Velika Britanija ima vjerojatno najlošije bilateralne odnose s Rusijom od svih europskih sila. Zbog trovanja naturaliziranog Britanca, inače ruskog špijunskog prebjega Aleksandra Litvinenka u restoranu usred Londona, te zatim odbijanja Moskve da izruči osumnjičenog bivšeg FSB-ovca Andreja Lugovoja, dvije zemlje potpuno su zamrznule obavještajnu suradnju i sunovratile međusobne odnose. Jedna drugoj izbacuju iz zemlje diplomate, novinare, radnike u parlamentu, dovode u nemilost kompanije... Zbog pritiska FSB-a čak je i British Council ruskim organima postao obavještajno sumnjiv, pa je morao zatvoriti svoje urede izvan Moskve. Iz Londona su se proteklih godina mogle čuti i huškačko-paranoidne izjave poput 'Putin prijeti Ukrajini blitzkriegom' ili 'Stasanjem nove Rusije završilo je doba mira i prosperiteta u Europi' (autor je bivši ministar vanjskih poslova David Milliband).

Stoga je i britanske i ruske medije iznenadila sanaderovska hladnokrvnost kojom je aktualni šef Downing Streeta David Cameron u Moskvi odagnao sve ideološko-principijelne sporove koji su, iz nekog razloga kojeg se sada sve teže sjetiti, više od pet godina teško opterećivali odnose između dvije zemlje. Relativno novi, konzervativni premijer odjednom je odlučio glumatati veliko prijateljstvo s ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim.

'Skeč' za medije u kojem si Medvedev i Cameron srdačno tikaju nije impresionirao BBC-jevog izvjestitelja koji je, kako javlja Kommersant, inzistirao na objašnjenju.

'Ne razumijem kako ste mogli doći ovdje agitirati za britanske poslovne interese, ako ubojica Litvinenka nije izručen', glasilo je pitanje za Camerona.

'Nismo promijenili stajalište po tom pitanju, a ni Rusija ne mijenja svoje. Ne pokušavam zametnuti taj problem, no ne mislim da zbog njega treba potpuno zamrznuti odnose. Mi taj problem nismo gurnuli u stranu, ali valja razvijati odnose i izvan tih okvira', glasio je odgovor državnika nekog novog kova.

Pravnik Medvedev na to je dodao da po članku 61. ruskog Ustava nijedan građanin Rusije ne može biti izručen na suđenje, ili istragu u drugu zemlju. 'Zapamtite, to se nikada neće dogoditi', poručio je Medvedev kraj, kako piše Guardian, 'koncilijantnog Camerona'.

Kad je riječ o slučaju zbog ubojstva Litvinenka, jedina kompromisna opcija za koju je saznao Kommersant bila bi da se provede zajednička istraga, pa ako se tim putem utvrdi da je doista Lugovoj otrovao Litvinenka radioaktivnim polonijem usutim u čaj, onda bi taj čovjek služio kaznu u Rusiji. No i to se doima kao prilično nevjerojatan scenarij, jer Lugovoj je danas zastupnik desničarskog LDPR-a u Dumi.

Otočka političko-poslovna delegacija došla je, dakle, u Moskvu sklopiti 215 milijuna funti vrijedne poslovne dealove te pokušati povratiti pozicije svojih biznismena u Rusiji. Primjerice, uslijed zahlađivanja odnosa prije tri godine je zbog navodne ekonomske špijunaže Rusiju napustilo čak 148 dužnosnika rusko-engleske naftne kompanije TNK-BP.

No stara pitanja ljudskih prava, demokracije, stanja na Kavkazu, politike prema krvoproliću u Siriji i tamošnjem diktatorskom režimu (za koji se, inače, godinama tvrdilo da krijumčari rusko oružje Iranu), sve su to bile, čini se, neugodne mušice koje je valjalo odagnati u prezentaciji 'novih odnosa' između Moskve i Londona. Nove odnose s Rusijom pokušava graditi i SAD pod Obaminim vodstvom, grade ih i Njemačka i Francuska. Cameron, kao lider Velike Britanije koja je dosad najizričitije kritizirala 'putinizam', sada je, piše Guardian, 'stao u red iza Njemačke i Francuske'. Posjet Moskvi i javna debata o nekim važnim pitanjima možda bi i stvorili dojam odgovornih sila koje nastoje pozitivno urediti svoje i svjetske odnose, da je uopće bilo prave javne debate. Ovako se čini da su glavni lajtmotiv potonje britanske, pa i ostalih postideoloških diplomatskih perestrojki 21. stoljeća – interesi krupnog kapitala, pogotovo u zapadnjačkim silama na zalazu moći, čiji se ekonomije ozbiljno drmaju.