Özügergin je predstavnik moderne Turske, rođen u Londonu, s magisterijem iz međunarodnog prava koji je stekao na američkom sveučilištu John Hopkins. U samo dvije godine, koliko je u Hrvatskoj, dao je snažan zamah razvoju odnosa dviju zemalja u mnogim sferama, osobito u gospodarstvu, turizmu i kulturi, te potaknuo djelovanje Hrvatsko-turskog društva prijateljstva.

Je li vas iznenadio poziv na Alku i kako to da ste ga prihvatili?

Poziv me nije iznenadio. Družio sam se s predstavnicima Alke u više navrata, čak su me posjetili ovdje u veleposlanstvu. Iz raznih razloga poziv nisam mogao prihvatiti ranije, ali ove godine tu priliku neću propustiti. Naravno, sretan sam zbog toga. Bliskost i suština odnosa naših dviju zemalja danas su bitno drugačiji. Mogu vam navesti stotinu razloga zašto je tome tako i zašto bi turski veleposlanik trebao uroniti dublje u hrvatsku kulturu. To nije protivnička, suparnička kultura. Na Alci ne bismo trebali slaviti sukob, već kulturni događaj, kako bismo naglasili koliko su stvari nekoć bile drugačije. Zato idem, ne da bih naglasio vojni aspekt, već kulturni aspekt Alke.

Osmanski Turci, kasnije i Turci, nisu bili onoliko loši koliko to neki površno smatraju. Uzmimo Raguzu: odnos između Dubrovačke Republike i osmanskih Turaka glavni je razlog procvata Dubrovnika i njegovog preživljavanja kroz tolika stoljeća. Nasmijem se kad čujem opaske o 'otomanskoj prijetnji': upravo suprotno – slabljenje Otomanskog Carstva dovelo je do pada Dubrovnika. Kroz kritične momente u hrvatskoj povijesti, Turska je bila na strani Hrvatske: Dubrovnik, Domovinski rat, ulazak u NATO, činjenica da je jedini strani državnik na pogrebu predsjednika Tuđmana bio iz Turske. Moja misija je da ljude navedem da shvate da povijest između Hrvata i Turaka nije toliko neprijatna koliko je to uvriježeno mišljenje. Moramo se osloboditi tih zabluda.

'Želite li dva otočića ili nešto više?'

Da bi se zaštitio od Venecije, Dubrovnik je Otomanskom Carstvu predao kontrolu nad Neumom, koja je trajala gotovo 180 godina. Kako komentirate današnji granični spor Hrvatske i BiH?

Dakle, prvo morate znati što želite postići. Želite li, kao BiH i Hrvatska, dva otočića ili nešto više? Iz perspektive nekoga tko studira pravo mora i rješava pitanja u Egejskom moru između Turske i Grčke, smatram da je najbolje ne zaglaviti. Problem ne stvaraju 'kamenčići' u moru, nego ono što oni generiraju za vlasti i države. Morate se odmaknuti i sagledati susjedske odnose, i vidim da vaša ministrica vanjskih poslova i njezin kolega iz BiH upravo to čine. Pitanje je to suverenosti, ali i europejstva. Ponekad treća strana, koja nema svoj ulog u problemu, može biti od pomoći. EU će vjerojatno odigrati svoju pozitivnu ulogu i ovdje, kao što je to učinila i u odnosima Hrvatske i Slovenije.

Slažete li se da Turska postaje glavni inozemni posrednik u BiH? Premijer Erdogan nedavno je izjavio da mu je Alija Izetbegović na samrtnoj postelji šapnuo na uho da BiH povjerava Turskoj?

Nemam naviku komentirati tuđe izjave, osobito kada je u pitanju moj premijer. A dužna pojašnjenja te izjave već su dana. Ono što Bosni treba nisu posrednici, već odluka njezinih građana da, neovisno o etničkoj pripadnosti, religiji ili bilo kojoj drugoj pripadnosti, stvore državu blagostanja. Mi smo oduvijek pokušavali igrati pozitivnu ulogu u Bosni, ali normalno je da to možda neće biti tako prihvaćeno. Jugoistočna Europa aktivno je područje u međunarodnim odnosima. Nema samo Turska veze s regijom: tu su Rusija, Austrija, Njemačka, Francuska, Amerika i drugi. Nije pošteno izdvajati interese jedne zemlje u BiH. To nije znanstvena metoda. Na kraju krajeva, nije ni važno imamo li mi interese ili nemamo – interesi unutar same BiH odvest će državu u budućnost.

Milorad Dodik izjavio je da je cilj RS-a 'obrana od turske dominacije i neo-otomanizma'. Kakav je vaš odgovor na rastuće strahove od 'druge otomanske okupacije'?

Važno je ne zaglaviti na mentalitetu Hladnog rata. Nisam čuo što je rekao gospodin Dodik, komentirati na tu temu nije ni moja obveza ni želja. Ali dozvolite mi da kažem sljedeće: živimo u 21. stoljeću. Ako nastojimo postati europejci u institucionalnom smislu, pristupanjem EU-u, tada moramo tako i razmišljati. To podrazumijeva interakciju, ostavljanje povijesnog tereta iza sebe. Nije tajna da ne žele svi u BiH budućnost za BiH. Ali postoje načini izražavanja političkih mišljenja. Ono što se dogodilo u ranim 90-ima bilo je veoma bolan način izražavanja političke ideje ili ideala, i svi smo zbog toga trpjeli. Svi mi imamo prijatelje ili članove obitelji koji više nisu s nama. Dakle, da, Turska ima i imat će interes, ali to nije interes koji razdvaja, već ujedinjuje; nije isključiv, niti je sebičan.

'Morate osigurati učinkovitost u turizmu'

Turska iskazuje velik interes za investiranje u Hrvatskoj. Koji su najprivlačniji sektori i s kakvim se preprekama turski poduzetnici najčešće susreću?

Vjerojatno turizam. Poput Hrvatske, Turska je turističko odredište.Prošle godine imali smo 33 milijuna turista. Dakle, naši poduzetnicivjerojatno znaju ponešto o turizmu i ugostiteljstvu. Za vrijeme mogdvogodišnjeg boravka ovdje shvatio sam da je ova zemlja upravo savršenaza sve, a osobito za turizam. Sada je pravo vrijeme za to, infrastrukturase poboljšava, imate ceste, zrakoplovne linije, odličan zemljopisnipoložaj. S obzirom da mi znamo kako upravljati turističkom infrastrukturom,naše uključivanje u razvoj turizma je znakovito. Na zadarskom i šibenskompodručju, primjerice, prisutan je najveći turski koncern za marinejer je istočni Mediteran pun jahti koje treba privući. Ako ih Hrvatskane zgrabi, one će odjedriti u tuđe luke. Dakle, s obzirom da je Hrvatskalijepa poput razglednice, zašto ne poraditi na tome? Što se tičeproblema i prepreka, nemam dojam da na njih nailaze samo turski biznismeni.To bi bilo neprihvatljivo, ali to nije slučaj. Hrvatska, međutim,treba 'spojiti sve kockice'. Želimo joj da uspije. 

Što mislite o hrvatskoj turističkoj industriji i protivljenju razvoju masovnog turizma?

To je odluka koju hrvatski ljudi moraju sami donijeti. Ne mogu reći da je masovni turizam bolji ili lošiji, ali koji god model da Hrvatska odabere, on mora biti učinkovit. Hrvatska može biti raj za mala turistička gospodarstva. Ni ja ne želim odsjesti u hotelu sa 5.000 soba. Neki ljudi žele takve sadržaje, a drugi vole skromniju, manju, 'humaniju' ponudu. Veliki resorti nude više ekonomskog potencijala, ali kakva god da se odluka donese, mora biti učinkovita, jer velike poduhvate je teže kontrolirati. Ako je u pitanju malo poduzetništvo, ili kombinirani model, morate osigurati dovoljno informacija. Postoje određeni standardi koji se moraju poštovati. Ode li u češki turist u mali pansion koji plaća 50 eura za noć, a frižider mu ne radi, mora se odmah naći osoba koja će ga popraviti. Učinkovitost se mora osigurati.

Recept za uspjeh: povjerenje i predvidljivost

Rast turskog gospodarstva nije slučajan, već je rezultat dobrog planiranja. Počeli smo s bankarskim sektorom – turske banke bile su podvrgnute različitim testovima i simulacijama: što će se dogoditi ako iznenada dođe do obustave izravnih stranih ulaganja, ako jedna banka propadne i sl. Provele su se nužne mjere postupanja. Ispitano je 'zdravstveno stanje' javnog sektora. Mora postojati i zdrav, pravičan sustav naplate poreza. Ako porezni obveznik osjeća da je sustav pravedan i osvjedoči se da i drugi plaćaju porez, tada sve bolje funkcionira. Dakle, treba poduzeti mjere koje ulijevaju povjerenje svim sudionicima sustava. Na samom početku krize, naši ekonomski stratezi objavili su navigacijski plan kroz krizu, strategiju izlaza. Što će se dogoditi vlasniku lokalne trgovine hrane, što proizvođaču automobila? Ta strategija se slijedila, provodila. Dakle, tu je i predvidljivost, koja onda hrani povjerenje. Bez obzira na stanje ekonomije, treba se predvidjeti kakva će biti situacija iduće godine. To je učinjeno u Turskoj, koja je desetljećima imala dvoznamenkastu, pa i troznamenkastu inflaciju.

Koliku je ulogu u izgradnji povjerenja imalo to što je u državi s navodno 99 posto muslimanskog stanovništva, nakon desetljeća vladavine socijaldemokratske Republikanske narodne stranke (CHP), na vlast došla konzervativna Stranka razvoja i pravde (AKP)?

Nimalo, u tom smislu. Morate voditi zemlju ne prema ideologiji, nego na temelju suglasja i vrijednosti. Smatramo da je za biznis najbolje razdvojiti državni i duhovni element. Turskom se vlada u skladu s modernom praksom upravljanja, poznatom MMF-u, Svjetskoj banci, EU-u. Također, poznato je da AKP čine ljudi različitih uvjerenja i filozofija, ali da je većina tradicionalnija, konzervativnija. Oni ne miješaju svoju filozofiju i ideologiju s načinom na koji vode posao. U 21. stoljeću ne morate otkrivati toplu vodu: slobodno tržište, odgovarajuće regulirano, najbolji je način organiziranja ekonomske aktivnosti. Sloboda i prava poput slobode govora način su organiziranja društvenog života, mir je najbolji način organizacije međunarodnih odnosa. S tim principima je upoznat svaki brucoš političkih znanosti. Dakle, nema veze jesu li ljudi lijevi ili desni, tradicionalniji ili progresivniji. Principi dobrog upravljanja nisu tajni i svi ih mogu slijediti. Naravno, postoji gradacija, ali glavni principi su tu.

Turska - EU: Cipar je samo smokvin list

Posljednja izvješća Europske komisije i povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe, međutim, temeljito preispituju spremnost Turske da napreduje u rješavanju brojnih problema u području ljudskih prava.

Dakako, prvi korak prema boljem zdravlju je dijagnosticirati bolest, vidjeti problem. Turski premijer, ministri pravosuđa, vanjskih i unutarnjih poslova – svi se slažu da postoji problem u sektoru pravosuđa. Previše ljudi koji čekaju na suđenje, previše ih je u zatvoru, znači da sustav treba mijenjati. Ako je u Vijeću Europe broj predmeta iz Turske neuobičajeno visok, to znači da nešto nije u redu s domaćim pravosuđem. Ukoliko ljudi ne vjeruju pravnom sustavu, oni će pokušati primijeniti izvansudske i izvanzakonske metode rješavanja slučaja. Novi reformatorski zakoni diskutiraju se u parlamentu. Čini se da su prepoznali i priznali da problema ima i da ih rješavaju. To je dobra strana rezultata pregovora s EU: možete pogledati izvješća i vidjeti ono što iznutra ne vidite, dakako, dokle god su ta izvješća pravedna, dok nisu politički obojena.

A smatrate da jesu?

Ponekad da. Gledajte, prema metodologiji same EU, postoje koraci u pregovaranju. Hrvatska to vrlo dobro zna. Prvo Komisija pošalje stručnjake, koji pripremaju screening izvješća, koja idu Vijeću, a ono zadužuje Komisiju da pomogne toj zemlji da učini ono što je neophodno. To funkcionira u normalnim okolnostima, ali što se događa kada se izgube izvješća o screeningu, kada zemlja pregovarač ne zna što se od nje službeno traži? Postoji 35 pregovaračkih poglavlja, vjerujem da ih je 10 ili 12 pod tepihom, ne možemo doći do njih. Zašto? Zato što ljudi nisu u stanju nadvladati predrasude. U ministarstvu vanjskih poslova sam već 28 godina. U 80-ima, kada sam tek došao, rečeno nam je da je Turska preslaba i presiromašna za EU. Sada nam govore da smo preveliki i premoćni! Čini se da nikad nismo na pravoj strani.

Situacija oko Cipra navodi se kao velik problem. Što je s tim?

Cipar je samo smokvin list. Kompliciranije je od toga. Možda smo previše muslimani? Ali po konceptima o željenom načinu života, koje stavljamo na stol, nismo bitno drugačiji od drugih članica EU-a. Pogledajte koliko je ciparski Grk različit od građanina Švedske, koliko je Talijan drukčiji od Danca. Naravno da smo drugačiji, no to čini život u Europi toliko dobrim. Ipak, Turskoj je blokirano 18 pregovaračkih poglavlja. Cipar? Na referendumu o ujedinjenju otoka 2004. ciparski Grci rekli su 'ne', Turci su rekli 'da'. To je bilo logično očekivati, jer ciparskim Grcima nitko nije rekao da neće u EU ukoliko ne riješe to pitanje. Ciparskim Grcima njihovi su čelnici, isti oni koji su dogovorili referendum, poručili da ne glasaju 'za'. To je loša strana Europske unije. I ta ista EU ne može doći meni i reći – obećali ste to i to. Oni su obećali ciparskim Turcima: samo glasajte 'za' i pobrinut ćemo se da više ne budete izolirani. Dakle, Cipar je samo izgovor. Ne radi se o tome je li na zastavi polumjesec ili križ, nego o tome kako se ponašate, od jutra kada ustanete do odlaska na počinak.