HDZ koristi plavu boju Europe i hrvatsku trobojnicu na način koji je u neka davna vremena bio zabranjen: tada zbog izostanka tzv. socijalističkih obilježja, sada je to očito nešto 'vječito hrvatsko', ali vrlo suzdržano. Logo stranke, koji se pojavljuje na plakatu, sadrži jednu jedinu crvenu kockicu. Bijele i crvene kockice nekad su nas gotovo ugušile.

SDP (Kukuriku koalicija) ima kao oznaku svojega programa 21 brojke u crvenom krugu okruženom sunčanim rumenilom, sve to na bijeloj osnovi. Razmjerno toplo, optimistično. Crvenilo nije ono jako crvenilo lijeve baštine.

Likovno, sve je to dosta oskudno. Kao da se i tu daje primjer štednje. No kad promislim: što bi se uopće još moglo napraviti pomoću slika? Propagandne slike su većinom obećanje sreće. Povremeno ima uspješnih negativnih kampanji (kao onaj upitnik sastavljen od nezaposlenih kojim je agencija Saatchi davno pokopala engleske laburiste), no obično se prodaje vizija i to tako da se budući glasač može pronaći u njoj, identificirati s prikazanim.

Tko bi se pred današnje hrvatske izbore usudio dati sliku bolje budućnosti, a pogotovu sliku zadovoljstva ovdje i sada?

Propaganda može biti i opće zastrašivanje, bez imenovanja protivnika a od strane onih koji su u danom času na vlasti, u smislu 'nemojte u ovim teškim vremenima ulaziti u eksperimente s nepoznatima'. Tako što bi se i moglo uspješno provesti i pretočiti u sliku, kada bi se teška vremena mogla prikazati kao posljedica okolnosti koje stranka na vlasti uza sve napore nije mogla spriječiti. Kao što je poznato, stranka koja je kod nas vladala je ne tako davno, na početku krize, uporno tvrdila da nas opća kriza neće pogoditi jer se ona pobrinula za nas… Sa zanimanjem očekujem moguće poteze propagandista.