Možete biti genijalac iz tehničkih područja, ali kao takav u medicini – osim kao pacijent - nemate što tražiti. Možete biti stručnjak za robote, ali u muzici se morate zadovoljiti ulogom slušatelja. Želite li pričati priče i tako popularizirati znanost, male su vam šanse da budete u prvom ešalonu tehnoloških vizionara. Dr. sc. Sven Maričić s riječkog Tehnološkog fakulteta, svojim životopisom pokazuje suprotno: sve to moguće je ostvariti pod istim JMBG-om. Karijeru je započeo kao stručnjak u Volvu, a potom se vratio u Hrvatsku i u javnosti je postao poznat kad je u suradnji s riječkim liječnicima izradio prvu 3D isprintanu protezu za nogu. Nedavno je s istim pristupom omogućio epitezu uške. No, priča o njegovoj kreativnosti tu nestaje: usporedno sudjeluje u brojnim edukativnim radionicama iz područja 3D modeliranja, napisao znanstvenu slikovnicu za koju je, budući da svira nekoliko instrumenata, snimio i nosač zvuka.

Dr. Maričić pritom je ne samo izuzetno susretljiv i komunikativan sugovornik, nego i osoba za Hrvatske (a i šire globalne prilike) izuzetno pozitivnih vibracija. Zato se razgovor s njim nije mogao zadržati samo na nevjerojatno smjelim i kako najavljuje, revolucionarnim kirurškim rješenjima koje priprema s riječkim liječnicima, nego smo se uz pitanja vezana uz budućnost primjene tehnologije u medicini, dodirnuli i onih vezanih uz odnos politike i znanosti. Pritom je osim snage argumenta, u razgovoru jednako dojmljiva bila odlika koja je u suvremenoj Hrvatskoj toliko rijetka da bi je trebalo proglasiti i zaštititi kao neku ugroženu vrstu. Riječ je o vizionarstvu, smjelom i humanom gledanju u budućnost bez kojeg je i nemoguće živjeti sretnu sadašnjicu.

Upravo s riječkim liječnicima spremate jednu veliku operaciju vezanu uz rekonstrukciju gornje čeljusti i očne duplje. O čemu je riječ? Koliko je ona izazovna u tehnološkom i medicinskom smislu?

Istina, spremamo jedan veći rekonstruktivni zahvat. Zbog prirode posla ne mogu otkriti o čemu se radi, no zahvat će predstavljati pravu malu revoluciju u smislu pripreme, planiranja i donekle izvedbe kirurškog dijela. Prvi put primijenili smo apsolutno sve novitete na području aditivnih tehnologija koje su nam u ovom trenutku dostupne. Između ostalog, liječnici u gotovo realnom vremenu vide sve naše promjene u projektnom CAD/CAM okružju (computer-aided design and computer-aided manufacturing) što predstavlja svjetlosni pomak u odnosu na dosadašnji pristup. Novim načinom uvodimo još bolje standarde ne samo u kiruršku praksu, nego i u planiranje zahvata i liječenje istovremeno s intenzivnom suradnjom cijelog stručnog tima.

Taj zahvat je u pripremi i pred skorom realizacijom. No iza vas stoji cijeli niz projekata. Koje držite posebno važnima i zanimljivima?

Svakako jedan od dražih projekata koje smo realizirali u posljednje vrijeme jest modelirana i vrlo uspješno izvedena epiteza uške pacijenta na Klinici za otorinolaringologiju KBC-a Rijeka. Trenutno radimo na uspostavi Centra za biomodeliranje i inovacije pri Medicinskom fakultetu na Sveučilištu u Rijeci. Bit će to izvrsna prilika koja nam dolazi na temelju rezultata koji se, eto, već deset godina grade… Sinergija stručnjaka Medicinskog fakulteta i stručnog osoblja KBC Rijeka te kolega s ostalih fakulteta posebno Građevinskog gdje je u okviru projekta Razvoj istraživačke infrastrukture na kampusu Sveučilišta u Rijeci (RC.2.2.06-0001) sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, nabavljen moderan 3D pisač vrlo visoke rezolucije s kojim smo napravili nekoliko veoma zahtjevnih operacija. Jedan od meni također vrlo bitnih uspješno izvedenih projekata jest kada smo radili vizualizaciju aneurizme. Cijeli je projekt osmislio i vodio prof. Dinko Štimac koji je pozvao prof. Shekara, jednog od vodećih neurokirurga današnjice, i na temelju našeg modela izvedeno je planiranje i operacija u trajanju od nekih osam, devet sati. U timu su bili uključeni i prof. Damir Miletić te dr. Antonija Ružić-Baršić radi prikupljanja CT podataka, Duje Kalajžić izvedba 3D ispisa te kolega Sanjin Fućak na završnoj kontroli CAD geometrije. Osjećaj kada vas stručnjaci svjetskog glasa pohvale i vaš rad ocijene kao doprinos na svjetskoj razini ono je o čemu mašta svaki znanstvenik. Dokaz da vrijeme ipak leti je i projekt koji smo radili prošle godine kada je na inicijativu g. Denisa Jelušića pokrenut projekt i isprintana prva funkcionalna proteza noge u našoj zemlji. Stručni suradnik bio je i Mišo Opačić. Evo, tu ja vidim naše prilike. Znanost je tu da pomogne vizije provesti u stvarnost. Iz područja snova materijalizirati ih i staviti u službu onima kojima to najviše treba. Srce nam je bilo veliko kao kuća kada je pacijent izveo prvu šetnju s isprintanom protezom noge! Zahvaljujući upravi Medicinskog fakulteta dobivena je prilika svjetske trendove dovesti u Hrvatsku i pružiti domaćim pacijentima najbolju moguću skrb.

Ono što je fascinantno jest da je riječ o suradnji znanstvenika za koje se do jučer vjerovalo da između njihovih područja nema dodira. Vaše obrazovanje je tehnološko. Jeste li ikad prije pomislili da ono može spašavati živote u medicini?

Doktorirao sam u području biotehnologije. Upravo zahvaljujući interdisciplinarnoj suradnji danas možemo zahvaliti rezultatima koje imamo. Ono što je bitno naglasiti jest da bez multidisciplinarne suradnje, bez primjene novih tehnologija, novih znanja nastalih kroz primijenjena istraživanja, ne možemo uspješno držati korak s kolegama izvana. Ne mislim da je opcija puke kupovine nečijeg tuđeg znanja ili čistog konzumerizma dobra stvar. Koja je alternativa ulaganja u znanost i istraživanje? Mislim da prave alternative tome i nema. Vrlo je jednostavno vidjeti da s malo više poduzetničkog duha možemo ostvariti rezultate o kojima su generacije prije nas samo mogle sanjati. I mi sanjamo. Naši su snovi satkani od našeg promišljanja budućnosti. Tehnološki svijet biomedicine sutrašnjice ide na povećanje kvalitete života. Ali dobar dio odgovornosti za takvu budućnost leži u nama samima, znanstvenoj zajednici. Zbog prirode posla dosta vremena provedem u suradnji sa stranim kolegama. Ne teče baš svugdje med i mlijeko. Ono na što se treba fokusirati jest vizija. Čarobna riječ koja sa sobom nosi posljedice ako je generiraju ljudi bez dara za sanjanje i promišljanje budućnosti.

Mislite li da suvremena Hrvatska ima takvu viziju?

Vjerujem u naše društvo i smatram da imamo veliku šansu uz pomoć novih tehnologija olakšati život svima nama. No krajnji izbor ipak leži na pojedincu. Koliko je vrijeme ograničavajući faktor? Moglo se dogoditi da vi izradite model, ali da to pacijent ne dočeka. Kako ste izlazili na kraj s tim? Mogućnost da pacijent ne dočeka naše rezultate smatram realnom. To je život. U društvu koje je osuđeno na puki konzumerizam većina filmova ima sretan kraj. Za nas je svaki pacijent nova priča kojoj se maksimalno posvećujemo. Raditi ovaj posao znači ujedno i biti osuđen na spoznaju da nismo baš tako savršeni i da ne možemo svaki put uspjeti u onome što zamislimo. No ipak, karijera koja se temelji samo na uspjesima ne može biti dobar primjer. Što znači nikada ne pogriješiti? U principu, znači nikada ne pokušati nešto novo napraviti, nešto novo osmisliti. Mi se bavimo onime što smo još kao klinci u vrtiću zamišljali da ćemo jednoga dana raditi. Nismo došli slučajno ovdje, misija svakog odgovornog pojedinca u našem društvu jest ostaviti ma kako mali, ali ipak mjerljivi doprinos boljitku zajednice. Učimo i neka nam inspiracija budu uspješne priče iz naše zemlje, uspjesi gospodina Mate Rimca, ZIP-a, Nenada Bacha koji sa svojom ekipom neumorno radi na brendiranju naše zemlje, zatim StartUp inkubatora u Rijeci, RRA Porin… samo su kap u velikom moru pozitive koja postoji oko nas. Naravno, na nama samima je da odlučimo ostvariti nemoguće, zato i jesmo u znanstvenom području.

Izjavili ste da će u pojedinim područjima medicine uskoro biti moguće izraditi bilo koji rezervni dio. O kojim područjima je riječ, gdje vidite granice 3D primjene u kirurgiji? Mediji idu dalje, spominju polimersko srce, pametne prste i bioničke oči... na redu je navodno mozak u 'oblaku'... Koliko tu ima senzacionalizma, a koliko su neke granice ipak nepremostive?

Ne bih se složio u potpunosti. Dozvolite mi da malo pojasnim tu rečenicu. Trenutno možemo izraditi nadomjeske većine kostiju i zglobova. Ne ulazim u detalje koliko je na svjetskoj razini postignuto više ili manje uspjeha u pojedinom području. Mi smo do sada pokrili područje nekoliko klinika od ortopedije, otorine, maksilofacijale, neurokirurgije itd.. Mogućnosti su stvarno jako velike, gotovo se svakodnevno pojavi neka nova informacija o pomicanju granica i izradi do jučer vrlo teško izvedivih stvari. Nažalost, kao i u stvarnom životu dosta je senzacionalizma u cijelom području. Tako je dio medija našu epitezu uške proglasio 3D ispisanim organom.

S druge strane ima puno izazova i upravo u tom području vidim našu šansu. Svi mi nekako podsvjesno želimo odgoditi proces starenja. Ne postoji univerzalni odgovor s kojom tehnologijom će to biti moguće. Svako malo se pojavi priča o nekoj revolucionarnoj metodi i zatim kroz par dana nestane. Edukacija kroz promociju znanosti dosta je bitna. Popularizacijska predavanja tu bi trebala pokušati zainteresirati ljude da počnu promišljati život ne kao skup nepredvidivih problema, već kao skup bezbrojnih mogućnosti koje stoje ispred nas.

Posebnost je i to što radite u suradnji s kolegama liječnicima iz Rijeke. Obično manje sredine nisu pogodne za takve zahtjevne projekte. Kakva su vaša iskustva s čitavom liječničkom zajednicom? Koliko je ona, s obzirom na stanje u zdravstvu, u prilici uključiti se u spomenute trendove u svjetskoj medicini?

Moja znanstvena karijera počela je kada sam se vratio iz Švedske, gdje sam bio stipendist u tvornici Volvo, između ostalog radio sam i sa specijaliziranim robotima. Zaposlio sam se u privatnoj firmi da bih mogao platiti prvu godinu doktorskog studija. Na poticaj jednog poznatog profesora iz Beča krenuo sam u područje 3D tiska. Sve što se dalje događalo bilo je inspirirano ljudima koji rade daleko bolje od mene i koji u ovom tehnološkom trenutku predstavljaju domet koji naša civilizacija trenutno ima. Ponosan sam što dolazim iz grada koji ima bogatu industrijsku tradiciju. Smatram da taj tzv. kompleks ljudi koji dolaze iz malih zemalja u principu služi kao opravdanje manje uspješnima i manje motiviranima da opravdaju slabe rezultate ili manjak motivacije. Istina je da se suočavamo s različitim problemima kao društvo i da nije uvijek lako. Ali zar je drugima toliko lakše nego nama? Pa ako se prepustimo žaljenju za nekim drugim vremenima koji se s vremena na vrijeme pojave kod pojedinaca onda se slažem. Ali isto tako svako novo godišnje doba zaslužuje novu šansu. Ponosan sam na činjenicu da sam pred desetak godina sa svojim malim timom uveo Hrvatsku u elitni klub zemalja koje imaju mogućnost primjene najsuvremenijih 3D tehnologija u kirurgiji. To mi je trajna inspiracija.

Budući da je riječ o izuzetno naprednoj tehnologiji, a izdavanja za znanost u Hrvatskoj su mizerna, kako uopće uspijevate realizirati projekte. Jesu su li vam vaši uspjesi olakšali rad? Koliko društvo može pratiti vaša dostignuća. Primjerice, za model lubanje FEKS MAPEM na kojem ste radili bila je zainteresirana velika inozemna kompanija, vi ste iskazivali želju da se taj projekt radi u Hrvatskoj. Kako je to završilo? Može li Hrvatska uopće konkurirati u takvim projektima ili su znanstvenici i vizionari poput vas prisiljeni da nakon brojnih pokušaja odlaze izvan Hrvatske?

FEKS MAPEM bila je životna vizija koju je imao prof. Darko Manestar, dugogodišnji pročelnik Klinike za otorinolaringologiju. Drago mi je što sam sudjelovao i pomogao u realizaciji tako važnog projekta. Radimo i razmišljamo o novim rješenjima kako bi kirurzi endoskopičari imali još bolje mogućnosti vježbe na našim modelima. Zahvalni smo POC - BICRO pomoći na prepoznatoj ideji i financiranju realizacije projekta. Bez njihove pomoći, ali i pomoći kolega u STEPRi, teško bismo se izborili da projekt ugleda svjetlo dana.

Slažem se da treba povećati izdavanja za znanost, međutim, još više treba raditi na brušenju vizije gdje mi kao društvo želimo biti za 5, 10 ili 15 godina. Put na Mjesec počinje prvim izgrađenim teleskopom! Ovo što vi nazivate mojim uspjesima - nisam baš siguran da mi je pomoglo... Zadržao sam se isključivo zbog hrabrosti i vizije uprave Medicinskog fakulteta. Žao mi je što neke moje ideje i vizije koje sam imao prije desetak godina ostvarujemo tek sada, ali vjerujem da postoji dobar razlog kada se sve u životu složi na svoje mjesto. Ima vjerojatno neka točka u tom životnom ciklusu kada shvatiš da je baš dobar osjećaj truditi se iz petnih žila biti najbolji u onome što radiš. Iskreno, ništa se posebno nije promijenilo otkada sam postao profesor, samo uviđam da mogu više motivirati ljude i pomoći im u realizaciji njihove vizije. Apsolutno smatram da Hrvatska u primjeni novih tehnoloških dostignuća ima šansu! Vjerujem da možemo gotovo sve što zamislimo. Možemo biti i najbolji u mnogim stvarima - potrebno je to dovoljno jako željeti, raditi u neograničenim količinama na realizaciji te ideje i na kraju biti kockica koja pokreće naše društvo u smjeru dobrih vjetrova budućnosti. Brendirajmo našu zemlju kao spoj dobrih mogućnosti, naprednog društva koje je svjesno svojih potencijala i koje ima veliko srce kada treba nekom pomoći. A meni osobno osjećaj kada se upoznaš s ljudima kojima si pomogao i razmijenite iskustva - jednostavno neprocjenjivo! Ali pored znanstvenih uspjeha, svakako veseli i odluka da iduće godine trčimo poznatu riječku utrku #‎homositec‬ s pacijentima kojima smo napravili ruke, noge!

U Hrvatskoj je jedna od glavnih reformskih priča vezana uz zdravstvo, a sve ukazuje na to da će se ono privatizirati po principu koliko para toliko i zdravlja. Vaše rješenje vezano uz protetiku nudilo je sniženje troškova za oko 20 posto. Bili ste tada spominjali kako Ministarstvo zdravlja uopće nije pokazalo interes iako ste pokazali da vaš projekt u pet godina štedi cijeli proračun za protetiku. Ima li tu pomaka s novom vlašću?

Na znanstvenicama je da rade i predlažu, a na onima koji vode zemlju da odluče koje rješenje je u kojem trenutku optimalno za društvo i cijelu zajednicu.