Jedna je od brojnih posljedica Brexita i povećana napetost između Velike Britanije i Španjolske oko statusa Gibraltara. Ta velika stijena na jugu Pirinejskog poluotoka našla se opet u središtu pažnje nakon što je postalo jasno da bilo kakav budući dogovor između Europske unije i Velike Britanije ovisi i o dobrohotnosti Španjolske, koja može na sve uložiti veto, što je izazvalo burne reakcije u Londonu
U prvoj polovici prošlog desetljeća jedan od najvećih vanjskopolitičkih prijepora u Hrvatskoj bio je odnos sa Slovenijom oko Piranskog zaljeva. Potpisivali su se i onda spektakularno povlačili sporazumi, hrvatski i slovenski ribari sukobljavali su se oko toga tko ima pravo ribariti na kojoj strani zaljeva, političari obiju država optuživali su se za sve i svašta, a neki mediji dodatno su podgrijavali sukob svojim lamentacijama o nacionalnim svetinjama, među koje pripada i slana morska voda sjevernog Jadrana.
Neki su s hrvatske strane posve ozbiljno predlagali da se u Piranski zaljev - koji se odjednom počeo nazivati Savudrijskom valom - pošalje topovnjača Hrvatske ratne mornarice, zapravo da se započne oružani sukob, odnosno rat sa Slovenijom. Prizemnim nacionalističkim strastima lako se manipuliralo u dnevnopolitičke svrhe, o čemu su svjedočili i kasnije u medijima objavljeni telefonski razgovori hrvatskog premijera Ive Sanadera i njegova slovenskog kolege Janeza Janše, no na sreću do rata ipak nije došlo.
No zato su se sporom oko Piranskog zaljeva između Hrvatske i Slovenije dobro zabavljali zapadnoeuropski mediji, pišući o Balkancima koji prijete jedni drugima ratom zbog nekoliko četvornih kilometara mora. Zato nije baš lagano izbjeći zluradost jer se zbog 6,7 četvornih kilometara stjenovitog terena proteklih tjedana može čuti zveckanje oružjem između Velike Britanije i Španjolske, inače obiju članica NATO-a.
vezane vijesti
Riječ je o Gibraltaru, rtu na samom jugu Pirinejskog poluotoka, od 1704. godine pod kontrolom Velike Britanije, koja ga je osvojila u Ratu za španjolsku baštinu. Iako Španjolska nikad nije bila jako sretna zato što na svojem jugu ima minijaturnu britansku koloniju na velikoj stijeni bez pitke vode, sve je dobro funkcioniralo proteklih desetljeća, kada su obje države bile članice Europske unije. No jedna od brojnih komplikacija koju je izazvao Brexit odnosi se i na status Gibraltara, što naročito izaziva žučne reakcije u službenom Londonu, svjesnom da se nakon referendumske odluke o izlasku iz Europske unije našao u neizvjesnoj situaciji.
Tako je burne reakcije u Londonu izazvao nacrt pregovaračkih smjernica EU-a za proces Brexita, u kojima se navodi da se primjena konačnog sporazuma o budućim odnosima EU-a i Velike Britanije može primijeniti i na Gibraltar samo ako to izričito odobri Španjolska. Naravno, pitanje je i hoće li u dvije godine EU i Velika Britanija uspjeti dogovoriti novi sporazum, a i da bi on bio prihvaćen, potreban je konsenzus svih članica EU-a, među kojima je i Španjolska, što znači da Španjolci ionako imaju mogućnost veta. Možda je to i potaknulo burne reakcije u Londonu jer znaju da su na ovaj ili onaj način prepušteni milosti španjolskog veta.
Lavinu živčanih izjava zakotrljao je bivši lider konzervativaca Michael Howard, za Sky News izjavivši da je uvjeren kako će premijerka Theresa May ‘braniti slobodu male skupine ljudi koji govore engleski protiv nasrtaja zemlje u kojoj se govori španjolski’, podsjećajući na Falklandski rat između Argentine i Velike Britanije s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, kojim je Margaret Thatcher pokazivala mišiće. Howard je dodao kako je siguran da će premijerka May ‘pokazati jednaku odlučnost’, a u istom tonu je bila i izjava britanskog ministra obrane Michaela Fallona, koji je naglasio da će ‘braniti Gibraltar pod svaku cijenu’.
Nije dugo trebalo čekati na britanske tabloide da dodatno uzburkaju strasti (npr. The Sun je odmah objavio da će 'Britanci osakatiti Španjolsku' i da je 'britanska mornarica triput moćnija od španjolske') pa je premijerka May morala poslati svoju glasnogovornicu da objasni kako Velika Britanija nema namjeru poslati vojsku na Gibraltar. Sama činjenica da se to moralo javno deklarirati, svjedoči o stanju visoke napetosti u Londonu.
S druge strane, službeni Madrid postavio se mnogo smirenije u cijeloj situaciji, između ostalog jer zna da u rukama drži jače karte. Kako je komentirao portal Politico, ‘Španjolci su pokazali Britancima kako se ostaje miran i uspješno lobira’ pa je nacrt pregovaračkih smjernica EU-a diplomatski komentirao glasnogovornik španjolske vlade riječima da je ‘Španjolska zadovoljna time što je EU prepoznao zakonsku i političku poziciju za koju smo se zalagali’. Dodao je i kako isti stav kao i vladajuća stranka konzervativnog premijera Mariana Rajoya ima i opozicija te da su se ‘otvorile nove mogućnosti za poluotok’.
Svoju ulogu je, za razliku od povišenih tonova iz Londona, vrhunski odigrao španjolski ministar vanjskih poslova Alfonso Dastis, koji je Britancima spustio izjavom da je ‘španjolska vlada iznenađena tonom reakcija koje dolaze iz Britanije, inače poznate po svojoj staloženosti’. Dodatno je poslao suptilnu poruku Londonu da se Španjolska ne planira protiviti mogućem ulasku Škotske u Europsku uniju ako se Škoti na ponovljenom referendumu odluče na izlazak iz Velike Britanije.
No dok značajan dio Škota želi izlazak iz Velike Britanije, većina od 32 tisuće stanovnika Gibraltara želi u njoj ostati. S druge strane, 96 posto stanovnika Gibraltara je na referendumu o Brexitu glasalo za ostanak Velike Britanije u Europskoj uniji, što španjolska vlada ipak nije znala iskoristiti za pridobivanje stanovnika Gibraltara na svoju stranu. Baš suprotno, koliko su se Španjolci pokazali sposobnima lobirati u Bruxellesu za svoje interese, toliko su posve promašili kad je riječ o Gibraltarcima.
Nedavno su tako španjolske vlasti, ako je vjerovati optužbama viceguvernera Gibraltara Johna Garcije, namjerno izazvale zastoj na granici između Španjolske i Gibraltara. Garcia je slanje neiskusnih graničara koji su izazvali kilometarske kolone protumačio kao odgovor na diplomatsku prepirku Londona i Madrida te ustvrdio da ‘Španjolska odavno koristi prometne gužve kao političko oružje protiv Gibraltara’. Bio Garcia u pravu ili ne, nesumnjivo je da takvo ponašanje španjolskih vlasti ne pridonosi povećanju podrške među stanovnicima Gibraltara da se odluče priključiti Španjolskoj.
Kako trenutno stoje stvari, šanse da Velika Britanija i Španjolska doista zarate oko Gibraltara su male. Ali povijest je puna primjera ratova koji su započeli zato što je uzdrmanim vladama trebao sukob s vanjskim neprijateljem da ujedine narod, što je jedna od osnovnih karakteristika rata.
U Madridu je na vlasti klimava manjinska vlada bitno oslabljenog konzervativnog premijera Mariana Rajoya, dok se u Londonu pripremaju na mučne i vjerojatno ponižavajuće pregovore o budućem odnosu Velike Britanije i Europske unije, u kojima Theresa May nema punu podršku desnog krila svoje stranke, a kamoli laburističke opozicije.
Tko zna, koliko se danas rat oko Gibraltara čini kao nevjerojatna opcija, možda će za dvije godine - koliko Velika Britanija ima za dovršenje pregovora o Brexitu - slanje ratne mornarice u obranu jedne velike stijene biti jedini preostali potez.
