Iako je kroz javnu raspravu o izmjenama Zakona o strancima više puta istaknuto kako Hrvatska zaista neće kriminalizirati humanitarno pomaganje izbjeglicama, nedosljednost kulminira u Konačnom prijedlogu Zakona o strancima, u kojem humanitarno pomaganje nije dekriminalizirano, već je i sam pokušaj pomaganja uveden u prekršajne odredbe, priopćeno je iz Centra za mirovne studije (CMS)
Uoči sutrašnje rasprave o ovom zakonu na saborskom Odboru za zakonodavstvo, Odboru za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Centar za mirovne studije, uputivši amandmane na Konačni prijedlog Zakona o strancima, upozorava kako pomaganje iz humanitarnih razloga ljudima koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje te u tim slučajevima građane treba osloboditi prekršajne i druge odgovornosti. Dodatno, nastavlja se, postupak donošenja ovog zakona je apsolutno neprihvatljiv jer ne poštuje načela transparentnosti i dosljednosti te se postavlja pitanje je li utjecaj sudionika u javnom savjetovanju samo iluzoran.
'Iako je u Izvješću o provedenom savjetovanju Zakona o strancima razvidno da su upravo na taj sporan institut kriminalizacije solidarnosti, osim CMS-a, reagirale mnoge organizacije, od Hrvatskog Crvenog križa, Isusovačke službe za izbjeglice, Zelene akcije, Hrvatskog pravnog centra, ali i Ureda pučke pravobraniteljice, Ministarstvo unutarnjih poslova ističe potpuno suprotne, kontradiktorne i zbunjujuće odgovore na komentare spomenutih organizacija, prema čemu je očito da se ovdje radi o političkoj igri, ne stvarnoj volji da se strancima koji dolaze u Hrvatsku pruži dobrodošlica, a građane ohrabri na solidarnost prema svakome neovisno o statusu', poručuju iz CMS-a.
Člankom 43. Zakona o strancima, navode iz CMS-a, Hrvatska kriminalizira pomaganje strancima u nezakonitom ulasku, tranzitu i boravku u Hrvatskoj.
'Time se krši niz međunarodno pravnih akata, poput Protokola iz Palerma koji traži da kriminalizacijom trebaju biti pogođeni samo oni koji imaju cilj financijsku dobit ostvariti u krijumčarskim aktivnostima, zatim Direktiva 2002/90/EZ koja predviđa kažnjavanje samo u cilju '...borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece' te Okvirna odluka Vijeća 2002/946/PUP koja navodi da kriminalizacija mora biti 'bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava'', stoji u priopćenju.
