Vlatka Lemić je, podsjetimo, u razgovoru za tportal otkrila da je kod prošle i kod ove Vlade ustrajala na prekidu nelegalne prakse povjeravanja osjetljive arhivske građe na čuvanje kod privatnih tvrtki, što se razvilo u unosan biznis u kojemu sudjeluju 'pripadnici i simpatizeri različitih stranaka'.

Sama Lemić je poslije stupanja na dužnost podnijela desetak kaznenih prijava i pozvala u Državni arhiv sve moguće inspekcije i revizije da provjere i njezino poslovanje, no tvrdi da nikakve nepravilnosti nisu pronađene.

S druge strane, kaže, zbog zadiranja u interese raznih lobija uslijedile su brojne anonimne prijave protiv nje, a kružok ljudi iz Ministarstva kulture ucjenjivao ju je rezultatima nezakonitog nadzora i pokušavao prisiliti da stavi svoj potpis na nastavak nezakonite prakse oko arhivske građe raznih ministarstava, državnih tvrtki i ustanova, pa čak i osjetljivih dokumenata od nacionalnog interesa.

'Smijenio me zbog cvjetnog aranžmana, a otkrila sam milijunski kriminal', pojednostavila je Vlatka Lemić situaciju. Ministra Hasanbegovića stoga smo za početak zamolili da pojasni razloge ovakve odluke, a on je očekivano izrecitirao obrazloženje.

'Razlozi smjene su nalazi i rezultati upravnog nadzora kojima je ustanovljen niz nedvojbeno protuzakonitih djelovanja. U obrazloženju je sve taksativno navedeno', kazao je.

Ministra kulture potom smo upozorili da je sama ravnateljica Državnog arhiva već kazala da je bila ucjenjivana upravo nalazima na koje se on poziva, no on tvrdi da je Vlatka Lemić 'prije toga svojim djelovanjem omogućila takvo ponašanje privatnicima jer su izdavane protuzakonite dopusnice za čuvanje arhivske građe, za koje nisu postojala odobrenja Ministarstva kulture'.

Ne budi nam lijeno, upozorili smo ministra Hasanbegovića da su dopusnice izdane dobrih šest godina prije nego što je Vlatka Lemić izabrana za ravnateljicu.

'Ali ona je to i dalje provodila. Argument da ih je njezin predšasnik odobrio ravnateljicu ne eskulpira odgovornosti. Ako je on radio nezakonito, ona od prvog dana nije smjela nastaviti s protuzakonitim radnjama', odgovorio je ministar kulture.

Otvorio se prostor za bezbroj dodatnih pitanja, poput onoga da se njegove izjave baš i ne slažu s dokumentacijom koju posjedujemo, kao i dvojbe hoće li njegovo ministarstvo konačno prekinuti praksu za koju i samo već godinama tvrdi da je potpuno izvan zakona. Ali nije bilo vremena, Hasanbegović je svoju konferenciju za novinare privodio kraju.

Vlatka Lemić rezignirana je ministrovim obrazloženjem jer, paradoksalno, on je proziva upravo za ono što je sama razotkrila i pokušala zaustaviti.

'Praksa povjeravanja arhivske građe privatnicima uvedena je 2007. Izabrana sam za ravnateljicu početkom 2013. i po uobičajenoj proceduri stavila sam potpis na posljednje dvije od ukupno dvadeset dopusnica, i to nakon što je postupak prethodno provelo stručno povjerenstvo. Nikada to nisam skrivala. Međutim, čim je proveden nadzor kojim se ovakva praksa pokazala spornom, uputila sam zahtjev Ministarstvu kulture da se očituje o tome. I čim su oni konačno odgovorili da se radi o nezakonitostima, odmah sam tražila da se sve ukine i poslala obavijest na sve moguće adrese te nisam izdavala nikakve dopusnice. Jednostavno ne znam što sam više mogla napraviti, no znam da ni prošla ni nova Vlada nisu napravile ništa', kaže Lemić.

Za nadzor na koji se poziva ministar Hasanbegović tvrdi da je identičan onome koji je u Državnom arhivu obavljan godinama ranije, a da ni u jednom slučaju nije registrirana nikakva nepravilnost. Fascinantno joj je to da je pronađen razlog za njezinu smjenu ako nijedna od desetak institucija koje je sama pozvala nije ništa pronašla i ako je samo Ministarstvo kulture gotovo zatrpavano raznim mjesečnim, godišnjim, financijskim i drugim izvještajima iz Državnog arhiva.