Hrvatska se našla daleko iza Slovenije, koja je ostvarila napredak sa 26. na 25. mjesto, ali i ispred BiH (veliki skok sa 101. na 84. mjesto) i Srbije (pad sa 81. na 93. mjesto).

U Hrvatskoj, nekoć jednoj od najbogatijih jugoslavenskih republika, gospodarstvo je pretrpjelo težak udarac u ratnom razdoblju od 1991. do 1995, konstatira Forbes u uvodu.

Proizvodnja je kolabirala, a država je propustila prve uplive investicija u središnju i istočnu Europu nakon pada Berlinskog zida.

Od 2000. do 2007. hrvatske gospodarske prilike počinju se oporavljati, uz umjeren ali stalan rast BDP-a od četiri do šest posto, zahvaljujući povratku turizma i potrošnji stanovništva utemeljenoj na kreditima. U istom razdoblju, inflacija je zadržana pod kontrolom, a nacionalna valuta kuna ostala je stabilna.

Ipak, ključni problemi i dalje su prisutni, uključujući visoku stopu nezaposlenosti, rastući trgovinski deficit i odstupanja u regionalnom razvoju. Država zadržava veliku ulogu u gospodarstvu, dok pokušaji privatizacije često nailaze na osude javnosti i političke otpore, navodi Forbes.

Makroekonomska stabilizacija u velikoj je mjeri postignuta, ali strukturne reforme kasne zbog dubokih otpora javnosti i nedostatka snažne podrške političara.

Proces pristupanja Europskoj uniji trebao bi ubrzati fiskalnu i strukturnu reformu.

Dugoročne prognoze rasta ostaju snažne, no Hrvatska će se zbog svjetske financijske krize suočiti s velikim pritiscima. Veliki vanjski dug, anemičan izvozni sektor, prenapregnut državni proračun i prevelika ovisnost o prihodima turizma rezultirat će povećanim rizicima za ekonomsku stabilnost u srednjoročnom razdoblju, zaključuje Forbes.