Nije da Hrvati nisu očekivali da Haški sud neće osuditi generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Oni su jako dobro znali da je operacija Oluja 1995. bila nasilna vojna operacija, u kojoj srpski civili nisu bili pošteđeni. Očekivano, jer je većina vjerovala da su par godina ranije Srbi protjerali većinu Hrvata iz Krajine. Dakle, mnogi Hrvati su u tišini očekivali da će doći do nekakve osude, javlja Nizozemski radio
Izljevi bijesa proširili su se gradovima, mjestima i selima diljem Hrvatske nakon što je sudac Alphons Orie završio čitanje presude. Dvadeset i četiri godine zatvora za Gotovinu, bivšeg francuskog legionara, osamnaest godina za Markača.
Nasilje nije prouzrokovano samom presudom, već zbog činjenice da su generali osuđeni za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj.
Za mnoge Hrvate odluka suda je značila poistovjećivanje njihovih ratnih heroja s neprijateljima poput Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, javlja Nizozemski radio.
Četiri godine prije Oluje, Republika Krajina, koju je osnovala srpska nacionalna manjina, koja se bojala za svoju budućnost u Hrvatskoj, bila je na putu da se odcijepi od Jugoslavije. Predsjednik Tuđman, kao i svi Hrvati, naravno, nije htio nezavisnu državicu na svom teritoriju.
31. srpnja 1995. Franjo Tuđman sastao sa svojim vojnim zapovjednicima na jadranskom otoku Brijuni kako bi odlučili kako se riješiti Krajine. Ante Gotovina je također bio tamo.
Prema ICTY-u, na Brijunima se nije raspravljalo samo o vojnim ciljevima. Također je odlučeno da u Hrvatskoj više nema mjesta za Srbe. Ono što je uslijedilo je operacija Oluja, u kojoj je slaba vojska Krajine bila vrlo brzo i lako poražena. Hrvati su mogli biti zadovoljni svojom pobjedom. No, umjesto toga odlučili su se za uništenje civilnih ciljeva, ubijanje civila srpske nacionalnosti, pljačkanje i uništavanje srpske imovine, kaže sud. To je bio udruženi zločinački poduhvat, naglašava Nizozemski radio.
Predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor je bila među prvima koji su reagirali na presude, nazvavši ih 'neprihvatljivima'. Hrvatska Vlada se ponudila da pomogne oko žalbe. I mnogi drugi izrazili su svoju potporu Velikom domovinskom ratu.
Novinari javne televizije HRT-a nisu skrivali svoju ljutnju ni tugu prilikom intervjuiranja ljudi u Zagrebu, Rijeci ili Pakoštanima, gdje su pripremili veliku dobrodošlicu za Gotovinu, ali uzalud. Dan nakon izricanja presude, tjedan dana prije Velikog petka, jedne popularne novine u Hrvatskoj objavile su naslovnicu sa slikom Hrvatske razapete na križu. Osim toga, Split je odlučio preimenovati središnji trg i nazvati ga po generalu Gotovini.
Dojmljivo je da Hrvati sada govore da je ICTY je antihrvatski te da Zapad ima zamjerke protiv Hrvatske, baš kao što su i Srbi dugi niz godina tvrdili da je antisrpski. Kada je jedan od njihovih osuđen, narodi Balkana ne smatraju više sud institucijom UN-a, već hrpom zapadnjačkih pristranih sudaca, kaže Nizozemski radio.
Serge Brammertz pokušao je ublažiti napetosti navodeći da presuda ne znači da je sud osudio Hrvatsku. No to nije puno pomoglo.
Zanimljivo, rasprava u Hrvatskoj vodi se i dalje, ali ide drugim smjerom. Nije riječ o tome jesu li se predsjednik Tuđman i njegovi generali odlučili za kampanju etničkog čišćenja na Brijunima. Radi se o tome tko je dostavio dokumente koji to dokazuju Haškom sudu.
Ipak, suradnja s ICTY-em je zakonska obveza Hrvatske. Europska unija zahtijeva od Hrvatske i dalje punu suradnju s Haškim sudom. Kako se Hrvatska nada da će ući u EU ove godine, još nije jasno hoće li ova presuda ugroziti njezin pristup Uniji.
