Nakon jučerašnjeg prosvjeda na Trgu sv. Marka i sastanka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta s predstavnicima udruga roditelja djece s poteškoćama ministar Mornar obećao je da će se danas do 16 sati konačno odrediti hoće li djeca, iako sa zakašnjenjem, podijeliti ushit početka nove školske godine sa svojim zdravijim vršnjacima. Greškama državne uprave 800 djece ove godine ostalo je bez prošlogodišnjih asistenata, a na cjedilu su ostavljeni i svi drugi mališani kojima je u pohađanju nastave potrebna stručna pomoć.

Nije poznato koliko takve djece zapravo ima u Hrvatskoj, a na razmjere skandaloznog neznanja ukazao je i sam ministar. Prvo je jučer izjavio da potrebu za asistentom ima od 'sedam do osam tisuća djece', da bi, gostujući u sinoćnjem Dnevniku, kada je najavio da će ove godine asistente dobiti 1.200 djece, rekao da se 'procjene kreću između 800 i 8.000'.

'Nažalost, ovaj čas ne znamo sa 100-postotnom sigurnošću koliko učenika zbilja treba asistenta u nastavi. Procjene se kreću između 800 i 8.000, pa sad vi procijenite, to nije mala greška... Procjene roditelja kreću se o 8.000, ali mislim da je to nerealno', naveo je svježi ministar ostavljajući dojam smorenosti problemom koji mu je, eto, silom prilika natovaren na vrat.

Iščekujući ministrovu odluku, Tomislav Velić, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Bubamara iz Vinkovaca, koji je doveo prosvjednike na Markov trg, za tportal.hr izražava nadu da će odluka biti pozitivna.

Velić: Asistenta u nastavi treba oko 1.500 djece

'Pretpostavljam da rade kalkulatori te da računaju i zbrajaju koliko će ih koštati naša djeca. Nadam se da im ona neće biti preskupa. Razumijem da je neoliberalizam, ali još uvijek vjerujemo da neke stvari ipak ne trebaju imati cijenu', rekao je Velić.

Velić ukazuje na to da je nepoznavanje broja djece kojoj trebaju asistenti u nastavi jedan od gorućih problema.

'Šokiralo me to kad su u Ministarstvu tražili da im pomognemo s tim. Ma nije nama problem reći koliko je takve djece u našoj udruzi, ali što je s onim krajevima koji nemaju udruge?' upozorava Velić.

Prema njegovu sudu, brojka od osam tisuća djece 'izmišljena je da bi se problem predimenzionirao pred građanima'. Prema procjeni udruge, stvarnu potrebu za asistentima u nastavi u Hrvatskoj ima oko 1.500 djece. Asistenta inače mogu dobiti samo oni koji posjeduju rješenje Državnog ureda za upravu o primjerenom obliku obrazovanja, a ono se stječe nakon što stručnjaci obave vještačenje djeteta i eventualno daju preporuku za asistenta. Udruge potom šalju rješenja Ministarstvu, a ono ih u pravilu odobrava.

'Kao i svi drugi, prvašići će moći na vještačenje tek nakon početka škole, što znači da će tek tada eventualno moći dobiti to rješenje. Oni se dakle nisu mogli ni prijaviti, a njima to najviše treba! Trebali su se vještačiti na vrijeme kako bi im se dodijelio asistent kao što im se dodjeljuje i ortopedsko pomagalo', rekao je Velić.

S obzirom na to da su asistenti još lani imali problema - šest mjeseci radili su bez plaće od oko 2.000 kuna mjesečno, manje od minimalne zakonom zajamčene, zbog čega su prijavljeni na četverosatno radno vrijeme iako rade mnogo više - udruga Bubamara počela je zivkati nadležne državne službe još prije četiri mjeseca. Iako niti jedan osiromašeni asistent u 2013. nije napustio dijete, u Bubamari su naslutili da bi situacija ove godine mogla biti još gora. Stalno su ih zavlačili, navodili da će odluke biti uskoro donesene, da se jave nakon godišnjih odmora... I dogodilo se ono najgore - djeca s teškoćama ostala su na vjetrometini, a nikome u državnoj administraciji zbog toga nije pala ni dlaka s glave.

'Pa toga nema ni u Africi! Sada sa zebnjom očekujemo računicu i to hoće li barem ona djeca koja su dosad imala uslugu asistenata, premda trebaju i ostalima, moći sutra u školu', kaže Velić dodajući da su baš sva djeca s asistentima značajno napredovala, kako s gradivom, tako i psihički. Iako su isprva bile skeptične, na to su izvrsno reagirale i škole pa sada učitelji sami zovu udruge zalažući se za to da pojedini učenici s teškoćama dobiju asistente.

A gdje je zapelo? 'Mislim da je isušivanje močvare mnogima natjeralo vodu do grla. Sada prebacuju odgovornost na Ministarstvo socijalne politike, koje je započelo provedbu, ali osobe s invaliditetom koje se žele baviti svim aspektima života zapravo su u sferi svih resora. Njihova nekoordiniranost ne bi trebala biti naš problem', rekao je Velić.

Pravi pak problem leži u traljavosti državne administracije koja '15 godina priča o projektima, provodi saparde, iparde, strukturne i kohezijske fondove; pričaju da nam je budućnost sjajna, a kad zakasne - prebacuju krivnju na Europsku komisiju', govori Velić.

Mornar je, podsjetimo, u Dnevniku HTV-a rekao da je financiranje asistenata iz državnog proračuna povećano sa sedam na 50 milijuna kuna, a do srijede će 'znati kako to pokrenuti prije nego natječaj formalno završi'.

'To je taj natječaj za koji je ministar sam rekao da je diletantski i da bi ga poništio. Upute na tom natječaju su nevjerojatno glupe', rekao je Velić dodavši da nije sasvim siguran koja je državna institucija radila na njemu.

Udruga Bubamara, inače, okuplja 104 roditelja djece s teškoćama. 'Doista su nas pritisnuli i odlučili smo prosvjedovati očekujući da će imperija uzvratiti udarac i da ćemo ubuduće imati problema', kaže Velić. Oduševljen je, međutim, masovnom podrškom koju je Bubamara dobila od sindikata i udruga, osobito braniteljskih, iz svih krajeva zemlje.

'Imam osjećaj da je Hrvatska uistinu bure baruta koje samo čeka šibicu', dodao je Velić. Roditelji i djeca stigli su u Zagreb iz Vinkovaca u dva autobusa i dva kombija. Troškovi prijevoza još uvijek vise, ali se Velić nada da će im poneki donator možda izaći u susret. Pritom napominje da se ovaj problem ne bi smio politički konotirati: udrugu podjednako čine pristaše SDP-a i HDZ-a, ali ih sve neraskidivo veže invaliditet njihove djece.

Je li ministar možda već pripremio odluku pokušali smo doznati u samom Ministarstvu, ali u tamošnjem Uredu za odnose s javnošću nitko se ne javlja na telefon.