treba mijenjati ne samo kod muške populacije nego i unutar hrvatskog zdravstva?

Činjenica je da bolesnicima kod kojih je rak prostate otkriven u uznapredovalom stadiju, odnosno u metastatskoj fazi bolesti, nije pružena jednaka dostupnost terapije kao kod drugih vrsta raka, poput raka dojke. U Hrvatskoj su dostupna tri nova lijeka u drugoj liniji liječenja metastatskog hormon-rezistentnog raka prostate: enzalutamid, abirateron (hormonska terapija) i kabazitaksel (kemoterapija), no kod nas se za sada može odabrati samo jedan od ta tri lijeka što čini velike komplikacije oboljelima.

Što je potrebno učiniti?

Donijeti jedinu pravu i humanu odluku. Ne postoji razlog da HZZO brzo ne riješi ovu situaciju i oboljelima omogući adekvatno liječenje.