Teško je shvatiti, ali naša je Čehinja i nakon godinu dana hranjenja po studentskim menzama još uvijek čvrsto pri stavu da je hrvatska hrana fenomenalna. Imamo sir, imamo jogurt, imamo povrće, a sve još kao bonus ima nekakav okus. Nešto što u Češkoj, kaže, nije slučaj.

Da ne bi bilo zabune, hrvatske i češke menze dijele vrlo slične kulinarske karakteristike. Nema našeg studenta s minimalno razvijenim okusnim pupoljcima, a da nije primijetio kako bilo koja namirnica koja se nađe na tanjuru ima identičan okus. Lako vam se može desiti da ne znate jedete li juhu, blitvu ili odrezak. U Češkoj, instruira me Marketa, isti akademski princip. Njihovi studenti od milja ga zovu 'uho', što je češki akronim za univerzalni smeđi umak, a kojim se prelijevaju sva jela iz menze.

Odlučili smo odmah u početku raščistiti sa fenomenom Čeha na Jadranu. Marketa priznaje da su joj sunarodnjaci poprilično nezgrapni turisti. Prvo, koferi s hranom. Čemu te silne paštete, rajčice i naresci u prtljažniku auta? 'Česima je Hrvatska jeftinija od Italije ili Njemačke, ali je još uvijek vrlo skupa. Ljudi štede cijelu godinu ne bi li si priuštili ljetovanje na hrvatskom moru. Kada onda dođu na Jadran, ne mogu si priuštiti restoran svakoga dana. U Brnu, na primjer, ručak s predjelom, glavnim jelom i desertom košta tridesetak kuna. Ovdje je najmanje sto. Čak i u Pragu možete naći mjesta gdje ćete jesti vrlo jeftino. Što da ti kažem, ljudi u Češkoj dižu kredite za kupovinu božićnih poklona, a kamoli ne za ljetovanje.' OK, ali zašto čarape na sandale? 'Dobro pitanje. Imala sam dečka koji je to radio. Objasnio mi je da mu tako noge ostanu čiste, a i manje ga žulja remenje od sandala, nakon čega sam ja njemu objasnila da nema šanse da mu perem čarape.'

Naravno, dolazimo da merituma stvari - fenomen Čehinja. Ulijećem s tezom da Češka i nije nešto katolička zemlja, većina ljudi nije religiozna pa ne postoje raznorazne moralne i tradicionalne kočnice za brzopotezni ljetni seks. 'A ne ne', prekida me Marketa, 'vi Hrvati ste daleko promiskuitetniji nego mi. U Češkoj su ljudi suzdržaniji i zatvoreniji. Treba im više vremena za uspostavljanje intimnih odnosa. Ne znam, možda kada dođu na more, malo se više opuste jer znaju da je riječ o kratkotrajnoj i neobaveznoj avanturi'.

Kratkotrajno ili ne, hrvatski muškići gaze svoju češku konkurenciju. 'Češki dečki su ti više manje, onak, buhtle.' Buhtle? 'Da, izgledaju i ponašaju se tako. Hrvati su zgodni, džentlmeni su, više te poštuju kao ženu. Više se brinu. Česima je svejedno. To je moje iskustvo.'

Nešto u čemu ipak ne možemo parirati je pivo. Marketa voli nekoliko naših brendova, ali sve je to daleko od varijacija i okusa čeških pivovara. Pogotovo onih manjih. Jasno, teško se možemo mjeriti s nacijom koja je svako malo izlistana u vrhu najvećih svjetskih pivopija. Sve to ipak ne znači da su Česi preambiciozni po pitanju noćnog života. Uspoređujući Zagreb i Brno, Čehinja će reći da se tamošnja scena ne može mjeriti s našom metropolom. Manji izbor, manje različitosti, manje svega. U Brnu ima pet mjesta, veli. S istom glazbom. Zagrebačka ponuda joj je izuzetna, jedino što ne razumije cajke: 'U Brnu nema šanse da sretnete curu u minjaku i štiklama.' Baš bed.

Hrvatska u tri riječi? 'Hrelić, more, otvorenost.' Hrelić, čini se, ima neslućeni međunarodni potencijal. I Venezuelanac s kojim smo razgovarali pred neki tjedan, obožava ga obilaziti. Trebalo bi ga uvrstiti na prve stranice nekih budućih turističkih vodiča po Zagrebu. More preskačemo, to je samorazumljivo. A otvorenost... može značliti svašta. Tražim Marketu da bude konkretnija: 'Nekako se lakše ovdje povezati s ljudima. Ekipa ti nekako priđe. U Češkoj je neobično da ti netko uleti ili te ide upoznati sa svojim prijateljima. Evo, kada sam došla studirati hrvatski, jedna me je prijateljica ovdje odmah pozvala u svoje društvo. Kao, što ćeš raditi sama, nikog ne poznaješ... Zvala me svakoga tjedna, trudila se da se socijaliziram.'

Kao buduća profesorica češkog i hrvatskog jezika, Marketin je san raditi kao češka lektorica na nekom zagrebačkom fakultetu. Perspektiva mladih diplomanata je, kaže, jednako otužna u Hrvatskoj i u Češkoj. Čak su i plaće približne, s tom razlikom da je kvaliteta života, po njoj, viša kod nas. Em što smo manje cicije, em što smo prehrambeno osvješteniji, em što smo zgodniji, em što imamo more i uzbudljivije pejzaže. Doduše, vizionarski je primijetila da premalo ulažemo u kontinentalni turizam, planinarenje... Nešto čemu su Česi daleko vičniji

Češka se tek nešto bolje snašla s Europskom unijom. Marketa kaže da su i njima zabranili upotrebu naziva za mnoge tradicionalne proizvode jer ih je već netko registrirao unutar EU - rum, na primjer - no ižmikali su podosta novca iz pristupnih fondova. Nerijetko su izbijali skandali jer financirani projekti nisu pozavršavani i EU zelembaći bi sjeli u privatne džepove. Mentalitet koji nam nije stran i zbog kojeg je, uostalom, nedavno pala češka vlada.

Marketi je Zagreb sjeo na volej. Dobila je češku stipendiju i jedina joj je dužnost polagati ispite, trošiti lovu i imati gomilu slobodnog vremena. Treba joj poprilično dugo da odgovori na pitanje koja joj je najveća frustracija u gradu. Naposljetku, sjetila se: 'To što stranci moraju vratiti posuđene knjige za 14 dana.' Nije za prerezati žile, priznat ćete. Štoviše, u njenom slučaju, Zagreb je prezanimljiv za čitanje.