Uostalom, i sam je to priznao ovog petka: ne zanima ga Ministarstvo kulture i nije ostavio jednu zagrebačku fotelju da bi zasjeo u drugu, već smatra da je 'došlo vrijeme da Split zauzme mjesto koje zaslužuje, da ne bude tek nominalno drugi hrvatski grad, nego motor Dalmacije solidaran s drugim gradovima'.

HDZ sa Splitom ima ozbiljnih problema jer ga, suprotno uvriježenom dojmu, nikada nije uspio osvojiti čistim trijumfom na izborima: sredinom devedesetih nakratko je zgrabio vlast famoznim pretrčavanjem lijevih vijećnika koji su pristupnice potpisali pred Franjom Tuđmanom u Vlaku slobode, a sredinom dvijetisućitih uspio je manevar Ive Sanadera  i dupli pas s poduzetničkom 'Listom Veloga Mista'.

Andro Krstulović Opara, 49-godišnji Splićanin 'od kolina', predstavlja novi pokušaj pridobivanja birača umjerenim kandidatima s naglašenim građanskim pedigreom, što je u ovoj stranci - ruku na srce - endemska pojava. Prošli sličan pokušaj s arhitektom Vjekoslavom Ivaniševićem propao je prije četiri godine radi samo nekoliko stotina glasova razlike.

Karijera između diplomacije i kulture - stalno u pozadini

U stranku se učlanio još 1989. godine i sa samo 22 godine života bio je najmlađi zastupnik u prvom sazivu Sabora početkom devedesetih. Od tada do danas, karijera Andre Krstulovića Opare postojano teče između diplomacije i kulture, iako je u nekim periodima spajao oba polja. Međutim, u samoj stranci nikakvo na zelenu granu: Ivo Sanader ga je više ili manje uspješno marginalizirao, dok je u doba Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka sam odlučio ostati u pozadini 'jer nije bilo dozvoljeno misliti svojom glavom i izreći vlastiti politički stav'. Valjda su ga zbog toga njegovi stranački kolege godinama ustrajno proglašavali 'svojeglavim' i 'nespremnim za suradnju'.

Pojavom Andreja Plenkovića, starog drugara iz Ministarstva vanjskih poslova, karte su se najednom čudesno spojile i otvoren mu je put u stranačkoj hijerarhiji do konačnog ostvarenja ambicija; dirljivo je ovih dana promatrati splitske HDZ-ovce koji najednom otkrivaju svu njegovu genijalnost, tepaju mu kao 'pravom čovjeku kojeg će postaviti na pravo mjesto' i silno se upiru dokazati da su svih ovih godina imali upravo takvu viziju.

Politički kapital skupljao je 'mic po mic'

Međutim, ono što Krstuloviću Opari ide na ruku nije bespogovorna odanost HDZ-ovaca, koji će disciplinirano glasati za svoga kandidata i oteti se kontroli tek ako ih očara kakav Željko Kerum, već politički kapital koji je mic po mic stekao gradeći poziciju neovisnog intelektualca s golemim znanjem o Splitu. I velikom zabrinutošću za grad koji evidentno stagnira.

Sličan gard i imidž u lokalnom HDZ-u je imao još samo pokojni Zvonimir Puljić, kratkotrajni gradonačelnik kojega je Ivo Sanader ekspresno smijenio i nadomjestio znatno kooperativnijim Ivanom Kuretom.

Andro Krstulović Opara početkom devedesetih puno desetljeće proveo je u Ministarstvu vanjskih poslova, nevjerojatno izdašnom rasadniku hrvatskih političkih kadrova nove ere, od čega se pet godina brusio na poziciji konzula u talijanskom Milanu. Potom nakratko ponovno na Zrinjevac i eto ti ga natrag u rodnom  gradu, gdje je nekoliko godina proveo kao konzervator. Uskoro biva imenovan ravnateljem Muzeja Ivana Meštrovića, institucije koja se u tom trenutku nalazila u evidentnom rasulu - prebacuje njeno sjedište iz Zagreba u Split, radikalno je otvara javnosti i organizira serije radionica, izložbi, događanja za djecu i alternativnih čitanja Meštrovićevog djela, sve do paralelne izložbe s djelima velikog Augusta Rodina u Parizu i Hrvatskoj, što je sam proglasio krunom ovog dijela svoje karijere.

U lokalnim okvirima ostao je zapažen njegov angažman oko sustavnijeg pristupa splitskoj maniji postavljanja spomenika, pa je time jače odjeknulo njegovo protivljenje kipu Franje Tuđmana na samoj Rivi - jer nije želio da prvi hrvatski predsjednik nastavi nisku diktatora i generala kojima je splitski dnevni boravak bio posvećen. Za razliku od vlastitih stranačkih kolega koji su djelovali potpuno izgubljeno u doba Kerumovog populističkog mahnitanja, upravo on jedini se javno sablaznio nad 'uvredljivom gestom', idejom podizanja monumentalnog kipa Isusa Krista na vrhu mitske gradske park šume Marjan.

'Predsjedničin status o orjunašima bio je greška, to sam joj i rekao'

Što je godinu i pol radio na Pantovčaku?  Kao savjetnik bio je nešto vidljiviji od uobičajenog, ali splitsku javnost prije svega intrigira kako se - kao deklarirani navijač Hajduka i član udruge Naš Hajduk - postavio u trenucima kada je njegova šefica sve očitije izbjegavala izjasniti se o odnosu s kontroverznim Zdravkom Mamićem. Sport je, naime, veći dio mandata bio upravo u njegovom savjetničkom resoru...

'Mislim da je njen Facebook status o orjunašima bio pogrešan i to sam joj rekao', otkrio je Opara potpisanom novinaru i dodao da predsjednica 'želi provođenje Zakona o sportu' a njegovo djelovanje 'išlo je u pravcu osnaživanja tog stajališta'. Iza diplomatskih fraza očito se krije priznanje da su neke druge struje prevladale na Pantovčaku i to će vjerojatno biti njegova obrana u nadolazećim mjesecima na vrućem splitskom terenu, gdje nogomet odavno predstavlja prvoklasnu političku temu.

Na Hajduku se, naime, izbori u ovom gradu ne mogu dobiti - ali izgubiti mogu svakako. Ne treba ići dalje od tri godine unatrag, kada je presudnih nekoliko stotina glasova izmaklo HDZ-ovcu Vjekoslavu Ivaniševiću nakon što je u samom finišu kampanje nepromišljeno izjavio da je navijačka demokracija u splitskom klubu - promašeni projekt.