Ipak, nostalgičara za Sovjetskim Savezom svake je godine sve manje, navodi VCIOM.

Gorbačov uživa velik ugled na Zapadu koji visoko cijeni njegov doprinos rušenju komunizma, dok kod kuće nije tako popularan jer ga smatraju glavnim krivcem za raspad SSSR-a.

Njegov dolazak na vlast u proljeće 1985. označio je jačanje sovjetskog liberalizma. Gorbačovljeva 'perestrojka' i 'glasnost' bili su pokušaj demokratizacije sustava, ali nisu urodile plodom. Izgubio je početnu potporu elita, a zatim i stanovništva budući da je u tom procesu malo napravljeno za rast životnog standarda. Raspadu SSSR-a prethodio je neuspjeli državni udar protiv Gorbačova u kolovozu 1991. Pokrenuli su ga komunisti tvrdolinijaši koji su u stvari željeli spriječiti raspad države, ali su svojim potezima na kraju samo pridonijeli brzom kraju SSSR-a.

Državni udar okončan je tri dana nakon što je počeo. Međutim, dobro ga je iskoristio tada novoizabrani predsjednik Rusije Boris Jeljcin. On se 19. kolovoza ispred moskovskog Bijelog doma popeo na tenk i obratio građanima koji su se tamo okupili kako bi prosvjedovali protiv državnog udara. Pozvao je Ruse da uzvrate pučistima i zatraže da se zemlja vrati u normalno stanje, a njegovo obraćanje emitirano je na državnoj televiziji. Nakon tri dana ukinuto je izvanredno stanje, Gorbačov je pušten iz kućnog pritvora, a pučisti su uhićeni.

Vođa tog neuspjelog državnog udara bio je Genadij Janajev, sovjetski potpredsjednik od 1990. do 1991., koji je umro u Moskvi prošle godine.

Iako do službenog raspada Sovjetskog Saveza nije došlo sve do 25. prosinca 1991., nakon ta tri dana u kolovozu SSSR je postojao samo u formalnom smislu.

Za mnoge u Rusiji pad SSSR-a značio je gubitak statusa i prestiža. Ruski premijer Vladimir Putin je rekao da je kolaps Sovjetskog Saveza najveća geopolitička tragedija 20. stoljeća.