'Mirovanje mandata', zakonski je uređen status koji se 'udomaćio' u hrvatskom parlamentarnom životu i nije ozbiljnije propitivan, odnosno percipiralo ga se kao posve razumljiv sve dok nedavno iz nadležnih službi Europskog parlamenta od nekih hrvatskih europarlamentaraca nije zatraženo da objasne što znači 'stavljanje mandata u mirovanje'. Takav status, kako su prenijeli mediji, bio je napoznanica unutar EP-a.

Zakon o izborima zastupnika u Sabor je jasan - postoje nespojive, odnosno dužnosti koje saborski zastupnik ne može obnašati kad i dužnost zastupnika i za čijeg obnašanja njegov mandat miruje. Takve su primjerice, dužnosti u izvršnoj vlasti, poput premijerske ili ministarske, slijedom čega je 15-ak zastupnika vladajuće koalicije mjesta u Saboru zamjenilo onima u Banskim dvorima.

Manji dio mandata 'miruje' zbog nespojivosti zastupničke i dužnosti župana, odnosno podžupana, primjerice kod sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, župana šibensko-kninskog Gordana Pauka, odnosno primorsko-goranskog Zlatka Komadine. Na broj mandata u mirovanju utjecala je i činjenica da europarlamentarci ne mogu istodobno biti i saborski zastupnici.

Hrvatska ima 12 europarlamentaraca, njih sedam sjedilo je u Saboru i svi koji su mogli, a takvih je šest, izabralo je mirovanje mandata. To su HDZ-ovi Andrej Plenković i Davor Ivo Stier, HSP-ova Ruža Tomašić, laburist Nikola Vuljanić te SDP-ovi Tonino Picula i Biljana Borzan.

SDP-ova zastupnica Sandra Petrović-Jakovina jedina je dala klasičnu ostavku na zastupničku dužnost jer je u Saboru bila zamjena, pa kao takva nema zakonske mogućnosti tražiti mirovanje mandata.