Upravo to zbilo se u posljednjih nekoliko godina sa smiljem, martjeticom iliti po latinski Helichrysum italicum, kako sve nazivaju ovu mediteransku biljčicu što ni s čime izazvana, samonikla raste na sunčanim kamenjarima i padinama, u pukotinama stijena, napuštenim vinogradima i uz ivice putova, a cvjeta od lipnja do srpnja. Ima tomu dobre dvije godine kako u ljetne dane gotovo nema tjedna da u nekom od medija ne iziđe vijest vezana uz neki od sukoba što se vode oko smilja.

Strogo organizirani prosvjedi?

Ako se do objave ovog teksta na smiljskoj bojišnici nije zbilo nešto nova, posljednja vijest kaže kako je zadarska policija zaplijenila čak 800 kilograma smilja, a našla ih je u kamionetu u redu za trajekt u Gaženičkoj luci. Osim te, tvrdi se, rekordne zapljene, djelatnici PU zadarske na području Paga i Obrovca zatekli su još osam osoba pa je ukupan ulov oko 900 kilograma. Početkom pak prošlog tjedna na Paškom mostu zbilo se zanimljiv dvostruki prosvjed. Na jednoj strani bili su berači - kako rekoše, zabrinuti za očuvanje smilja - a traže da se onemoguće ilegalni berači. Takvi, tvrde, ne poštuju zakonske rokove (za otoke 1. lipnja, a za kopno 15. lipnja) kad se može brati smilje, a da se ne ugrozi njegov opstanak.

Došao ih je poduprijeti Sretan Jukić, koji za sebe voli reći da je 'najveći otkupljivač smilja na svijetu'. Istodobno, na mostu su se pojavili antiprosvjednici i oni tvrde da se sakupljanje smilja treba zabraniti u potpunosti, a neki od njih - što su kamere snimile - upravo su Jukića optužili da ih je on 'nagovarao i od njih otkupljivao ilegalno sakupljeno bilje', kao i to da je organizirao skup na mostu kako bi manipulirao javnošću. On im se zaprijetio kaznenim prijavama, a za 'ilegalno branje' optužio tri tvrtke iz šibenskog područja, iz čega su neki zaključili kako se rat za smilje seli sa sjevera Jadrana prema Šibeniku.

Besmrtnica na izdisaju

Sve to zbilo se u ozračju grubih riječi, psovki, ali bez fizičkih obračuna, no ni oni u priči o smilju nisu rijetkost. Reklo bi se da je riječ o zlatu, a ne ni o 40 centimetara visokom zelenišu pored kojeg su do jučer neki od najzagriženijih berača prolazili s prezirom. I ne bi se pogriješilo, uostalom ne zovu Francuzi smilje bez razloga immortell, odnosno besmrtnica, što dovoljno govori o brojnim nesagledivim ljekovitim svojstvima cvjetnih glavica, a one se beru kad se cvjetovi počnu otvarati. Ono što je puk znao od pamtivijeka znanstvenici su pobrojali pa se zna da su ljekovite gorke tvari. Ti ekstrakti potiču izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluju protuupalno, pomažu kod nadutosti, bolesti jetre i žučnog mjehura. Koristi se smilje i za inhaliranje kod tegoba s dišnim putovima, ali i, što je u današnje vrijeme posebno važno, u kozmetici i preparatima za očuvanje vječne mladosti.

Zbog takvih karakteristika ulje od smilja kao polusirovina ima i naziv mediteransko zlato (jer mu je Mediteran najznačajnije izvorište), koje na inozemnom tržištu dostiže vrtoglave cijene od po 1500 eura za litru destiliranog ulja. Pojašnjenja radi, za litru ulja valja ubrati oko 750 kg smilja, a prema podacima HGK, unazad nekoliko godina Hrvatska godišnje izveze raznog ljekovitog bilja u vrijednosti od oko 10 milijuna američkih dolara. Smilje od toga čini dobar dio; najviše ga se izvozi u Francusku, koja ga, tvrde dobro obaviješteni, kasnije prerađuje i brendira kao svoj autohtoni proizvod. Prema nekim procjenama, u jeku berbe, koja za kopno počinje 15. lipnja i traje do 15. kolovoza, u poslovima oko smilja sudjeluje oko 10.000 obitelji, a berač, ovisno o spretnosti, može dnevno zaraditi do 300 kuna.

Berba smilja u doba recesije pokazala se idealnom za sve siromašniju klasu proletera što ju proizvodi kapitalizam na domaći način. U potrazi za smiljem i kunom više neki berači ne prezaju od postupaka koji otoke, Bukovicu i Dalmatinsku zagoru s jedne strane izlaže branju do posljednje latice besmrtnice, a s druge sve više pretvara u Divlji zapad. Ta strana priče neshvatljiva je bez poznavanja poduzetničke pozadine, a upravo se u njoj ovih dana događaju prestrojavanja koja pažnju javnosti s vremena na vrijeme privuku bombastičnim izjavama i optužbama konkurencije.

Monopol u cvijeću

Do jučer u svijetu berbe i otkupljivanja smilja bez premca je bilo ime Sretana Jukića, Sinjanina podrijetlom, a stacioniranog u Jastrebarskom, koji se berbom ljekovitog bilja i smilja bavi 18 godina. U jednom od intervjua tvrdi se kako je njegovo postrojenje u Žegaru najveća tvrtka za preradu smilja u ovom dijelu Europe jer se u njemu odvija 75 posto hrvatske proizvodnje, što je, prema istom izvoru, 50 posto godišnje proizvodnje smilja u svijetu. Jukić se pritom u javnosti često predstavljao kao pobornik educiranja berača i poštivanja bioloških zakonitosti rasta smilja kako ga nekontroliranom i ilegalnom berbom ne bismo iskorijenili. A upravo se time, ustvrdio je na nedavnom prosvjedu na Paškom mostu, bave Essentia Dalmatica (Skradin), Smilje d.o.o. (Kistanje) i Bioeterica (Oklaj).

Iz tih tvrtki na optužbe odgovaraju najavom sudske tužbe, a za medije odgovaraju kako im nije jasno u kojem svojstvu ih Jukić proziva, odnosno sumnjaju da mu ne odgovara konkurencija jer želi zadržati monopol na lukrativan biznis sa smiljem.

'Koliko su Jukićeve optužbe na naš račun neutemeljene, najbolje svjedoči činjenica da su ih nadležne službe odbacile nakon izvida. Stoga od institucija naše vlasti, posebice župana, tražimo da nas zaštiti od pritisaka tog monopolista', govori Marija Kovač, jedna od tri sestre vlasnice prozvane Essentie Dalmatice, ističući kako su njezina i ostale tvrtke prozvane jer su Jukiću pomutile poslovne planove.

Bitka za šumarije

Naime, na ovogodišnjem natječaju za branje smilja na zemljištu u vlasništvu države, koji raspisuju Hrvatske šume, upravo su te tri ujedinjene tvrtke boljom ponudom na natječaju odnijele Jukiću dvije važne šumarije: one u Drnišu i Šibeniku. Jukić je pretrpio poraz i na drugim terenima: tvrtka Smilje d.o.o., koju vodi Milivoj Macura iz Kistanja, u partnerstvu s tvrtkom Viver iz Perušića uspjela je boljom ponudom Jukićevim tvrtkama odnijeti šumarije Senj, Crikvenicu i Pulu. Jukiću su tako ostale: zadarska, obrovačka, kninska, sinjska, dubrovačka i benkovačka.

'Iz tog gotovo neriješenog rezultata, kad su posrijedi natječaji Hrvatskih šuma, vidljiva je pozadina Jukićevih kukavičjih jaja, a ne briga za smilje ili legalnost', kaže Milivoj Macura, vlasnik Smilja d.o.o., tvrtke koja se pokazala stožernom u preokretanju trendova. Macura, povratnik iz izbjeglištva, u svoju je destileriju (tvrdi, najmoderniju u Hrvatskoj) i posao oko smilja uložio dva milijuna kuna, pritom je uredio nasad sa 620 tisuća sadnica smilja (zasađeno smilje ne tretira se kao samoniklo i ne podliježe rokovima o zabrani branja). Macura zapošljava 26 osoba i 'svi su prijavljeni, kao što su svi moji poslovi transparentni i dostupni javnosti na uvid'. Osim toga, širi kooperantsku mrežu, a partnerstvom s drugim manjim destilerijama i otkupljivačima očito pokazuje pregovaračko i trgovačko umijeće. Demantira optužbe o tome kako je otkupio ilegalno ubrano smilje i za to nudi izvješće nadležnih službi iz kojeg je razvidno da je smilje ubrano na Hvaru, a na otocima branje počinje ranije - 1. lipnja. I njegove partnerice odbacuju Jukićeve optužbe, dodajući kako upravo on čini sve da ih spriječi u poslu.

'Šalje nam inspekcijske i policijske službe s dojavama o našim navodnim ilegalnim poslovima. Naravno, izvješća govore suprotno. Istodobno, naši berači i kooperanti su u strahu jer im na područje sve češće upadaju berači koji tvrde da ih je poslao Jukić. Nedavno smo imali poziv klijenata iz Sonkovića koji su mi prijavili kako su u njihov posjed ušle osobe želeći brati njihovo smilje. Pritom su ih htjeli isprovocirati da oni sami, kako bi zaštitili urod, počnu brati i počine prekršaj. Da su to učinili, dobili bi prijavu za ilegalne radnje. Nismo nasjeli na tu provokaciju, nego smo slučaj prijavili inspekciji i policiji. Nažalost intervencije nije bilo. S druge strane na neke anonimne prijave protiv nas policija i inspekcijske službe brzo su se odazvale i nisu pronašle ništa', kaže Luca Rašin, druga sestra iz Essentie Dalmatice.

Treće prozvana Radojka Macan, direktorica Bioeterice iz Oklaja (zapošljava pet osoba), kaže kako priča oko smilja sve više ima odlike trilera.

'Kako objasniti to da na mom posjedu, na kojem imam zasađeno smilje i mogu ga brati kad god zaželim, odjednom osvane policijska patrola koja želi zaplijeniti biljke iako ih šumar uvjerava da je sve kod mene legalno!? Očito neki imaju utjecaja u službama koje bi sve građane trebale tretirati jednako i iznad svega poštivati zakon', kaže Radojka, ističući kako se ne želi baviti Jukićem, nego želi pomoći da država uvede red u posao kojim se bavi.

Simptomi, pritisci i rokovi

'Moj destilacijski pogon posluje u skladu s najstrožim europskim zahtjevima i standardima. Nažalost naša država kasni da te standarde dosljedno provodi u praksi. Sve ove optužbe i prosvjedi samo su simptom nepostojanja jasnog sustava, a zbog toga nas strani partneri gledaju sa zgražanjem. Država je već davno morala donijeti jasne odredbe o tome kako se bere i uzgaja smilje te tko ima pravo ubiranja smilja, a ne da u lipnju raspravljamo o rokovima. Nadalje, treba ulagati u edukaciju berača. Zbog mnogih nedorečenosti – od izdavanja popratnica za prijevoz smilja s privatnih parcela (na temelju kojih berači mogu brati smilje) do određivanja roka kad je branje najmanje štetno za budući rast smilja - mi se partnerima u inozemstvu prikazujemo kao nesposobna i nepouzdana zemlja jer na temelju ovakvog stanja oni ne mogu znati na koje količine i pod kakvim uvjetima mogu računati. Koliko čujem, sad se rade pritisci da se pomakne i rok od 15. lipnja jer navodno smilje ni tada nije pogodno za branje – odnosno cvjetovi nisu u punom cvatu. Potpuno je to krivo jer nije razina otvorenih cvjetova presudna za održivost smilja – ono pušta sjeme ne kad se rascvalo, već kad je cvijet dovoljno sazrio, što se događa tek desetak dana nakon pune cvatnje. Ključno je, naime, da se pri branju ostavi trećina grma – to je znak brige za očuvanje biljke i ulaganje za budućnost. No sve su to stvari koje se ne mogu rješavati na terenu, pritiscima, lažnim dojavama, nego tako da institucije, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša, šumarije, inspekcije i policija već sada sjednu i detaljno isplaniraju sezonu 2016. To se zove briga o onome što se naziva brend hrvatskog smilja. Sve ostalo je improvizacija i gašenje požara, a ne strateško rješavanje konkurentnosti i opstanka jednog od ključnih izvoznih proizvoda', kaže Radojka Macan

Dok država ne postavi čvrst i jasan okvir, dotle će priča o smilju, umjesto da bude nacionalni brend, puniti novinske stupce. Kako prije, tako i nakon 15. lipnja.