Hrvatska će 1.srpnja 2013. postati punopravna članica Europske unije, nakon što Hrvatski sabor i parlamenti 27 država članica ratificiraju Pristupni ugovor. Takav cilj većinskog dijela hrvatske politike na referendumu su potvrdili i građani. Za odluku o udruživanju Hrvatske s EU bilo je potrebno da od ukupnog broja birača koji pristupe referendumu najmanje 50 posto plus jedan birač glasuju valjanim zaokruživanjem odgovora 'za'.

Europski put Hrvatske započeo je 15. siječnja 1992., kada su članice Europske zajednice priznale neovisnost Hrvatske, no do službenog zahtjeva za ulazak u EU prošlo je čak 13 godina.

Hrvatska je prije toga, zajedno s državama iz regije morala proći i put u Paktu za stabilizaciju i pridruživanje, gdje se od Hrvatske tražilo da poradi na zaštiti ljudskih prava, povrataku prognanih i izbjeglica i regionalnoj suradnji.

No, na početku hrvatskih pregovora najveći kamen spoticanja bila je suradnja s Haškim sudom. Daljnji nastavak pregovora kočio je prvo bijeg Ante Gotovine, a nakon toga Hrvatskoj se spočitavalo što haškom tužiteljstvu nije predala takozvane 'topničke dnevnike'.

Pred kraj pregovora nova prepreka došla je iz susjedne Slovenije. Nakon blokade, Hrvatska je bila prisiljena zaboraviti na inzistiranju na gospodarskom pojasu i ZERP-u, a u dogovoru sa Slovenijom granične probleme rješavat će arbitražno povjerenstvo.

No, osim s Haagom i Slovenijom, Hrvatska je za punopravno članstvo morala poraditi i na unutarnjem ustrojstvu. Pravosuđe i rješavanje pitanja brodogradilišta bile su zadnje dvije stvari čijim je rješavanjem Hrvatska nakon 9 godina konačno zaključila pregovore. Jedan od glavnih poticaja da nas Bruxelles počne drugačije doživiljavati bila je svakako borba protiv korupcije koja se rasplamsala u 2011.