'Problem je naravno u solidarnosti koju svi očekuju od Europske unije, pogotovo ovih desetak ili 14 zemalja srednje i južne Europe, nasuprot zemljama sjeverne Europe, koje se, predvođene Njemačkom i Nizozemskom, odupiru izdavanju europskih obveznica, eurobondova', navodi Damir Grubiša.

Devet zemalja Europske unije, uključujući Italiju, Francusku i Španjolsku, zatražilo je u pismu upućenom predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu da se omogući izdavanje zajedničkih obveznica kojima bi se financirala potpora zdravstvenim sustavima u borbi protiv koronavirusa te pomoglo gospodarstvu. Riječ je o tzv. koronaobveznicama, za koje bi svi zajednički jamčili i koje bi onda omogućile jeftinije zaduživanje pojedinih članica za potrebe suočavanja s krizom.

Zapravo, kazuje nam Grubiša, radi se o pokušaju pokretanja sveopćeg plana obnove Europe nakon što mine pandemija. Poput nekog novog Marshallova plana koji je, između ostaloga, pokrenuo mehanizme zajedničkog odlučivanja u Europi četrdesetih godina prošlog stoljeća.

'Sada se očekuje od Europske unije da ostvari svoju osnovnu misiju, a to je solidarnost svih europskih zemalja', kaže Grubiša, danas predavač na Američkom sveučilištu u Rimu.

Međutim Njemačka i Nizozemska snažno se protive zajedničkim obveznicama.

'Razvijenije zemlje sa sjevera EU-a, koje se i inače opiru vapajima s juga, očito su izračunale da je njihov interes da te solidarnosti ne bude na toj razini. Nude se krediti i druge forme otkupa nacionalnih obveznica od Europske središnje banke (ESB), ali ne i izdavanje europskih obveznica, što bi bio najefikasniji i najbolji način za prevladavanje krize', objašnjava te ističe da je činjenica da bi europske obveznice značajno opteretile i uvjetno rečeno razvijene zemlje EU-a, ali to je jedini način da Europa ostvari svoju misiju solidarnosti i zapravo opstane.

>>> Osniva se fond 'težak' 25 milijardi eura za krize izazvane koronavirusom

Ako se to ne dogodi, vjeruje Grubiša, doći će do dubokog reza, nepovjerenja među članicama Europske unije koja će se naći na putu laganog ili čak ubrzanog gašenja.

Talijanski premijer Giuseppe Conte, čija zemlja ima najveći broj umrlih od koronavirusa u svijetu, pozvao je EU da 'ne čini tragične pogreške jer bi čitava europska građevina mogla izgubiti svoj smisao postojanja'. Istu zabrinutost dijeli francuski predsjednik Emmanuel Macron.

'Ovu krizu nećemo prebroditi bez snažne europske solidarnosti na zdravstvenom i na proračunskom planu', upozorio je u razgovoru za talijanske novine u petak navečer, a španjolski premijer Pedro Sanchez smatra da 'EU mora izvući pouku iz prošlosti i ne smije opet iznevjeriti svoje građane'. Sanchez je očito ciljao na veliku financijsku krizu, u kojoj su najbogatije zemlje članice bile nepopustljive prema teško zaduženim zemljama na jugu, počevši s Grčkom.

Kritike na račun kriznog menadžmenta EU

Situaciju u Europi kritizirao je i austrijski kancelar Sebastian Kurz, ali njega brine druga vrsta solidarnosti.

'EU nakon krize mora računati s kritičkom raspravom, a time i s objašnjenjem. Ne može biti da smo dva tjedna prepušteni sami sebi i sami se moramo boriti da kamion s hitno potrebnim zaštitnim maskama, koje smo prethodno platili, stoji na njemačkoj granici i ne smije dalje voziti, a istovremeno se kritiziraju naše kontrole prema Italiji', rekao je Kurz u intervjuu za nedjeljni dnevni list Kronen Zeitung, oštro kritizirajući krizni menadžment Europske unije i njegovu (ne)brigu za zaštitnu opremu u borbi protiv koronavirusa. Naglasio je kako će se naš život nakon koronavirusa osjetno promijeniti i da će posljedice biti znatno teže nego u slučaju krize 2008. godine.

Grubiša pritom smatra da je važno da se Francuska nalazi na strani južnih zemalja koje, a nabrojao je još neke, poput Malte, Cipra, Portugala, imaju drugačiju ekonomiju, onu koja je profitirala od turizma i europske mobilnosti, te se razlikuju od Europe koja se industrijski izgradila i obogatila, ali očito nije spremna primijeniti ono o čemu govori - to je Lisabonski ugovor u kojem je na prvom mjestu Europe mir, a na drugom solidarnost.

'Prema tome, ako te solidarnosti nema, onda će i ovaj prvi cilj kad-tad biti ugrožen jer će doći do velikog cijepanja i suprotnosti, što će imati dalekosežne posljedice za cijeli kontinent', pomalo zloslutno nagovijestio je stručnjak.

Na kraju krajeva, naglašava, ovih 70 godina mira u Europi bilo je moguće zahvaljujući tim integracijskim procesima, a sada vidimo da su na djelu dezintegracijski procesi.

'Ovo će biti ključan ispit za Europsku uniju', poručuje.

I neki drugi igrači sada koriste ovu situaciju u Italiji. Dok se čeka pomoć zemalja EU-a stižu pošiljke iz Rusije i Kine, pa čak i liječnici s Kube.

>>> Je li se Kini bilo lakše obračunati s epidemijom koronavirusa jer nije demokracija?

'Kubanski liječnici dolaze kao znak zahvalnosti za velik broj talijanskih turista koji posjećuju tu zemlju. Talijani su najbrojniji strani turisti na Kubi', objasnio je Grubiša te navodi da je s Rusijom i Kinom situacija ipak drugačija.

Dvije zemlje u propagandnoj ofenzivi

Dvije zemlje nalaze se u takozvanoj propagandnoj ofenzivi jer su se očito nakon prvotnog nesnalaženja u Kini, pa čak i u Rusiji, sabrali i izradili strategiju te popunjavaju praznine koje ne popunjavaju zapadne zemlje, pogotovo Sjedinjene Američke Države. Ta je zemlja pomagala Europi nakon Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata i tijekom samih ratova opsežnim programima pomoći. Prvi put SAD ne priskače u pomoć Europi, upozorava naš bivši diplomat, naglašavajući da je normalno da tu prazninu ispunjavaju Kina i Rusija kao svoje propagandno oružje, čime izazivaju i NATO i SAD, a time ubacuju klin u samu Europu.

'Međutim najbitnije je to da pomoć nije dolazila ni iz kakvih drugih izvora. Prema tome, nije važno je li to efikasna pomoć ili ne, činjenica je da je u Italiji dobro primljena jer gotovo nitko drugi nije poslao tu pomoć. Albanija je poslala avion i to je propagandno iskorišteno, ne samo od Albanije, nego i Italije', napominje naš sugovornik i dodaje da je zakazala međunarodna solidarnost, naročito iz razvijenih zemalja.

'Profitirat će ekstremna desnica'

Naposljetku se postavlja pitanje hoće li europsko nesnalaženje u koronakrizi ojačati protueuropske snage poput Mattea Salvinija u Italiji, ali i drugih sličnih političara širom Europe?

'Još uvijek smo u limbu, u purgatoriju, čistilištu jer Europska unija nije definitivno rekla ne, zahvaljujući pritiscima, ali ako nakon određenog vremena, u dva tjedna, ne dođe do pomaka, naravno da će to ojačati suverenističke, nacionalističke, ksenofobne i antieuropske snage u svim zemljama', smatra Grubiša.

To će značiti rast ne samo Salvinija, nego i Marine Le Pen u Francuskoj, stranke Vox u Španjolskoj i sličnih skupina.

'Ekstremna će desnica profitirati jer se oni stalno pozivaju na to da je Europa nadnacionalna tvorevina koja samo šteti punom razvoju nacionalnih ekonomija i politika u pojedinačnim zemljama', zaključuje Grubiša.