U trenutku pisanja ovih riječi, pucnjevi iz pištolja, rafali iz kalašnjikova i eksplozije RPG-ova odzvanjaju u Tripoliju. Ako ne padne u nekoj od bitaka koje se vode u nekoliko mjesta koja drže pukovnikove snage, Moamer el Gadafi, kako najavljuju predstavnici Nacionalnog prijelaznog vijeća, stat će, kao i irački diktator, pred domaći sud. Gadafi je rekao da će poginuti kao 'mučenik', pa to smanjuje vjerojatno njegova bijega iz glavnog grada
Ne zna se što je s Gadafijem. Sinovi su mu uhićeni. Žestoko ga brani predsjednik Venezule Hugo Chávez, koji bi ga sasvim sigurno ugostio, ali Gadafi je stigao do kraja svoje 41-godišnje duge vladavine. Kvalificirati libijskog vođu samo kao ekscentričnog diktatora prilično je promašeno i daleko od točnoga: riječ je o ubojici i o sponzoru strahovitih međunarodnih terorističkih pokreta i napada.
Zato se baš mnogi i neće iskilaviti da ga spase, ma koliko novca Gadafi za kakvu takvu sigurnu starost nudio. Tako se i dogodilo da je ministrica vanjskih poslova Južnoafričke Republike Maite Nkoana-Mashabane požurila pojasniti da njezina zemlja 'ne pomaže libijskom čelniku Moameru Gadafiju da pobjegne iz zemlje i zna da on neće tražiti azil u JAR-u'.
Naime, Al Jazeera je preko noći prenijela nepotvrđena izvješća da su u zračnoj luci Tripolija viđena dva vojna zrakoplova Južnoafričke Republike, navodeći kako postoje nagađanja da bi oni trebali odvesti Gadafija iz zemlje. Južnoafrička ministrica opovrgnula je da su zrakoplovi JAR-a u Libiji.
Spekulira se kako bi libijski diktator mogao azil potražiti u Zimbabveu ili Angoli. Prvo je rješenje manje vjerojatno. Diktatoru Mugabeu je 87. godina, neće dugo trajati i pitanje je što bi bilo s Gadafijem nakon dolaska demokracije ili Mugabeova pada. Ni Angola se ne čini realnom opcijom budući da previše zapadnih zemalja trenutačno jako puno novca ulaže u tu zemlju pa bi zemlje NATO-a sasvim sigurno zavrnule ruku režimu u Luandi. Iako Angola obiluje rudnim bogatstvima (naftom, dijamantima i zlatom) nakon četvrt stoljeća gotovo neprekinutog građanskog rata (1975–2002) i velikih razaranja i dalje je među najsiromašnijim zemljama svijeta pa joj je sada važnije pomoć svijeta nego postati azil za međunarodno traženog teroriste i ubojice.
U nedavnom razgovoru za španjolski dnevni list El País, šef pobunjeničke vlade Mahmud Jibril spekulirao je o tome da bi Gadafi mogao otići na jug Libije gdje još posjeduje lojalnost nekih plemena. 'No kada bih bio u Gadafijevim cipelama, ne bih ostao u zemlji nakon tolikih ubojstva i najmanje dvije tisuće silovanih žena jer nitko, ma koliko se trudile strane sile da utječu na naše ljude, ne bih mogao obuzdati želju za osvetom koju imamo u našoj zemlji', kazao je Jibril.
Argentinac Luis Moreno Ocampo, glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC), izjavio je da je obaviješten o uhićenju Gadafijevih sinova te da će s Nacionalnim prijelaznim vijećem pregovarati o njegovu izručenju u Haag. Britanski premijer David Cameron, pak, smatra da je suđenje Gadafiju i njegovim ljudima, ipak, prvenstveno pitanje libijskoga naroda i Prijelaznog vijeća. 'Učimo iz povijesti i nećemo ponoviti greške koje su počinjene nakon invazije na Irak', jasno je kazao Cameron, dodavši da će se Gadafiju suditi u Haagu ako tako odluči legitimna libijska vlast.
Arapski stručnjaci za sigurnost i za geopolitička pitanja kao moguće zemlje bijega spominju i Alžir, Čad i Mali, gdje žive i djelovi plemena koja su sklona Gadafiju, pa čak i daleke zemlje, saveznice svakako, kao što su Rusija ili Kina.
ICC je optužio Gadafija i sina mu Saifa za mučenje i ubojstva civila, a u lipnju je izdao nalog za njihovo uhićenje. ICC je izdao i naloge za uhićenje Saifova ujaka Abdulaha Al-Sanusija, čelnika obavještajne službe.
Predsjednik Vijeća, Mustafa Muhamed Abdul Džalil, objavio je da će pobunjenici zaustaviti ofenzivu ako Gadafi objavi da odlazi iz zemlje te da mu jamči siguran odlazak, navodi BBC. Ali to je sada, nakon žestokih borbi Gadafijevih ljudi u Tripoliju i nakon smrtonosnog djelovanja njegovih snajperista, sve manje realna opcija.
Moamer Gadafi, koji je na vlasti u Libiji od 1969. i koji protiv sebe ima prosvjede i oružanu pobunu od veljače, u nedjelju navečer je objavio dvije gnjevne audioporuke na državnoj televiziji, pozivajući svoje pristaše da ne dopuste 'okupaciju Tripolija'. 'Kako možete dozvoliti da Tripoli ponovno bude okupiran?! Izdajnici otvaraju put da se okupacijske snage razmjeste u Tripoliju', rekao je. Naglasio je da se nema namjeru predati te da će iz sukoba s pobunjenicima izaći kao pobjednik ili kao mučenik. Ovo prvo više nije. Ovo drugo bi se brzo zaboravilo.
