Nakon što se okružila schengenskim zidom izvana tvrđava Europa polako podiže unutrašnje pregrade. Prvo Francuzi, a sada i Danci uvode kontrolu pograničnih prijelaza u strahu od neželjenih imigranata za koje se boje da bi mogli narušiti mir zemlje u koju želi emigrirati... točno tko?
Nije da je Danska nešto pretjerano visoko na top listi destinacija za provesti senzacionalni imigrantski život, ali zemlja se svejedno podigla na noge u želji da sačuva granicu s Njemačkom i Švedskom od ilegalnih prijelaza. Vlada je jučer objavila da će uvesti pograničnu stražu i već uputila službeni dopis Bruxellesu, od kojeg traži odobrenje.
Prije svega riječ je o političkoj trgovini kojom manjinska konzervativna i desno-liberalna vlada želi kupiti potporu Danske narodne stranke za svoj paket reformi kojim se želi povećati dobna granica za mirovinu, srezati beneficije penzionera i uvesti još nekoliko mjera štednje. Desni ekstremisti zauzvrat su tražili uvođenje pogranične straže koja bi hvatala ilegalne imigrante ili, riječima ministra pravosuđa Larsa Barfoeda: 'Danska bi trebala biti sigurna zemlja i učinit ćemo sve da suzbijemo rastući kriminal ilegalnih prijelaza na našim granicama.'
Slučaj bi bio pomalo tragikomičan da nije riječ o sve izraženijem trendu u zapadnoj Europi, razvodnjavanju Schengenskog sporazuma i sve lakšem podizanju unutrašnjih granica, a sve u strahu od najezde izbjeglica iz sjeverne Afrike. I, kako to obično biva, u strahu su velike oči, pa premda je ukupan broj migranata iz područja pogođenih arapskom revolucijom tek 10 posto sveukupnog broja ljudi koji se doseljavaju na Stari kontinent, situacija se sve više galvanizira.
Danska vlada će očito lovu koju će uštedjeti na penzićima spiskati na plaćanje pograničnih postrojbi za koje je najavila izdvojiti 52 milijuna dolara, što za opremu, što za plaće. Europska komisija će ovih dana odlučiti je li danski zahtjev uopće legalan, izjavljuje glasnogovornik Marcin Grabiec.
Sve je najbolje sažela profesorica sa Sveučilišta u Kopenhagenu Marlene Wind: 'Najava od srijede je tek preprodaja političke robe kojom se želi ugoditi glasačkom tijelu Danske narodne stranke. Nažalost, time također šaljemo signal svijetu izvan naših granica da je Danska malo provincijsko selo koje želi biti ostavljeno na miru.'