Oh, kako je to napeto – kao kišobran. Brojne anketne agencije prate iz mjeseca u mjesec popularnost dviju najvećih stranaka, vladajućeg HDZ-a i opozicijskog SDP-a, i uporno od toga pokušavaju napraviti adrenalinski koktel koji će prodrmati naciju. Evo, sada nas Cro-demoskop pokušava zaintrigirati činjenicom da je u veljači SDP 'šio' HDZ s preko 6,5 posto (32,6 naprama 24), što je, vele novinske analize, više nego ikada u posljednjih nekoliko godina.

I sada bi čovjek trebao ostati paf i zaključiti da se iza brda sigurno valjaju izvanredni izbori, a ako i ne, na redovnim će SDP, sigurno da sigurnije ne može, uvjerljivo pomesti HDZ. Dobro, to se zbilja ne može isključiti, prvenstveno s obzirom na ovu krizu koja obično radi za opoziciju više nego što radi ona sama. Ali problem s ovim anketama jest da ih život često nimalo ne sluša, što se, uostalom, vidjelo i uoči posljednjih parlamentarnih izbora kada je SDP također imao značajnu prednost (5,5 posto) pa ih je ipak izgubio.

Osim toga, malo se tko sjeti zbrojiti anketne rezultate dviju najvećih stranaka, a baš tu se znaju zbiti vraški zanimljive stvari. Često se posljednjih godina događalo da HDZ i SDP ni u zbroju nemaju pedeset posto glasova, dakle ne bi mogli ni zajedno formirati vlast. Ni sada nije nešto previše drukčije, što znači da se ovi najnoviji anketni rezultati mogu shvatiti i kao ljuti i bespoštedni dvoboj dvoje patuljaka koji paralelno prolaze kroz krizu. Štoviše, moglo bi se reći da se ta kriza prelijeva iz jedne stranke u drugu.

Kako sad to, pitat će netko. Pa fino, HDZ i SDP već su dulje sve sličniji jedan drugome, a sličnost je postala upravo pljunuta otkako su nedavno u SDP-u odlučili da se priklone modelu socijalno rasterećenijeg, što će reći grabežljivijeg kapitalizma. Tako sada i HDZ i SDP drukaju za isti ili vrlo sličan tip kapitalizma. Lijepo, nemamo ništa protiv, ali neka nam onda zajednički odgovore zašto je kapitalizam u Hrvatskoj ovako neefikasan i loš da mu i dodatno treba ići niz dlaku.

U svojim najboljim izdanjima, kapitalizam je redovito sinonim snažnog motora razvoja koji uza sve nejednakosti što ih stvara među ljudima ipak gura društvo u cjelini naprijed. E ali, kod nas je, vidiš, drukčije, ovdje se društvo mora brinuti o kapitalistima da bi funkcionirali, dajući im silne naramke poticaja, jamstava, subvencija. Drugim riječima, umjesto da oni razvijaju društvo, društvo razvija njih. Ili, ako hoćete, umjesto da oni 'hrane' nas – kako se znaju pohvaliti – mi hranimo njih.

Eto, neka nam iz HDZ-a i SDP-a objasne zašto mora biti tako, jer i mi bismo htjeli biti pametni kao oni, a ne tupani koji ništa ne razumiju. Drugo što bismo htjeli da nas se poduči je zašto kod nas svi, ama baš svi koji imaju neke veze s ekonomskom politikom govore o nužnosti kresanja državnog budžeta kada je jasno da se time mora kresati i socijalna sigurnost milijuna ljudi. Začuđuje da jedino Vesna Pusić, koja nikada nije pretendirala da je ekonomski stručnjak, primjećuje da samo štednja na državnom proračunu nije ni izbliza dovoljna, nego treba hitno oživjeti proizvodnju, u suprotnom od štednje se može i 'umrijeti od gladi jer vrlo brzo nećemo imati što štedjeti'.Da je ovo savršeno točno, govore primjeri Švedske i Finske koje imaju goleme budžetske izdatke, ali ipak spadaju u sam svjetski vrh po bogatstvu, jer iza velikih socijalnih davanja stoji jednako veliko i snažno gospodarstvo. Eto, ne treba biti velik ekonomski znalac, dovoljno je znati neke elementarne činjenice i logično ih posložiti u glavi da bi se shvatilo sljedeću stvar. Da nam zemlju vode golomozgi političari koji se ne mogu ničeg pametnijeg dosjetiti nego da ionako razmažene kapitaliste samo dalje razmaze.

Domoljubna je pak dužnost ostalih i da crknu ako je potrebno. Naravno, kada pustiš da ti ovakvo zlo uđe u kuću, u nju se ušuljaju i druga kojima, da si na vrijeme znao, ne bi otvorio vrata. Ovih dana lucidni ekonomski analitičar Vladimir Gligorov napisao je za beogradski Blic kratku, ali razornu kritiku današnje srbijanske politike. Tvrdi da se ona zasniva na golemoj produkciji opsjena, a ne dobara koja će unaprijediti standard ljudi, pri čemu se koriste sljedeći trikovi.

Vlast se štiti od demokratske kontrole tako što se javnosti neprestano nameću 'patriotske teme' (Kosovo, status Republike Srpske, sporovi s Crnom Gorom, sudovanje s Hrvatskom, nepostojeći secesionizam Vojvodine...). I drugo, da bi se prikrilo da je 'Srbija vodeći ili barem najveći bolesnik u regionu', javnost se stalno anestezira tvrdnjom da je ona 'lider' u regiji, što znači da je bolji život osiguran, ako se to sada i ne vidi.

E sad, recite vi meni u čemu se naši, hrvatski patuljci razlikuju od onih u Srbiji. Ista je to tvornica opsjena koja radi u tri smjene (dok prave tvornice otpuštaju radnike), a Gligorovljevim zapažanjima dodali bismo i da je ta tvornica u odličnim partnerskim odnosima s onom u Srbiji. Mi njima nabacimo na volej tužbu za genocid, oni nama zahtjev da se zabrani obilježavanje obljetnice Oluje. Mi njima sudsko svjedočenje u korist Kosova, oni nama tvrdnju da skrivamo dokaze o Gotovininoj krivnji za progon i pokolj Srba u Hrvatskoj. Mi njima...

Ukratko, naši patuljci dobro su pripremljeni da sa svojim partnerima iz državno poticanog biznisa prežive ovu krizu. I zašto bi onda običnim građanima, prepuštenim sebi i burzi za zapošljavanje, pucao kufer za to tko je od njih u anketama prst viši, tko prst niži?!