Srbija tvrdi da je sljednica Savezne Republike Jugoslavije, proglašene 1992, dakle poslije opisanih događanja, javlja HRT. U ponedjeljak se Srbija počinje braniti od ove tužbe.

'Vidjeli ste model po kojem su napadi sustavno izvođeni na širokom području. Može li se zaista tvrditi da su to bili izolirani slučajevi koje su počinile lokalne paravojne snage i da nije bilo nikakve koordinacije?', upitao je na sudu član hrvatskog tima Keir Stramer.

Hrvatska sela i Hrvati su ciljani u napadima, sistematski su uništavani, kao i njihovi vjerski i kulturni objekti. Hrvati su označavani bijelim vrpcama, ubijani i raseljavani, a svaki put kad su srpske snage imale izbor mogućnosti - da rasele ili unište preostale Hrvate u osvojenim područjima - odlučile su se za uništenje, zaključio je Starmer. On je ustrajao na razlici između genocida i etničkog čišćenja, zločina prisilne migracije stanovništva s nekog područja. Hrvatska ne tvrdi da samo nasilno protjerivanje Hrvata s područja koja su trebala postati dio Velike Srbije dokazuje genocidnu namjeru, nego da je protjerivanje s namjerom uništenja bilo genocid. Mi tvrdimo da se to dogodilo u Hrvatskoj, istaknuo je Stermer. Raširenost zločina, uključujući ubojstva, mučenja, spolna zlostavljanja i protjerivanje u svojoj ukupnosti dokazuju jasnu namjeru fizičkog uništenja Hrvata, djelomično ili potpuno, dodao je.

Profesor prava s Cambridgea James Crawford pojasnio je kako nema dvojbe da je Srbija u vrijeme na koje se odnosi hrvatska tužba imala sve prerogative države, te da je kontrolirala JNA i srpske paravojne postrojbe.

Srbija je nasljedila pravni subjektivitet bivše SFRJ, uključujući prava i obveze prema Konvenciji o spriječavanju i kažnjavanju genocida iako u to vrijeme nije postojala kao država, rekao je Crawford.