EPPO je u 2023. na području svoje nadležnosti pokrenuo 1371 istragu, što je 58 posto više nego 2022., a razmjeri ukupne štete u tim slučajevima procjenjuju se na 12,2 milijarde eura. U istom razdoblju europski tužitelji podignuli su 139 optužnica, što je također preko 50 posto više nego godinu ranije.

Europski tužitelji u Hrvatskoj dosad su pokrenuli ukupno 47 istraga s procijenjenom štetom od 278 milijuna eura, a na hrvatskim sudovima u tijeku je sedam postupaka što ih je pokrenuo EPPO. Samo prošle godine pokrenuto je 36 istraga 'teških' 69 milijuna eura, od čega se 29 milijuna odnosi na porezne prijevare. Ta vrsta kriminala, navodi EPPO, često uključuje sofisticirane kriminalne organizacije i gotovo ju je nemoguće otkriti iz nacionalne perspektive.

Za razliku od glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, koji propituje svrhu postojanja EPPO-a u Hrvatskoj, građani su upravo u ovoj nezavisnoj europskoj instituciji prepoznali potencijalnog saveznika u borbi protiv korupcije i financijskih malverzacija u vrijeme u kojem je izvorima iz europskog proračuna financirano čak 70 posto ukupnih javnih investicija.

Ana Fresl, direktorica tvrtke PJR i dopredsjednica HUP-ove Udruge profesionalaca za fondove Europske unije, kaže da je veći broj prijava EPPO-u konceptualno svakako pozitivna pojava.

'Dokaz je to da se hrvatski građani bude, da im je nešto važno. Veći broj prijava ne znači nužno više kriminala, nego više brige među građanima. To je izuzetno pozitivna oznaka transparentnosti - da ljudi misle da se nezakonito postupanje treba prijaviti i da je to društveno važno. Nedavno smo radili veliko istraživanje povodom 10 godina članstva u EU, u kojemu je velika većina od 1700 korisnika fondova EU-a potvrdila da osjeća i vidi pozitivne rezultate. Čim građani osvijeste važnost neke teme, primjerice da fondovi EU-a itekako utječu na njihove živote, to ih direktno potiče da djeluju ako vide da je nešto krenulo krivo', kaže Fresl.

Ističe pritom da ljudi jednostavno vide da tisuće projekata - od obnove i izgradnje infrastrukturnih objekata, preko vaučera i stipendija za obrazovanje, do aktivnih mjera zapošljavanja - itekako utječu na razvoj društva.

S druge se strane povećan broj prijava EPPO-u možda može povezati s izrazitim nepovjerenjem u neovisnost pravosuđa, pri čemu su ranija istraživanja pokazala da se kao glavni razlog za lošu percepciju pravosuđa u Hrvatskoj navodi miješanje ili pritisak Vlade ili političara. Međutim treba imati u vidu i to da velika većina investicija u Hrvatsku, za razliku od drugih zemalja, dolazi upravo kroz fondove EU-a, pa se i statistički može očekivati da će se tu i tamo naći svega.

Fresl napominje da cjelovitu sliku o korištenju fondova EU-a u Hrvatskoj zapravo daju Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), institucije koje djeluju na razini svake članice EU-a.

Sociolog Drago Čengić, znanstveni savjetnik s Instituta Ivo Pilar, komentirao je povećan broj prijava građana iz svoje stručne perspektive. On napominje kako je moguće da su građani postali osjetljiviji na korupciju, što bi uistinu predstavljalo pozitivan pomak.

'To bi značilo da dio građana ili institucija obraća veću pozornost na primjere koruptivne prakse i da se rade određeni potezi kako bi se sankcionirala takva praksa', kaže taj umirovljeni profesor, podsjećajući na različita istraživanja po kojima je korupcija u Hrvatskoj trajan problem.

'Jasno je da treba razlučiti ono što je detektiranje nečega kao društveni problem od konkretnog ponašanja građana. Recimo, iako smo svi osjetljivi na korupciju, na izborima se vrlo često biraju one stranke koje o korupciji kao društvenom problemu vode vrlo malo računa. Kao da se dio javnosti, ali i političkih aktera, na neki način pomirio s tim da je korupcija nešto bez čega ovo društvo ne može. Ako sada imamo primjere povećanih prijava koruptivnih praksi, to bi moglo ukazivati na veći senzibilitet ili javnosti ili dotičnih institucija prema korupciji', ukazuje Čengić, dodajući da bi pritom svakako trebalo dodatno analizirati raspoložive podatke.

On tumači da se korupcija u pravilu veže uz hazardersko ponašanje, pri čemu su mogući veći dobici od sankcija. U načelu niti jedna zemlja nije u potpunosti iskorijenila korupciju, iako prema istraživanjima različitih organizacija neke europske zemlje - poput skandinavskih - slove kao društva koja su imuna na takve prakse. Suprotan je primjer mediteranskih zemalja, pogotovo postsocijalističkih na prostoru jugoistočne Europe, kolokvijalno Balkana, u kojima je 'snalaženje' kroz tzv. mrežu zakona bilo primjer nečeg pozitivnog, pa je korupcija bila identificirana kao nužno zlo.

Sada ostaje vidjeti je li došao trenutak da veća skupina građana aktivno, kroz prijave EPPO-u, sudjeluje u tome da se javno identificiraju, pa i ocrne nositelji takvih praksi.

'Dio ljudi, hvala bogu, shvaća da je korupcija loša za sve nas. Prvo, troši naša sredstva, koja se na taj način pretaču u privatne džepove; drugo, ona razara društvene norme i treće – ako se korupcija ne prijavi, ona osnažuje sve neformalne skupine i mreže koje zapravo čine 'paralelno društvo'. Danas pojam paralelnog društva često vežemo uz temu ilegalnih migranata ili čak legalnih migranata koji godinama žive u zapadnoj Europi razvijajući svoja geta, uz poseban način života, kulturu itd. Međutim paralelna društva u društvima kao što je naše postoje kada se stvori mreža nositelja privatnih interesa koji na naš račun realiziraju svoje privatne dobiti potkupljivanjem nositelja državne vlasti. Ta je pojava često vezana uz pojam 'duboke države', ali i 'zarobljene države'. Ako bi sada dio ljudi i dio institucija postao osjetljiviji na to, onda je to možda dobar znak za nas', kaže prof. Čengić.

Ipak, budući šef DORH-a propituje svrhu EPPO-a u Hrvatskoj, a premijer Andrej Plenković kroz Lex AP dodatno ruši povjerenje građana u pravnu državu s obzirom na to da je upravo 'curenje' informacija iz istraga pružalo nadu da će se odgovorni za financijske malverzacije pod pritiskom javnosti u konačnici i kazniti.

'Prema dostupnim informacijama, mislim da nam je potreban EPPO s ovakvom aktivnošću. Godinama svjedočimo tome da se europska sredstva, pogotovo subvencije u poljoprivredi, dijele šakom i kapom bez ikakve evaluacije i nadzora. Vidimo i kroz slučaj bivšeg ministra Vojkovića da je domaća agencija uočila neke nepravilnosti pa je on procesuiran kroz EPPO, a sada taj ured djeluje kao istaknuti borac protiv korupcije te predstavlja izazov za naše institucije da se osnaže i budu pravi primjeri snažne države koja djeluje prema vlastitim zakonima i normama uobičajenog fer ponašanja. Osim toga, subvencije se daju za konkretne ciljeve pa ako ne možete nadzirati ostvaruju li se ti ciljevi, onda to znači da zapravo ne djelujete preventivno i da prešutno proizvodite sve veći broj ljudi koji će pokušati iskoristiti tu situaciju te doći na lak način do tuđih sredstava', kaže prof. Čengić.

'U tom smislu EPPO je stvarni izazov za naše institucije da se poslože te da budu promptnije u borbi protiv korupcije i tek ćemo onda moći zapravo vidjeti što to znači za kvalitetu institucija, i naših i ovih europskih. Ne treba ni glorificirati ulogu EPPO-a u nekoj srednjoročnoj perspektivi jer i on će morati dokazivati da iza ovih poteza stoje utemeljene prosudbe i moguće sankcije. Dakle treba nam malo vremena', naglasio je.

Zaključno, napominje da će se vrlo brzo moći zaključiti što stoji iza Turudićeve izjave: 'Treba biti oprezan. Javnost ima pravo pratiti sve događaje i uz stručnu analizu, podatke koji su dostupni svim građanima, ili samo novinarima, doći do nekih utemeljenih zaključaka te odvojiti što je politički spin, a što je stvarno ponašanje i političkih i drugih aktera u ovoj našoj političkoj zajednici.'