Korak za korakom i godinu za godinom slagao je mozaik, ne osvrćući se na podmetanja i prijetnje, a svoju filozofiju sažeo je u dvije jednostavne rečenice: 'Novinarstvo je u stvari lagan posao. Samo odabereš jednu odvratno korumpiranu metu i radiš na njoj. Kolege novinari su najčešće previše bliski s takvim ljudima, što je vrlo pogrešno. Na koncu, i roditelji su nas naučili kako razlikovati dobro od zla; naš posao je da istražujemo i prikupljamo dokaze', kazao je Jennings.

Ono što ga je, međutim, potpuno šokiralo jest činjenica da je cijeli svijet bio vrlo svjestan korupcije u FIFA-i i da su za to već prije nekoliko godina postojali vrlo čvrsti dokazi, barem otkada je on objavio svoje istraživanje i nekoliko knjiga na tu temu. Nikakve reakcije nije bilo: svjetski nogomet zapinjao je u korupcijskom glibu na najvišoj, globalnoj razini, zarobljen od ozbiljno otuđene i nezajažljive klike iz raznih karipskih, azijskih i afričkih državica, na čijem je čelu stajao pohlepni švicarski starac s gotovo nevjerojatnim odmakom od stvarnosti. Kvragu, u posljednja četiri desetljeća on se nikuda nije maknuo bez svog privatnog aviona, a s 'običnim' ljudima bio je u kontaktu samo kad bi trebalo napraviti kakav performans za kamere.

Sve je, kažemo, klapalo po dobro uhodanoj shemi dok se u priču nisu uključili Amerikanci, pa brzinski istražili transakcije preko bankovnih računa i našli najmanje 150 milijuna dolara mita u klasičnom obliku. Glave su počele padati i nitko se još uvijek ne usuđuje prognozirati kako će sve skupa završiti, osim što je za Blatterov odlazak iza rešetaka koeficijent vjerojatnosti drastično pao. Ono što je zanimljivije jest kako su nečistoće najednom krenule isplivavati na površinu - pa se otkrilo da su Irci dobili pet milijuna eura od FIFA-e kako ne bi dizali frku oko sudačke krađe zbog koje se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo. Nijemci su domaćinstvo te manifestacije 'platili' u naturi - i to pošiljkom bacača granata Saudijskoj Arabiji - a ništa manje sklone korupciji nisu bile ni države poput Australije ili Južne Afrike.

A Hrvatska?

Ona po običaju kaska za trendovima: dok je na svjetskoj razini očito došlo vrijeme velikog čišćenja, naš domaći nogometni savez autistično nudi tek kurtoazni smiješak Davora Šukera i frazu da 'korupcije uvijek ima tamo gdje ima puno novca'. Mašala, Sherlock.

Drugačije, naime, nismo ni očekivali - situaciju je ionako najbolje opisao jedan neimenovani dužnosnik FIFA-e koji je ovih dana progovorio za zapadne medije. 'Ljudi koji vode glavnu riječ u FIFA-i samo su odraz onih koji vladaju u raznim savezima i konfederacijama. To je piramida koju treba temeljito očistiti’, kazao je. Samo što, eto, nismo dovoljno ni veliki ni bogati da bi se kod nas pojavili nekakvi ‘Amerikanci’ koji bi lupili šakom o stol. A našim domaćim organima briga za nogomet nije ni u primozgu.

Ne treba nam čak ni novinar kalibra Andrewa Jenningsa jer je na našoj lokalnoj razini sve tako bolno jasno i vidljivo: kao što je FIFA ‘ukrala nogomet’ na svjetskoj razini, tako ga je vrhuška Hrvatskog nogometnog saveza kidnapirala u domaćim okvirima. Puno jeftinijim, prizemnijim i plastičnijim metodama. Razmislimo samo o jednom primjeru: kako bi se FIFA postavila da se glavni ljudi njene sudačke organizacije osude na zatvorske kazne jer su uzimali mito i dijelili ga samim sucima? Odgovor nije težak: nevoljko bi ih se odrekli, ali čak ni jednom Blatteru ne bi palo na pamet samim sucima dozvoliti da nastave raditi posao kao da se ništa nije dogodilo.

Puno je, kažemo, sličnosti između FIFA-e i UEFA-e s jedne i HNS-a s druge strane - radi se o krutim i zatvorenim organizacijama koje su zbog količine love koju okreću s vremenom stekle eksteritorijalni i nadzakonski status, pa se svako logičko propitivanje - izuzev, naravno, nedavne američke reakcije - ekspresno tumači kao 'miješanje politike u sport'. U priču potom ulaze sportski novinari koji se ne snalaze u temama koje nadilaze nogometnu taktiku i kurtoazne izjave nakon utakmica, a nadgradnja stiže od javnih osoba sa skrivenim interesima ili jednostavno smanjenih intelektualnih kapaciteta. Oni će progunđati o gubitku fokusa i pored svih dokaza o korupciji, namještaljkama, nepravilnostima i nepoštenju zavapiti rečenice tipa: 'A gdje je tu sport?' Kao da on uopće ima smisla ako nije čist, plemenit i demokratski organiziran.
I tako ćemo iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec gledati sve nevjerojatnije priče iz naše nogometne kaljuže, prizemnije i s manje stila otprilike u istom omjeru kao što je HNS globalno bitan u odnosu na FIFA-u.

Čudit ćemo se kao pile dreku Ircima koji će za pet milijuna eura prodati nacionalni ponos, a istovremeno će nam biti sasvim normalno da se s nekoliko milijuna kuna kupi šutnja kluba Gorica, koji je izborio prvu ligu i iz nje prognan administrativnom odlukom. U korist kluba kojega je upravo bio kupio jedan ruski investitor.
I da bi stvar bila zabavnija, vrlo sličan scenarij dogodio se ponovno i ove godine, kada je isti klub prešao u ruke nekog Amerikanca - i to nakon što je u najvišem rangu opstao zahvaljujući jednom misterioznom odustajanju Sesveta od osnovnih sportskih ambicija.

To je, dakako, tek jedna mala sličica iz čudovišnog sistema koji sam sebe održava na vlasti, nemilosrdno gazi oporbu i sustavno guši sve moguće disonantne tonove: nogometno natjecanje u Hrvatskoj se svelo na duel dvaju zagrebačkih klubova na praznom Maksimiru, gdje dvadeset od ukupno dvadeset i dva igrača na terenu pripadaju samo jednome. Svelo se na centraliziranu organizaciju i fiktivnu paradu sporta, gdje se unaprijed znaju i pobjednici, i gubitnici, i crne ovce, i 'lijepe priče'.

Svelo se na ono što samo naizgled podsjeća na sport, a u stvari je poligon za bogaćenje jedne klike i tužno bolan podsjetnik na nesposobnost i neambicioznost nominalne državne vlasti, koja će se čak i u obračunu s bankarima busati u prsa da u rukama ima sve poluge moći. Dok su im samo na području sporta, eto, ruke misteriozno vezane.

I dok čekamo neke naše 'američke istražitelje' - jer je dolaskom novog ministra sporta čak i fikus od sportske inspekcije prestao davati znakove života - vrijeme, brate, samo prolazi...