'Kada se 90-ih godina sedam bivših jugoslavenskih republika razišlo, svaka je osnovala svog zračnog prijevoznika kao potvrdu neovisnosti. Pet bivših jugoslavenskih republika zadržalo je svoje aviokompanije: Srbija, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Iako se ideja o spajanju u regionalni klaster.

Panregionalni nacionalni zračni prijevoznici nisu nov pojam. Na područjima gdje brojne male države nemaju dovoljno stanovnika i sredstava kako bi financirale letački projekt koji ugađa nacionalnoj taštini, udruživanje ima smisla. No The Economist piše da se navedene zrakoplovne kompanije opiru udruživanju te umjesto toga traže strateške ulagače.

Spominju i kako je u tome uspjela Srbija. Naime Etihad, imućni nacionalni prijevoznik iz Abu Dhabija, pristao je kupiti 49 posto onoga što se tada zvalo Jat Airways.

'Dok je Air Serbia zaposlena oko ostvarivanja regionalne dominacije, Croatia Airlines uspješno vodi svoje poslovanje u suprotnom smjeru. Hrvatski zračni prijevoznik smješten u Zagrebu, 2013. je okončao petogodišnji niz godišnjih gubitaka.

Sada CA ubire plodove programa restrukturiranja koji je popratio pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, a koje je, za razliku od nečlanice Srbije, izložilo zemlju strogim pravilima vezano uz državne potpore', pišu.

'Krešimir Kučko, predsjednik Uprave i CEO Croatia Airlinesa, energično se postavio prema smanjenju troškova kompanije – ugovori o radu su izmijenjeni, inozemni uredi dijelom zatvoreni, dvije linije su ukinute, jedan zrakoplov prizemljen, a o svim ugovorima s dobavljačima ponovno se pregovaralo. 'U budućnosti će se možda vratiti rast,' kaže Kučko, 'ali ne pod cijenu neiskorištenih kapaciteta zrakoplova ili neodrživih cijena karata.'

The Economist piše kako Vlada i dalje traži strateškog partnera za CA, no kako se Kučku ne žuri. Svjestan je toga da će dugoročno održivo poslovanje lakše privući ulagače.