Gotovo svake godine pojedine dijelove Hrvatske pri nekom većem nevremenu zasipa i tuča te nerijetko donese štete poljoprivredi. I gotovo svaki put može se čuti poljoprivrednike kako se bune zbog nedostatka protugradne obrane.

Za tehničku provedbu obrane od tuče zadužen je DHMZ, a nadzor provodi Ministarstvo poljoprivrede. Zakonski je to okvir koji postoji već dvadesetak godina, no još od 2020. u zakonskoj je proceduri i prijedlog za ukidanje Zakona o sustavu obrane od tuče.

Ako se pita DHMZ, postojeći sustav obrane od tuče je neučinkovit, a zasijavanje konvektivnih oblaka srebrovim jodidom potencijalno je i opasno.

'Srebrov jodid je kemijski reagens koji je još 40-ih godina prošlog stoljeća bio testiran u laboratorijskim uvjetima i tada se pokazalo da nastane više jezgara kristala leda kada se on koristi. To je bila ideja nekih znanstvenika u tom razdoblju da se pokuša u oblake koji bi dali tuču unijeti taj kemijski agens pa da, kada nastane tuča, bude više zrna manjih dimenzija. Međutim 70-ih godina testirane su te metode u Švicarskoj i SAD-u i pokazalo se da je taj efekt u stvarnoj atmosferi puno kompliciraniji te da je nemoguće utvrditi da unošenje srebrovog jodida ima ikakvu korist u smislu manjih zrna tuče. Dapače, postojali su i rezultati testiranja koji su ukazivali upravo na suprotan učinak, pogotovo u najvećim oblacima, i ne da smanjuju štetu od tuče, nego je povećavaju za faktor tri', kaže za tportal ravnatelj DHMZ-a Ivan Güttler.

Pojašnjava da je primjena takvih tehnologija, odnosno ubacivanje bilo raketama, bilo zrakoplovima, prerano krenula, odnosno prije nego što su bila provedena sva istraživanja. 'To je kao da idemo u prodaju s nekim lijekom koji nije prošao sve faze razvoja i testiranja', poručuje šef DHMZ-a.

Što se tiče opasnosti koje donosi srebrov jodid i kako on utječe na okoliš, Güttler kaže: 'Takva istraživanja su rađena u Španjolskoj. U Hrvatskoj će se ove godine oko 30.000 litara te otopine ubaciti u atmosferu. To ne predstavlja direktan rizik za veliku populaciju u smislu nekog utjecaja na zdravlje, međutim na lokacijama na kojima se koristi ta kemikalija, kada su ljudi izloženi tim količinama tijekom godina i desetljeća, tu postoji nizak rizik za njihovo zdravlje.'

Za ovakvu obranu od tuče najviše se zalažu poljoprivrednici, no pitanje je koliko im ona donosi korist. 'Kad se dogodi tuča, onda su svi uznemireni, stradanja su značajna i ljudi imaju financijske štete. Činjenica je da se tuča velikih dimenzija, od dva ili pet centimetara, događa relativno rijetko. Uobičajena tuča pojavit će se u cijeloj Hrvatskoj jednom ili dva puta godišnje, ali ova velika možda svake pete ili šeste. Drugi problem je to što kada imamo toplinski val i sušu, oni obuhvaćaju veći dio Hrvatske, veći dio neke županije i širok dio populacije. Možemo imati mikrolokacije tuče unutar jedne županije te dvije ili tri općine koje stradaju, a susjedne općine - ne. I onda kažu 'nikada u životu nismo vidjeli ovakvu tuču'. I mogu biti u pravu, ali ne uzimaju u obzir to da je unutar te županije ili dijela Hrvatske možda već bilo događaja takvih dimenzija u prošlosti i bit će ih još. Zanimljiv je podatak da u Hrvatskoj, i na kontinentu i na obali, općenito pada broj dana s tučom, međutim raste u onim najvećim kategorijama. I tu Hrvatska nije izuzetak, to se događa i u susjednim zemljama. Nažalost, tuče smo imali u prošlosti i imat ćemo u budućnosti. Nema čarobnog rješenja za nju, ali definitivno to nije srebrov jodid kao kemijski agens', poručuje Güttler.

Alternativni oblici obrane postoje, pa tako DHMZ predlaže da je efikasnije i isplativije sredstva koja se danas troše na ovakav način obrane od tuče, a to iznosi 1.000.000 eura godišnje, usmjeriti u sufinanciranje postavljanja zaštitnih mreža i jačanje sustava osiguranja u slučaju nastalih šteta od vremenskih nepogoda, posebice zbog očekivanih klimatskih promjena.

'Iz perspektive nas meteorologa, mi razvijamo što bolje modele za prognozu vremena da što ranije možemo građanima reći da dolazi nekakvo nevrijeme. Nama je prvenstveno cilj da smanjimo ljudska stradanja i utjecaj na zdravlje. Ako biste sada, primjerice, razgovarali s agronomom, oni koriste argumente da se može pokušavati razvijati neke vrste biljaka koje imaju jaču stijenku, lišće koje može izdržati barem zrna tuče umjerenih dimenzija. Zaštitne mreže isto imaju zanimljivu funkciju te mogu zaštititi nasade poput vinove loze i nekih voćarskih kultura', kaže ravnatelj DHMZ-a Güttler.