Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt u razgovoru za tportal ističe kako Hrvatska nije učinila sve što je mogla i morala da presuda protiv Vojislava Šešelja bude drukčija i da on bude osuđen za ratne zločine na Haškom sudu. Nakon što je otišla s ministarske dužnosti Hrvatska je ukinula praćenje postupka protiv Šešelja i nikad ni na što nakon toga nije reagirala
Uz ocjenu kako je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju četvrta i konačna kapitulacija suda u Haagu, Škare Ožbolt upozorava da se Hrvatska mora pokrenuti i učiniti sve što može da ta (nepravomoćna) presuda u konačnici ne bude ovakva kakva jest.
'Ova presuda je apsolutno šokantna za sve žrtve i sve one aktere koji su bili predmet napada Vojislava Šešelja i njegovih postrojbi. Presuda je više održala lekcije Tužiteljstvu nego govorila o samim činjenicama, a o onim činjenicama o kojima se govorilo, govorilo se na posve drukčiji način nego je to bilo kod svih presuda u sličnim postupcima vođenima na Haškom sudu. Tu prvenstveno mislim na događaje u Vukovaru, koji su definirani u presudama tzv. vukovarskoj trojci, u presudama o događajima u BiH – u presudi u slučaju Tolimir i drugi. Današnja presuda posve u sadržajnom, činjeničnom smislu odudara od svih tih presuda i to je apsolutno nedopustivo. Ne mogu o istim događajima postojati različiti stavovi na istom sudu. Tu postoji element za žalbu.'
Kako komentirate reakciju Tužiteljstva na presudu? Kako komentirate njihovu tužbu uopće?
Očekivala sam posve drukčiju, čvršću reakciju Tužiteljstva, očekivala sam odlučnu najavu žalbe, a ne mlaku izjavu kako će razmotriti, pa vidjeti hoće li se žaliti. Tužiteljstvo u ovom slučaju ima najveću odgovornost jer nije na pravi način pripremilo tužbu. Da su napravili dobar posao, presuda bi bila osuđujuća.
Očekujete li da će se Tužiteljstvo ipak žaliti na presudu?
Očekujem njihovu žalbu, a bilo bi iznimno loše da se ne žale. Moraju se izjasniti u roku od 30 dana, ali pitanje je tko će tu žalbu razmatrati kad Haški sud iduće godine prestaje s radom.
Je li Hrvatska dovoljno učinila, odnosno je li učinila sve što je mogla da rezultat suđenja Vojislavu Šešelju ne bude oslobađajuća presuda?
Hrvatske vlade nisu napravile ono što su morale učiniti. Morale su pratiti suđenje i analizirati ono što se događa. Pri tome ne mislim na amatersko praćenje, nego praćenje od stručnih i profesionalnih eksperata. Trebalo se pratiti i analizirati sve što se u dokaznom postupku poduzima, trebalo je procjenjivati u kojem smjeru ide suđenje. Ne mogu ne primijetiti da je Sudbeno vijeće, u onom trenutku kad je izgubilo jednog suca i dobilo novoga, pa zatražilo time-out od godine dana da bi se novi sudac upoznao sa slučajem, a istovremeno pustilo Šešelja na slobodu, na određeni način sugeriralo da će presuda biti oslobađajuća.
Može li Hrvatska išta više poduzeti u ovom slučaju?
Hrvatska treba izjasniti svoj jasan stav pred svim međunarodnim institucijama i upozoriti na sve nedostatke ovog suđenja i presude. Presedan je da se od optuženika na Haškom sudu ne traži da bude prisutan izricanju presude. Toliko je grešaka učinjeno, toliko ustupaka, koji nisu učinjeni ni u jednom drugom postupku.
Što je tome razlog?
To mi je teško reći, ali činjenica je da je Šešelj ismijao Haški sud i da je ovo potpuna kapitulacija Haškog suda. Najveću odgovornost snosi Haško tužiteljstvo. Pa gledajte, on ne pokazuje kajanje, veliča Martića, Republiku Srpsku, Miloševića. Ovaj postupak nije ga promijenio ni za dlaku ni za ćud. Haški sud je na njemu četiri puta kapitulirao! Prvi put kad je Šešelj slobodno otkrivao imena zaštićenih svjedoka, drugi put kad je bio pušten bezuvjetno, treći put kad je odbio vratiti se u Haag na izricanje presude, a ovo je četvrta. Apsolutna i potpuna kapitulacija.
Je li moguće da Hrvatska nikad nije pokrenula nijedan postupak protiv Šešelja?
To je lako moguće jer je bio optužen pred Haškim sudom i nadležnost je imao taj sud. Međutim, za brojne druge slučajeve koji nisu bili u nadležnosti Haškog suda trebalo je reagirati hrvatsko pravosuđe jer su bili u njihovoj ingerenciji. Pitanje je jesu li ti postupci ikad pokrenuti. Kao ministrica sam 2004. imala na Haškom sudu naše profesore s fakulteta, pravne eksperte, koji su sjedili na predsudskim postupcima i pratili što se događa. Kad sam ja otišla, zbog navodne štednje ukinulo se praćenje rada Haškog suda pa se dogodila oslobađajuća presuda vukovarskoj trojici, a da Hrvatska nije čak ni intervenirala u postupak. Ništa nismo naučili iz toga. Hrvatska ni u jednom trenutku nije intervenirala u postupak protiv Šešelja, a morala je! Tek kad je izišao na slobodu išlo se na saborsku deklaraciju koju sam im ja pisala.
Kakva je to poruka žrtvama? Je li ovo sjeme nekog novog rata na Balkanu?
Ovakva presuda je sijanje sjemena nezadovoljstva na povijesno sjećanje naroda.
