Tako će završiti ponuda UNESO-a iz 2011. zemljama od Italije do Albanije da zajednički serijski upišu određeni broj lokaliteta Dinarskog krša na najprestižniji popis svjetske baštine. UNESCO je tada ponudio pilot projekt koji će im pomoći oko toga, ali se još 2015. bio prisiljen povući jer navedene zemlje nisu pokazala dovoljno interesa za zajedničkom kandidaturom.

Novinar Hine je u većini zemalja nailazio na zatvorena vrata nakon što je je hrvatska predstavnica sugerirala svojim kolegama u toj mreži da ne daju izjave. Stoga je u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Srbiji pokrenuo postupke prava na pristup informacijama, a u Hrvatskoj nakon više odbijanja i upravnu tužbu protiv nadležnog ministarstva.

Definitivno propao serijski upis

Serijski upis UNESCO predlaže u rijetkim prilikama, kad se radi o iznimnom velikom i vrijednom prostoru kako bi se njegovi najistaknutiji dijelovi zaštitili kroz mrežu lokaliteta. Prvi je put na kršu primijenjen kroz zaštitu tri reprezentativna lokaliteta u Kini 2007. godine.

Krš od Trsta do Skadarskog jezera smatra se najbogatijim po geodiverzitetu i biodiverzitetu u svijetu, a pored toga u njemu je nastala znanost o kršu, pa niz stručnih termina za njegove pojave potječe od autohtonih narodnih naziva. Sve to afirmira ukupnu dinarsku baštinu u svjetskim razmjerima.

Slovenska strana potvrdila je Hini da je kandidirala svoj Kras, čime je iskoristila pravo svih zemalja Dinarskog krša na buduće kandidature, koja nisu pokazala interes za tim.

Hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izjavilo je 2015. Hini da „odluka UNESCO-a ni na koji način neće utjecati na nastavak aktivnosti Hrvatske“.

„Nastavljamo rad na pripremi nominacije vezane za Dinarski krš te smo otvoreni za suradnju sa svakom zemljom koja iskaže interes za promoviranje i zaštitu vrijednosti Dinarskog krša“, odgovoreno je tada.

Zamijenili UNESCO-v Svjetski popis baštine s mrežom geoparkova

Republika Hrvatska ostaje otvorena za zajednički pristup nominaciji, a istovremeno se radi na zaštiti navedenog područja na nacionalnoj razini, ponovo su slično odgovorili ovih dana iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

„U posljednjih godinu dana Ministarstvo u suradnji s regionalnom i lokalnom samoupravom radi na proglašenju zaštićenog područja Dinarskog masiva prema nacionalnom zakonodavstvu što u smislu zaštite bioraznolikosti i georaznolikosti te direktnog upravljanja zaštićenim područjem ima prioritet, a predstavlja i svojevrsnu pretpostavku za snažniju argumentaciju budućih međunarodnih nominacija“, rečeno je nedavno. Komisija za UNESCO nije odgovorila na upit Hine.

U odgovoru, Ministarstvo se nije osvrnulo na činjenicu da su neostvarenjem zajedničkog projekta zemlje od suradnica postale takmaci, pri čemu Hrvatska nije napravila ni jedan konkretan potez.

Ministarstvo nije spomenulo pojam Dinarski krš nego „Dinarski masiv“, koji nije dio ni jednog stručnog dokumenta, niti postoji kao stručni termin na području zaštite krša. Postoji pojam Dinarsko gorje, ali i ono je znatno šire od Dinarskog krša i ne tiče se samo krša.

Iz Ministarstva su dodali da se u posljednjih nekoliko godina intenzivno također radilo na „uspješnom proglašenju Viškog arhipelaga UNESCO geoparkom, a u tijeku su i pripreme za nominaciju Biokova i Imotske krajine na listu UNESCO geoparkova također temeljenih na fenomenu krša“.

Na upit koji se jasno odnosio na UNESCO-ov Popis prirodne baštine, koji je najprestižniji oblik međunarodne zaštite prirode, Ministarstvo je odgovorilo s projektom koji se tiče druge, relativno mlade kategorije zaštite kroz mrežu geoparkova.

Dobro međunarodne važnosti naspram dobra izvanredne i univerzalne vrijednosti

Mrežu Svjetskih geoparkova UNESCO-a čine područja geološke i geomorfološke baštine od međunarodne važnosti, čiji je cilj zaštita i upravljanje područjem kroz edukaciju i održivi razvoj, kaže se za tu kategoriju zaštite.

No, Svjetski popis prirodne baštine okuplja dobra izvanredne i univerzalne vrijednosti koja su kao takva podvrgnuta i posebnomu režimu zaštite i očuvanja. Za uvrštavanje u Popis svako predloženo dobro treba predstavljati izvanredan primjer značajnih geoloških ili bioloških procesa, kao i najznačajnija obitavališta u kojima žive ugrožene životinjske i biljne vrste, obrazlaže se na stranicama UNESCO-a.

O razlici u ugledu i zaštiti tih dobara može poslužiti usporedba u poznatost i zaštiti, primjerice, Plitvičkih jezera s jedne, i Papuka ili Viškog arhipelaga s druge strane.

Trenutačno 167 zemalja članica UNESCO-a ima zaštićena 1092 dobra na Popisu svjetske baštine, od kojih je 209 prirodnih i 38 mješovitih.

Hrvatska ima deset dobara upisanih na UNESCO-ov Svjetski popis baštine, a samo jedan, Plitvička jezera, na Svjetski popis prirodne baštine. Također, Hrvatska je dionik još jednog prekograničnog dobra, u kojem je 12 zemalja dogovorilo zaštitu europske bukve u Alpama, Karpatima, Dinaridima, Mediteranu i Pirenejima. Ostalo su kulturna dobra.

Ni Tentativna lista ne upućuje na zaokret

No, ni po Privremenom popisu („Tentative list“), preko kojeg države članice pokazuju namjeru UNESCO-u da žele kandidirati neko dobro na Svjetski popis, nije moguće naći znak buduće valorizacije Dinarskog krša u Hrvatskoj.

Na Privremenom popisu, koji je Hrvatska zadnji put obnovila u siječnju davne 2007. godine, nalazi se 15 dobara, među kojima su tri prirodna: NP Kornati i PP Telašćica zajedno, PP Lonjsko Polje, te Velebit kao cjelina, ali ni jedan pod naslovom Dinarskog krša.

Dva od njih su dio Dinarskog krša, ali se u obrazloženjima njihove najave pojam krša spominje kao općenita i jedna od vrijednosti, ali ne Dinarski krš kao brand, posebna vrijednost i najtemeljnija odlika.

Ni jedan od njih, primjerice, ne uključuje ni jedno krško polje kao najveću i najkompleksniju kršku pojavu, koja često obuhvaća većinu drugih pojava, a koje su zaštitni znak Dinarskog krša.

Vrednovanje Velebita, primjerice, ne dotiče se Ličkog polja na koje se fizički naslanja iako se ono smatra najvećim krškim poljem u svijetu, s mnoštvom iznimno razvijenih pojava, između ostalih, rijekom ponornicom Likom, drugom najdužom krškom ponornicom u Europi.

Na jednom njegovom dijelu izgrađena je hidroakumulacija Kruščica, a u planu je nova, HE Kosinj, čime će podzemne vrste iznimne rijetkosti biti dodatno ugrožene. U okviru Ličkog polja nalazi se Pećinski park Grabovača u Općini Perušić, koji se godinama bezuspješno bori za proglašenje „značajnog krajobraza“. Značajni krajobraz je tek sedmi od devet stupnjeva zaštite u nacionalnom sustavu, a krš Ličkog polja vodeća takva pojava u svijetu.

Pored toga, Pećinski park Grabovača je kolijevka špiljskog turizma i zaštite pećina u Hrvatskoj. Najstarija turistička pećina u Hrvatskoj, Špilja Samograd kod Perušića, potakla je 1886. osnivanje Odbora za uređenje. Tri godine kasnije pećina je uređena za posjećivanje, ističe povjesničar speleologije Vlado Božić.

Slovenija razumjela važnost

Iz slovenskog Ministarstva za okoliš i prostor odgovorili su da je Slovenija s pilot-projektom Dinarski krš završila 2015., kad je Odbor za svjetsku baštinu ukinuo taj projekt. Dodali su da nemaju podataka o aktivnostima drugih država, jer je svaka država samostalna pri kandidaturi za Popis svjetske baštine.

„Slovenija je ove godine poslala kandidaturu za upis Klasičnog krša na Popis svjetske baštine“, zaključili su. Klasični krš oznaka je za kršku regiju na jugu Slovenije, gdje je krš prvi put izučen i opisan.

U obrazloženju mini-serijske kandidature, koja obuhvaća cjeline Kras, Podragsko podolje, Krš Postojne i polja Klasičnog krša s dolinom Rakova Škocjana, kaže se da Klasični krš zaokružuje cjelinu tipičnih krških pojava i procesa, te da je također i biotička vruća točka. Dodana vrijednost Klasičnog krša, koji je izdvaja od ostalih krških područja svijeta, jest dugogodišnja i kontinuirana povijest sustavnih istraživanja, kao i razvoja krške terminologije. Kras je kolijevka nove znanosti o kršu, kaže se.

Klasični krš dio je Dinarskog krša, najveće kontinuirane krške površine u Europi i među najvećima na svijetu. Na Krasu koji obuhvaća oko 6400 četvornih kilometara ili 27 posto teritorija Slovenije, postoji oko 6000 poznatih i istraženih špilja. Špiljski turizam počeo se razvijati u Klasičnom kršu još u 17. stoljeću, kaže se.

Slovenski prijedlog opisuje krška polja u slivu Ljubljanice i ističe njihovu važnost. Samo u tentativnom prijedlogu 45 puta koristi njihov pojam. Također, Slovenija je zaustavila zahvate u okoliš svojih najvažnijih polja, a Cerkniško polje, koje je najprije pokušavala isušiti, pa potopiti, vratila u približno izvorno stanje i proglasila regijskim parkom.

Slovenska kandidatura jedina je na tragu UNESCO-ova pilot projekta. Druge zemlje nisu pokazale dovoljno interesa, niti odgovorile na upozorenje vodećeg karstologa iz IUCN-a Paula Williamsa da će na taj način jedna zemlja eliminirati druge iz daljnje kandidature.

Nesavladive prepreke novinarima

Prateći sudbinu kandidature, Hinin novinar suočio s brojnim preprekama. Nakon prvog upita, prije više od pet godina, u travnju 2014., hrvatska koordinatorica iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode Mirna Bojić uputila je dopis koordinatorima svih država u kojem kaže da "nije primjereno i poželjno pisati o našim stavovima, tijeku izrade prijedloga i problemima s kojima se susrećemo, jer je to još uvijek prijedlog rasprave među zemljama", i da je "neobično kako je novinar došao do naših kontakata". Ministarstvo je odgovaralo da pisanje o tome može štetiti postupku.

Slovenija je odmah dala na uvid svoje podatke i planove, ali je šutnja i zatvorenost administracije u četiri države – Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori - potrajala godinama, unatoč više desetaka upita. Stoga je novinar u tim zemljama pokrenuo postupke prava na pristup informacija i u većini zemlja dobio uvide u zbivanja.

U Hrvatskoj nije pomoglo ni uredovanje povjerenice za informiranje pa se preko HND-ova Centra za zaštitu slobode javne riječi uključio odvjetnički ured Bandalo & Labavić. Oni su uspjeli preskočiti prepreku Ministarstvu okoliša. Ono je izdalo Rješenja kojim se odbija uvid provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa, što znači da je po njima javni interes bio suprotstavljen iskazanom interesu javnosti. 

Potom je novinar dobio na uvid zapisnike sa sjednica međunarodne koordinacije za Dinarski krš. Ministarstvo međutim nije dostavilo zapisnik s jedne sjednice kao i mail komunikaciju u kojoj koordinatorica zagovara da se novinaru ne daju podaci. Potom je odvjetnički ured poveo upravni spor, koji je završio negativno po novinara i pravo javnosti.

Konačan rezultat je kandidatura slovenskog Krasa na UNESCO-v popis, i potpuna pasivnost drugih država, koje su si zbog toga zauvijek oduzele pravo imati na najprestižnijim popisu svjetske baštine svoj dio Dinarskog krša.