Legazova mala građanska revolucija izvedena je po svim pravilima struke: korištene su mjere zaštite na radu, od alata do odjeće, a jedini posao za policiju bio je primiriti i sankcionirati radnike hotela u vlasništvu poduzetnika Cirila Zovka jer su na profesora i fizički nasrnuli. Hrvatska je dobila presedan: oslobađanje pomorskog dobra od nedvojbeno nelegalnih prepreka više nije krimen, nego neka vrsta samopomoći.

U Ministarstvu mora bili su tek za nijansu suzdržaniji: objavili su da 'pojedinačno preuzimanje rješavanja slučajeva nije adekvatan odgovor', ali i pozvali svakog građanina i pravnu osobu da dojave i prijave svaku nepravilnost koju uoče.

Društvena klima oko zaštite pomorskog dobra, čini se, napokon se mijenja.

'Ovo otvara put doslovno svim građanima da uklone svaku postavljenu prepreku, pod uvjetom da je prostor i službeno uknjižen kao pomorsko dobro i da se nedvojbeno radi o nelegalnom objektu koji ometa pristup obali. Otvoreno ih pozivam da to učine', kaže za tportal Jurica Gašpar, vlasnik i urednik utjecajnog portala morski.hr, godinama angažiran upravo na zaštiti hrvatskog mora i obale.

'Da, počela je građanska revolucija', kaže on. Na svom Facebooku objavio je oštar proglas:

'Nema nikakve razlike između četnika 1991., srbijanske okupatorske politike i današnjih udruženih zločinačkih pothvata poduzetnika, pojedinaca i njihovih vojnika, domaćih izdajnika. Dragi građani Republike Hrvatske, draga Državo, ako nećete sada ustati, kad ćete? Pozivam sve branitelje, ne nužno samo one iz 1991., već i ove koji danas imaju 18+ godina, da ustanu u obranu okupacije teritorija uz more i uklone SVE prepreke koje se nalaze na katastarskim česticama jasno ucrtanog pomorskog dobra!'

Gašpar je bio izravno uključen u kreiranje nedavno usvojenog Zakona o pomorskom dobru i smatra da se radi o dobrom dokumentu - posebno u dijelu u kojem eksplicitno navodi da je pomorsko dobro 'izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasničko i druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi', što je rečenica koju je osobno predložio - no i njemu je potpuno jasno da tek slijedi ogroman posao ako se zbilja želi uvesti red na hrvatskom moru i obali.

'Da, klima je promijenjena - po mom mišljenju, prije svega zbog straha lokalnih vlasti od gubitka izbora. Dovoljno je kazati da je bivša dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica osobno prisustvovala otvorenju ovog hotela premda se i tada znalo da je pomorsko dobro ograđeno i premda su se već tada događali prosvjedi. Ništa nisu prijavili, a nijedna institucija nije reagirala ni na prijave građana. Njezin nasljednik Mato Franković danas podržava rušenje zida i ograde', kaže nam Gašpar.

Starom verzijom Zakona o pomorskom dobru gradovi i općine uz obalu mogli su ukloniti tek smeće, ležaljke ili kakve zaboravljene predmete na svojim plažama, a za rušenje bilo kakvih objekata bila je zadužena država. Sustav evidentno nije funkcionirao: inspektori iz lučkih kapetanija ozbiljno su potkapacitirani za ovaj posao i mahom nisu uspijevali ni registrirati sve devastacije na pomorskom dobru, a kada bi to i učinili, Građevinska inspekcija i Državni inspektorat uglavnom nisu izvršavali rješenja o rušenju.

Tek ovog proljeća, primjerice, započelo je uklanjanje kompleksa u uvali Vruja, koju je poduzetnik Stipe Latković - naočigled više predsjednika, premijera i ministara koji su ondje boravili i usprkos desecima izdanih kazni - sustavno devastirao puna dva desetljeća. Manje bespravne intervencije na pomorskom dobru nitko nije bio u stanju ni popisati.

Uostalom, sama država punih trideset godina nije uspjela čak ni utvrditi granice i uknjižiti najveći dio svog pomorskog dobra. Zahtjeve za to rješava tek troje službenika Ministarstva mora, a kada oni i obave svoj dio posla, stvar zapinje u beskrajnim postupcima u katastrima i zemljišnicima.

Gradovi i općine u međuvremenu se dovijaju različitim receptima za oslobađanje pristupa obali, pa poput Primoštena probijaju i grade šetnice nekoliko metara od mora. Splitsko-dalmatinska županija je pak prije nekoliko godina pokrenula hvaljenu aplikaciju 'Pomorsko je dobro', u kojoj su registrirane sve koncesije, kao i detalji njihovih ugovora, ali i otvorena mogućnost građanima da prijavljuju nove devastacije i prate daljnji postupak. To se također pokazalo dosta učinkovitim.

Zakon o pomorskom dobru

Novom verzijom Zakona o pomorskom dobru država je golem posao i golemu odgovornost oko pomorskog dobra prebacila upravo na gradove i općine. Premda će sama nadzirati procese - između ostalog preko Savjeta za pomorsko dobro, čije se osnivanje još uvijek čeka - jedinice lokalne samouprave bit će dužne voditi računa o svojoj obali.

I, laički rečeno, legalizirati većinu onoga izgrađenog do velike snimke napravljene 2011. godine za potrebe legalizacije, odnosno ukloniti većinu toga napravljenog u proteklih dvanaest godina. Tportal je razgovarao s predstavnicima nekoliko gradova, općina i županija uz obalu, među kojima su brojni članovi HDZ-a koji su zasad neskloni javnom istupanju. Svima je zajednička zebnja jer nemaju ideju što sada trebaju činiti.

'Zakon je dobar, ali još uvijek nefunkcionalan, jer se tek čekaju pravilnici i druge prateće odluke koje će definirati način na koji će se provoditi', kazali su nam jedni.

'Predviđeno je uspostavljanje funkcije pomorskog redara u gradovima i općinama, no još uvijek nije izrađen pravilnik o tome, niti je objavljeno kada i kako će se obaviti njihova edukacija, za što je zadužena država. Slali smo upite, odgovoreno nam je da se odgovorni nalaze na godišnjem odmoru', kažu drugi.

'Čekamo pravilnike o postupku davanja koncesija i koncesijskih odobrenja jer je stara uredba o tome stavljena izvan snage. Nadamo se da ćemo ih imati do konca godine jer nam u suprotnom već dogodine slijedi totalna blokada', kažu treći sugovornici tportala.

'Za objekte na pomorskom dobru izgrađene do 2011. godine - dakle nasipe, pera, mulove, plaže i slične sadržaje koji se ocijene korisnima - moguće je u roku od četiri godine izmijeniti prostorne planove i zadržati ih u prostoru. Većinu preostalih trebat će ukloniti u roku od dvije godine pod prijetnjom novčanih sankcija i za gradove i za gradonačelnike, makar i ovdje postoji uvjetna mogućnost zadržavanja u prostoru. Ali čini mi se da u Ministarstvu nisu svjesni toga da velik broj gradova i općina uz obalu nema urbanističke planove nižeg reda za kompletno svoje područje, niti je moguće taj golemi posao obaviti u tako kratkom roku, niti uopće postoji Savjet za pomorsko dobro koji bi trebao davati suglasnost', kažu nam četvrti sugovornici.

'Zakonom je previđeno da se uklanjanje provodi na trošak investitora, a ako to nije moguće, trošak solidarno dijele županija i grad ili općina na čijem se području to nalazi. Ništa više od toga još uvijek nije definirano', upozoravaju peti.

'Vrlo je teško uvoditi red na pomorskom dobru kada još uvijek nisu utvrđene ni njegove granice, niti je ono uknjiženo. Na godišnjoj razini uputimo nekoliko desetaka zahtjeva, a uspijemo dovršiti proceduru za njih dva ili tri', kazali su nam u jednoj županiji.

'Ako želite na nekoj plaži urediti, primjerice, dječje igralište, dosad je bio dovoljan Plan upravljanja kao dokaz pravnog interesa, a sada se traži dodatna 'adekvatna dokumentacija', premda nikome još uvijek nije jasno što je to točno. Ako se to ne definira, bit će blokirani i osnovni komunalni zahvati', upozorava još jedan sugovornik tportala.

Zakon o pomorskom dobru, ipak se slažu gotovo unisono, sjajno zvuči: radi se o dokumentu koji barem teoretski potpuno jasno vodi računa o moru i obali kao najvećem nacionalnom bogatstvu - samo što je njegova provedba iznimno kompleksna, dugotrajna i skupa te bi morala biti definirana kao opsežan nacionalni projekt s angažmanom svih razina vlasti.

Dok se to ne dogodi, čini se, bit će realniji angažman građana poput dubrovačkog profesora Legaza i akcije poput njegove 'samopomoći' u obrani javnog dobra.