U hrvatskim medijima pojavila se priča u kojoj se navodi da su dva od šest kalašnjikova iz pariškog masakra stigla iz Hrvatske. No te teze pobija Dubravko Gvozdanović, sigurnosni stručnjak, sudski vještak za vatreno i hladno oružje, bivši član protuterorističke jedinice policije i umirovljeni inspektor. U razgovoru za tportal upozorava da se radi o senzacionalizmu bez temelja u činjenicama
Podsjetimo, u članku koji je objavio Jutarnji list navodi se kako je francuska novinarka šibenskog porijekla Vanina Kanban otkrila dobro uhodane krijumčarske kanale kojima je oružje zaostalo iz Domovinskog rata švercerskim rutama dospjelo do ruku islamstičkih terorista odgovornih za pokolj u pariškoj dvorani Bataclan u studenom prošle godine.
List piše kako je novinarka koja radi za televizijsku kuću Canal+ više mjeseci provela istražujući balkansku rutu krijumčarenja oružja, što je pretočila u dokumentarnom filmu 'La route de la kalachnikov', najavljenom kao 'otkriće koje će potresti Europu'. U dokumentarcu je prikazano kako novinarka bez ikakvih problema s krijumčarima prelazi granične prijelaze u automobilu nakrcanom automatskim puškama te kako joj krijumčar iz Dalmatinske zagore pojašnjava funkcioniranje preprodaje oružja.
'Radi se o senzacionalističkom pristupu prepunom neistina, usuđujem se reći notornih gluposti i laži, prije svega jer tzv. balkanska, odnosno hrvatska ruta šverca oružja uopće ne postoji. Tu su rutu naši policajci uspješno prekinuli u nekoliko koordiniranih akcija, a prije nekoliko godina u akciji Okidač uhićeni su Mirko i Ivan Vugrek, braća koja su ilegalno proizvodila i krijumčarila oružje. Više ne postoje veće krijumčarske rute oružja koje prolaze preko hrvatskih granica jer su one uspješno prekinute', rekao je Gvozdanović za tportal, dodajući kako će uvijek postojati slučajevi da se neki pojedinci za sitan novac pokušaju okoristiti preprodajom oružja zaostalog iz Domovinskog rata.
'Postoje beznačajni i izolirani slučajevi da nekome usfali novac te proda kalašnjikov koji je donio kući nakon rata te ga se za nekoliko stotina eura želi riješiti. Pritom je neodgovoran i ne razmišlja o posljedicama te gdje bi to oružje moglo završiti. Takvi su, prema viđenom, i slučajevi viđeni u spomenutom dokumentarcu. Radi se o, dopustit ćete izraz, običnim kokošarima, a nikako o organiziranom lancu krijumčara. Takvo što prisnažuje i stanje oružja u rukama švercera, a ono naizgled odaje dojam dotrajalog oružja koje je bilo negdje duboko skriveno, daleko od očiju policije', smatra Gvozdanović.
Pored toga, stručnjaku za oružje sumnjiva je i priča da se novac prodavaču oružja isplaćuje tek kada ono sretno stigne u Marseille dok posrednik dotad kao zalog plaćanja mora ostati u hotelu u Splitu.
'I taj dio je neutemeljen jer preprodaja oružja ne funkcionira na taj način, posebno ne to da se prodavaču plaća za oružje tek kada ono stigne na odredište. Također, čisto sumnjam kako bi netko koji prodaje jedan kalašnjikov za stotinu eura riskirao svoju slobodu za takvu dugotrajnu proceduru. On se zbog financijskih problema u koje je upao želi što prije riješiti oružja', navodi Gvozdanović, kazavši kako je jedini točan dio u dokumentarcu te članku to da se zaostalo oružje prodaje iz financijskih razloga.
Uz to, sugovornik kaže kako se u pratećem okviru uz tekst plasiralo još jednu za Hrvatsku zanimljivu tezu, prema kojoj je Claude Hermant, jedan od glavnih dobavljača oružja za napadače na redakciju lista Charlie Hebdo, otprije poznat policiji zbog sumnji u terorističko djelovanje te kako se on tijekom Domovinskog rata borio na hrvatskoj strani, što je također senzacionalističko pisanje, usmjereno uzbunjivanju javnosti, a samim time šteti Hrvatskoj.
'Nemoguće je da je on kao otprije poznat zbog terorizma ostavljen bez nadzora, a ukoliko je automatsko oružje koje je zavedeno kao kolekcionarski trofejni primjerak nabavljeno u Slovačkoj i porijeklom iz Hrvatske te je sukladno zakonu onesposobljeno i potom ga je netko naknadno prilagodio za pucanje, takvo što ne stavlja krivnju na hrvatsku državu, već na slovačku, koja nije pridala dovoljno pažnje slučaju. Također, zabrinjavajući su i napisi francuskih medija kako su teroristi sami kuhali eksploziv. To je moguće samo u serijama tipa 'Breaking Bad', jer kada bi svi sami spravljali eksploziv, postavlja se pitanje bi li opstala ijedna tvornica eksploziva', mišljenja je Gvozdanović, zaključujući da su ovakvi senzacionalistički tekstovi štetni po Hrvatsku i hrvatsku policiju koja itekako pridaje pažnju uništavanju krijumčarskih lanaca oružjem, što je u više navrata i uspješno dokazala.
