Gubitak posla ili nemogućnost zapošljavanja, dakle nužda, u Hrvatskoj je gotovo ravnopravan motiv za ulazak u poduzetništvo kao i uočena poslovna prilika, dok je na razini Europske unije broj poduzetnika 'iz nužde' 4,3 puta manji od broja 'svojevoljnih' poduzetnika, podatak je iz danas predstavljenog istraživanje Global Enterpreneurship Monitor (GEM) za 2013. godinu
Takozvani motivacijski koeficijent, odnosno pokazatelj omjera 'prisilnih' i poduzetnika koji svoj poslovni pothvat grade na uočenoj prilici i kojima je poduzetništvo vlastiti izbor, u Hrvatskoj iznosi 1,6 što znači da ima tek 1,6 puta više poduzetnika po vlastitom izboru od onih iz nužde. U Sloveniji ih je primjerice tri puta više, a u Luksemburgu čak 13,7 puta više, dok prosjek za EU iznosi 4,3, rekla je predstavljajući rezultate GEM-a za 2013. Slavica Singer s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Na okruglom stolu Hrvatske udruge banaka i magazina Banka 'Mala i srednja poduzeća: mitovi i floskule', Singer je kao još jedan zabrinjavajući nalaz istraživanja navela i vrlo nisku percepciju prilike za pokretanje poslovnog pothvata, koja je lani pala na razinu na kojoj je bila 2002. godine, a što govori da se u Hrvatskoj gubi potencijal proaktivnog djelovanja.
Ujedno, Hrvatska ima i vrlo nizak udio, od svega 53 posto u odnosu na prosjek EU, tzv. odraslih poduzeća (starijih od 42 mjeseca), među koja spadaju i rastuće tvrtke, koje generiraju novo zapošljavanje, a koje su, istaknula je Singer, bile temelj irskog modela borbe protiv krize.
Dodatni problem Singer vidi i u podacima koji pokazuju da hrvatske tvrtke natprosječno ulažu u nove tehnologije, ali istodobno ta ulaganja ispodprosječno rezultiraju novim proizvodima, koji se uz to još uvijek velikim dijelom plasiraju na domaćem tržištu.
GEM istraživanje bavi se i tzv. poduzetničkim ekosustavom, odnosno uvjetima u kojima se poduzetnička aktivnost događa, i to kroz devet komponenti.
U Hrvatskoj, pokazuju rezultati za 2013., samo dvije komponente - pristup fizičkoj infrastrukturi (ceste, telekom infrastruktura i sl.) te otvorenost domaćeg tržišta, imaju stimulativan učinak na poduzetništvo.
Ostalih sedam komponenti su zapravo prepreka poduzetnicima. Kao najveće prepreke izdvajaju se odsutnost aktivnih vladinih politika, nedostatak obrazovanja za poduzetničke kompetencije, nedostatna suradnja istraživačkih institucija, a Singer ističe da taj popis nije iznenađujući jer se ponavlja još od 2002., od kada je Hrvatska, uz još 69 zemalja, uključena u GEM istraživanje.
