Bit će to treći izbori u četiri godine, što je prava rijetkost u zemlji koja je uglavnom imala stabilnu vlast i na izbore u pravilu izlazi svakih pet godina. Naravno, metež u tamošnjoj politici izazvala je odluka o izlasku iz Europske unije, procesu poznatom pod imenom Brexit, na referendumu u lipnju 2016. godine. Odluka o izlasku, pokazalo se, bila je lakši dio jer su se nakon toga političari posvađali oko načina na koji je provesti.

I na izborima koji će se održati u četvrtak birači su podijeljeni po liniji odnosa prema Brexitu više nego prema stranačkim bojama jer najveće stranke nisu jedinstvene po tom pitanju. Službeno su Konzervativna stranka premijera Borisa Johnsona i glavna oporbena Laburistička stranka Jeremyja Corbyna iznijele radikalno različite prijedloge o završetku višemjesečnog političkog zastoja u vezi s tim pitanjem. Johnson planira izvesti zemlju iz EU-a prema posljednjem planu koji je osobno dogovorio s Bruxellesom, i to najkasnije do 31. siječnja iduće godine, dok Corbyn obećava da će se ponovno pregovarati s Europskom unijom oko ugovora o izlasku, ali i da će u roku od šest mjeseci od dolaska na vlast raspisati novi referendum u koji bi bila ugrađena i opcija ostanka.

Istraživanja javnog mnijenja u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu baš precizna zbog specifičnosti većinskog izbornog sustava. Agencije su prije tri i pol godine pogrešno predviđale da će građani glasovati za ostanak u EU, ali i prije dvije godine, kada su davale veliku prednost konzervativcima Therese May pred laburistima. May je tada raspisala prijevremene izbore da si osnaži podršku u parlamentu, ali dogodilo se suprotno.

Agencija YouGov, koja je u posljednjim ciklusima bila najpreciznija, previđa glatku pobjedu vladajućih konzervativaca aktualnog premijera Borisa Johnsona. Ovaj snažni zagovornik Brexita, koji je nakon dolaska na vlast obećao da će prije završiti u jarku nego dopustiti još jednu odgodu izlaska iz EU-a, nada se da će u povijest ući kao čovjek koji je završio taj posao. Doduše, ipak s malom odgodom na koju ga je prisilio nesklon mu parlament.

Snažna podrška i rast konzervativaca nakon što je vođenje stranke i države preuzeo od Therese May jasan su pokazatelj toga da građani žele da se taj proces konačno okonča.

S druge strane laburisti se nisu nametnuli kao stranka koja se nedvosmisleno protivi Brexitu i ostali su u procjepu stavova u prvom redu zbog svoga šefa Jeremyja Corbyna, osvjedočenog euroskeptika. Mnogi ga kritiziraju zbog mlitave kampanje protiv Brexita uoči referenduma, a on je odluke kojima je stranku postavio na pozicije što se protive Brexitu donosio pod snažnim pritiskom. Međutim njegovo oklijevanje imalo je smisla jer većina birača iz izbornih jedinica koje zastupaju laburisti podržava Brexit, naročito u srednjoj i sjevernoj Engleskoj. Corbynovi čvrsti principi što se tiče ostalih pitanja ojačali su mu potporu u bazi, a usput služe kao anatema kritičarima.

Liberalni demokrati najveći su zagovornici ostanka Ujedinjenog Kraljevstva u EU. Međutim zbog izbornog sustava koji im ne ide u prilog, jer bi s 14 posto glasova podrške među biračima prema projekcijama trebali imati svega 13 mandata, neće ih se mnogo toga pitati.

Posebno jer će se opcije koje se nominalno protive Brexitu natjecati jedne protiv drugih i tako rasipati glasove, a Nigel Farage nije nominirao kandidate svoje Brexit stranke protiv konzervativaca kako ne bi oslabio opciju za izlaz iz EU-a i, kako je objasnio, tako kompromitirao proces.

Ostala pitanja, poput povećanja ili smanjenja poreza, ostala su u sjeni Brexita, problema koji već sada godinama definira živote građana u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Pravo glasa u Velikoj Britaniji ima 46 milijuna glasača te odlučuju tko će ući u donji dom parlamenta s 650 mjesta. Na snazi je većinski izborni sustav, što znači da je zemlja podijeljena na 650 izbornih jedinica, a mandat odnosi kandidat koji je osvojio najviše glasova. Nema drugog kruga.