Karakterističan po indijskom turbanu kojim naglašava svoje podrijetlo i pripadnost sikhskoj vjerskoj zajednici, Singh je studentima predstavljen kao stručnjak koji je stajao iza kampanja raznih političkih sila u nizu vrlo raznovrsnih zemalja svijeta – rodnom mu SAD-u, Kolumbiji, Irskoj, Maleziji i Ukrajini, u kojoj je 2009. godine radio za Blok Julije Timošenko.

No premda se s dozom ironije sam brendira kao 'Campaign Guru', Singh je odmah naglasio da 'nije konzultant ni strateg političkih kampanja'. On sebe naziva stručnjakom koji zainteresiranim strankama samo pruža tehnologiju u vođenju 'digitalnih kampanja' i online politici. Singh priznaje da ne razumije prilike i društveni kontekst u, recimo, Meksiku ili Ukrajini, ali tvrdi da znade kako u promociji pojedine političke opcije iskoristiti rastuće komunikacijske potencijale interneta.

Često relativizirajući moralne posljedice vremena u kojem živimo, studentima je predstavio četiri epohe globalne informatičke evolucije tijekom kojih je pojedinac koji promatra sadržaj na internetu od pasivnog korisnika postao aktivnim sudionikom, kritičarom i davateljem povratnih informacija, a potom i objektom promatranja. Singh kao autor online političkih kampanja napominje da je razumijevanje rečenih epoha važno 'jer se pomoću njega određuje taktika'. Nakon 90-ih godina i pojave komunikacije e-poštom svijet je, prema Singhu, ušao u novu informatičko-komunikacijsku eru koju naziva web 2.0. Njeno glavno obilježje pojava je društvenih mreža (My Space, Facebook...) koje su imale revolucionaran utjecaj na političke procese od SAD-a (pobjeda Baracka Obame) do arapskih zemalja u kojima su se proteklih godina događali kontroverzni prevrati.

Singh upozorava da je svijet u tekućem desetljeću već duboko uronio u novu eru, web 3.0: njeno su obilježje tzv. mashup aplikacije koje kombiniraju i ujedinjuju sadržaj iz više izvora (npr. Facebook ili Google inkorporirani u masovne medije i osobne stranice korisnika) te napredni standardi pametnih telefona koji omogućuju još neposredniju i raznovrsniju komunikaciju. No tu je i stvaranje semantičkih baza podataka bez znanja korisnika interneta. Google i druge kompanije koje nude besplatne usluge prikupljaju informacije o milijardama ljudi - njihove ukuse, preferencije i sklonosti - te polako počinju manipulirati  njima. No američki predavač u procesu ipak vidi i nesagledive potencijale za demokratsku participaciju te smatra da Hrvatska zaostaje s ulaskom u novu eru.

Singh se usudio i dati svoju viziju bliske budućnosti, web 4.0, u kojoj odnos promatrača i promatranog na internetu više neće biti jednosmjeran: navodno se ide prema tome da sadržaj promatranja počne promatrati promatrača.

'Mislim da će to biti umjetna inteligencija - pojava tehnologije koja će vas prepoznati čim se priključite na neki sajt. U komunikaciji političara to znači da tehnologija već ima tvoj profil, zna što te zanima i nudi ti takve teme kad dođeš na njegovu stranicu', ispričao je Singh.

Američki stručnjak indijskog podrijetla tvrdi da politička kampanja u modernom dobu traje svakog dana i objašnjava novi termin crowdsourcing: korištenje masa za oblikovanje novih ideja, rješavanje problema, ali i političku agitaciju. Važna posljedica toga je to da se te nejasne mase bez posebne odgovornosti odjednom ukazuju i kao svojevrsni 'ovjeritelji medijskog sadržaja', nauštrb profesionalnog integriteta novinara koji su dosad obavljali velik dio tog posla.

Premda oboružan komunikacijskim trikovima za pridobivanje simpatija lokalne publike, gost iz SAD-a nije se ustručavao ni kritizirati trendove u hrvatskom društvu. Pogotovo ga čudi slaba svijest mladih generacija o važnosti političkog aktivizma i glasanja tijekom izbornih procesa. Upozorio je da Hrvatska ima jednu od najnižih participacija mladih na izborima, dok se u njegovom SAD-u događa suprotan proces.

U neformalnijoj fazi svog nastupa čak je poručio mladim generacijama u Hrvatskoj da su 'glupe' zbog toga. 'Nije mi jasno da kao pokoljenje ne shvaćate vrijednost svoje nedavne borbe za demokraciju', poručio je Singh.

S druge strane, čovjek je vodio kampanje u zemljama koje su na papiru demokratske, ali su mnogo dalje od prakse i standarda demokracije u zapadnim zemljama, pa stoga i sama riječ demokracija u njima često zvuči kao isprazna, cinična forma i paravan za obične oligarhijske borbe.

Singh kaže da prihvaća ponude što rapidno stižu sa svih strana svijeta. Na upit ovog autora ima li kakvih moralnih skrupula pri biranju angažmana (jer kao profesionalac sudjeluje u političkim borbama u zemljama koje, kako sam priznaje, uopće ne poznaje), Singh je ponovio 'mantru' da on nije ni strateg ni konzultant, nego da samo donosi tehnologiju zainteresiranim klijentima. 'Ja sam kapitalist u duši', sumirao je 'Campaign Guru', koji inače gradi imidž na sikhskom turbanu kao simbolu svoje vjere.

Djelomično je zaobišao problem-pitanje bi li, recimo, u Ukrajini radio i za aktualnog predsjednika Viktora Janukoviča, a u Rusiji za Vladimira Putina (premda je njegov režim ocijenio kao nedemokratski). 'Ne smatram se polubogom koji određuje pobjednike. Za pobjedu na izborima važnije od tehnologije i novca jest to da imate ljude', kazao je Singh dvaput naglašavajući: 'Smatram da su u 21. stoljeću mačete i Kalašnjikovljeve automate zamijenili Facebook i Twitter.'

Poprilično bizarna misao s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Jedno je kad to priča studentima VERN-a u Zagrebu, ali bilo bi zbilja zanimljivo (makar preko fejsa ili YouTubea) vidjeti što bi mu na takvu mudrost imali reći studenti u Libiji, Siriji, Afganistanu ili Maliju.