Razlog zašto se ne može kupiti karta za Hvar je navodna prebukiranost katamarana Jadrolinije u sezoni. Katamaranske linije iz Splita između ostalog voze za Hvar, Korčulu i Lastovo u nizu. Osim toga, na liniji za otok Hvar u nekim terminima voze trajekti koji voze pola sata dulje do Hvara, dva sata i 20 minuta, umjesto jedan sat i 45 minuta, koliko je predviđeno voznim redom i koliko vozi, primjerice, trajekt Petar Hektorović.

Karata za katamarane koji voze sat vremena do grada Hvara nema, a trajekti voze beskonačno i to je slika jadranske orijentacije Hrvatske. Linija iz Korčule, osim toga, često preskoči i zaobiđe luku Hvar. Podsjetimo da Hvar nije nenaseljena Palagruža ili neki daleki slabo naseljeni otok kao, primjerice, Žirje ili Premuda, već otok koji bi, uz otoke Brač, Šoltu, Vis i Korčulu, u Dalmaciji trebao biti nositelj turističkog razvoja. Kada se ovome doda aktualna priča o problemima s dovođenjem vode na otoke, slika odnosa prema hrvatskim otocima je zaokružena.

Na takav odnos Jadrolinije, državne kompanije koja bi trebala kvalitetno održavati vezu otoka i kopna, požalio nam se i gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić. On nam napominje da iz Jadrolinije stižu tvrdnje da je njima održavanje veze s Hvarom neisplativo. Ako imamo u vidu da su, primjerice, danas trajekti bili prekrcani putnicima i vozilima, postavlja se pitanje kako bi trebala izgledati isplativa linija, možda da putnici ispadaju s palube u more. Pjerino Bebić nam je na naš upit o situaciji s Jadrolinijom odgovorio protupitanjem. 'Neka mi netko iz Jadrolinije ili Vlade RH objasni kako to Brač i Supetar imaju 19 trajektnih linija dnevno, a Hvar tri katamaranske linije i zašto moji sugrađani već 20 dana ne mogu kupiti karte za katamaran', pita Bebić.

Na Hvaru raste nezadovoljstvo, žale se i u Jelsi da, zbog uštede na gorivu, katamarani voze do Jelse puna dva sata, pola sata dulje od propisanog. Već su učestali prijedlozi da se blokira rad Jadrolinije na Hvaru, posebno sad u sezoni, kada ta tvrtka, koju subvencioniraju građani Republike Hrvatske, zapravo ubire najviše novaca. Drugi predlažu da se Hvar otvori za druge kompanije, bez obzira na to što im država ne da koncesiju i podržava monopol Jadrolinije. Podsjetimo da je cijena karte za putnike na liniji Split - Stari Grad na Hvaru 47 kuna, a za automobil 318 kuna, naravno u jednom smjeru.

Nezadovoljnici u Dalmaciji već govore o ciljanom pogodovanju ministra turizma Veljka Ostojića Istri, nauštrb Dalmacije. S druge strane, činjenica je da turisti, kad dođu u Split, za cijenu transfera na Hvar mogu ostati puna tri dana na kopnu ili u Splitu, što u posljednje vrijeme često i rade. Poseban problem za turističke agencije i hotele u Splitu je pravilo Jadrolinije da se ne može kupiti ili rezervirati karta za automobil ili autobus dan ili više dana prije polaska trajekta. Na takav način je apsolutno nemoguće planirati bilo kakvu uslugu za goste jer se karta može kupiti tek na dan polaska, ništa ozbiljnije ne može planirati i cijela turistička privreda u Dalmaciji je talac Jadrolinije.

Rezultat je u hvarskom slučaju da je Hrvatska zapravo odsječena od Hvara, a ne obratno, kako se obično tvrdi. Na kraju, recimo i da je problem monopolističkog ponašanja Jadrolinije ogledni primjer svih hrvatskih problema s tvrtkama u vlasništvu države. Dok se s jedne strane planira smanjiti plaće najosjetljivijem dijelu društva, zaposlenicima u prosvjeti i zdravstvu, građane Hrvatske najskuplje koštaju ovakve tvrtke, spomenimo samo HŽ i Jadroliniju, skupe svete krave koje, uz još neke slične, praktički troše pola državnog proračuna.