Sve je krenulo od odluke jednog od glavnih članova znanstvenog tima europske svemirske misije Rosetta dr. Matta Taylora da se u povijesnom trenutku na televiziji pojavi u bermudama i havajskoj košulji ukrašenoj likovima žena u seksipilnim korzetima i naoružanim pištoljima te pokaže svoje raskošne tetovaže na rukama i nogama od kojih jedna prikazuje spuštanje na komet. Dizajn košulje koju je Tayloru za rođendan napravila njegova prijateljica pokrenuo je na Twitteru, Facebooku i u medijima pravi ideološki rat, popularno nazvan Shirtgate.

Polarizacija je snažno odjeknula i u hrvatskoj intelektualnoj zajednici, no odvijala se uglavnom samo na Facebooku.

Neki su londonskog znanstvenika, koji trenutno živi i radi u Nizozemskoj, hvalili zbog otkačenosti i hrabrosti da bude to što jest, cool znanstvenik koji se ne srami pokazati osebujnost i sklonost određenoj subkulturi koja njeguje specifičan umjetnički izričaj te koja voli body art i pop art

Drugi su upozoravali da je možda nespretno odabrao trenutak za takvu provokativnu odjeću jer je skrenuo pozornost s povijesne misije na sebe.

Treći su pak otišli toliko daleko da su ga proglasili seksistom i mizoginičarom, odnosno da je prikazivanjem žena kao seksualnih objekata nanio štetu borbi znanstvenica da ostvare jednakost i veću zastupljenost osobito u području znanosti, tehnologije, inženjeringa i matematike (na engleskom STEM).

Kao iz vremena Staljina!

Zanimljivo je da su nesrazmjerno više buke protiv europskog znanstvenika u najvažnijem trenutku njegove karijere, u povijesnom uspjehu Europske svemirske agencije, podigli kritičari iz SAD-a.

Među prvima javila se kolumnistica časopisa Atlantic Rose Eveleth te je na Twitteru objavila Taylorovu fotografiju i komentirala: 'Niti jedna žena nije skroooooz dobrodošla u našoj zajednici. Samo pitajte tipa u ovoj košulji.'

Osobito grubu, uvredljivu kritiku Tayloru uputio je američki teorijski fizičar Sean Carroll, kolumnist Scientific Americana, koji je na Twitteru napisao: 'Slijetanje Rosette pokazuje da su ljudi fascinantni; Znanstvenik Rosette pokazuje da je pred nekim pojedincima još dug put.'

Ove dvije poruke postale su nevjerojatno viralne na internetu, što se dijelom može objasniti činjenicom da su došle iz pera poznatih kolumnista koji imaju svoje čitatelje i svjetonazorske istomišljenike. Twitter je eksplodirao i po enti put pokazao kako se nešto što je netko negdje iskopao i protumačio u svjetlu svojeg političkog svjetonazora može pretvoriti u poruku koja će izazvati polarizaciju, postati svjetska vijest te čak zasjeniti povijesni svemirski pothvat.

Nije to prvi put da je Taylor u šarenoj havajki i bermudama odgovarao na pitanja novinara; on je to činio redovno. No malo je vjerojatno da će nastaviti i nakon Shirtgatea. Neki su mu pokazivanje tetovaža i ležernost u odijevanju pred kamerama i ranije zamjerali. Iz kuloara ESA-e moglo se čuti da su mu neki njegovi šefovi već ranije savjetovali da na službenim konferencijama nosi duge rukave i nogavice, odnosno da ne ističe tetovaže. Ipak, nitko ga nije zbog toga prozivao, a osobito ne kolege i kolegice iz tima. No ovaj put, odabravši motiv svemirske heroine Barbarelle umjesto šarenih cvjetova, očito je uvrijedio znanstvene aktiviste te feministice i feministe, osobito u SAD-u.

Napad je dosegnuo dramatičan vrhunac kada se Taylor u javnom prijenosu pojavio zabundan u odjeći nalik na mušku burku s dugim nogavicama, rukavima i kapuljačom te se jecajući ispričao 'mnogima koje je uvrijedio' (pogledajte dolje).

Snimak je polarizaciju doveo do usijanja. Taylorovi kritičari su likovali, doduše bez pompe pokazujući da su dovoljno civilizirani da su čovjeku koji prizna grešku spremni oprostiti, pa čak i priznati određenu veličinu jer to nije bilo lako učiniti. Neki su očito već tada osjetili da su možda pretjerali jer su čovjeku oduzeli radost najvažnijeg postignuća u životu. Osim toga, vidjeli su da više nitko ne govori o Rosetti, već samo o 'slučaju košulja'.

'Dobro je da se ispričao. Sada svatko može nastaviti sa svojim životom', komentirala je Eveleth.

Carroll je pozdravio Taylorovu ispriku i priznao da to sigurno nije bilo lako.

S druge strane Taylorove simpatizere tek je tada uhvatio pravi očaj. S mučninom i nevjericom gledali su prizor koji je mnoge podsjetio na iznuđena priznanja iz vremena Staljina. Tako je to u svojem blogu opisao londonski gradonačelnik, pisac i kolumnist Boris Johnson.

Čemu uopće napad?

Brojni aktivisti, feministi, novinari, znanstvenici i intelektualci općenito, osobito u SAD-u, smatraju da je bit ovog slučaja to što u znanstvenoj zajednici i danas postoji seksizam i dominacija muškaraca, naročito u području STEM-a. Neki od njih vjeruju da je jedan od ključnih uzroka takvog stanja objektivizacija žena. Na našem Facebooku oni su ustvrdili da se naša akademska zajednica i novinari nisu solidarizirali s njima jer u našim patrijarhalnim krajevima i intelektualcima nedostaje senzibiliteta za pitanje jednakosti žena.

Jedno istraživanje provedeno na američkim sveučilištima 2012, koje je u svojem blogu svojevremeno citirao gore spomenuti Sean Carroll, uistinu je pokazalo da će čak i američki znanstvenici nešto bolje ocijeniti istovjetnu prijavu za posao ako na njoj stoji muško ime nego ako stoji žensko. Također, za isti će posao muškarcima ponuditi nešto bolju plaću. Ovakvu prednost muškima dala su oba spola, što znači da seksizma, onog podsvjesnog, ima čak i među ženama.

No novo opsežno istraživanje iz 2014, koje je u raspravi na našim stranicama ponudio jedan naš znanstvenik, pokazalo je sasvim drugačije rezultate – da će žene u znanostima koje se temelje na matematici čak lakše dobiti posao nego muškarci (osim u ekonomiji), plaće će im biti jednake u 14 od 16 slučajeva, podjednako lako će dobivati mjesto stalnog profesora, napredovati i dobivati sredstva i jednako će im biti citirani radovi. Drugim riječima, zaključuju autori, svijet akademske zajednice u poljima utemeljenim na matematici u SAD-u je spolno gledano prilično pravedan.

Štoviše, isto istraživanje pokazalo je da je egzodus žena značajno veći iz akademskih polja u kojima su one prisutnije, kao što su psihologija i biologija (gdje ih ima između 45 i 65 posto), nego iz polja u kojima su slabije zastupljene, kao što su inženjerstvo, računalne znanosti i fizika (gdje ih ima 25 – 30 posto). No autori na temelju svojih analiza zaključuju da je podzastupljenost u disciplinama utemeljenim na matematici zapravo uglavnom posljedica odabira stila života te obrazovnih sklonosti u djetinjstvu. Žene se više vole baviti životinjama i ljudima, a dječaci mehaničkim igračkama. Drugim riječima, uzroci su u djetinjstvu i eventualno u prirodi, a ne u erotiziranju i objektivizaciji žena.

Neki znanstvenici, kako svjetski, tako i hrvatski, u diskusiji su istaknuli da je zapravo dobro poznata činjenica to da su žene upravo u astronomiji vrlo dobro zastupljene; nerijetko im je udio preko 50 posto.

Je li Taylorova košulja uistinu seksistička?

Jedan od ključnih argumenata koji su Taylorovi kritičari u polemici koristili kao dokaz da su u pravu kada su ga osudili na internetu bio je da su se mnogi ljudi, osobito žene, uvrijedili. No Taylorovi simpatizeri odbacili su takav argument kao logičku pogrešku jer se svatko zbog bilo čega može uvrijediti - neke će uvrijediti žene u burkama, a druge bez burki; neke tetovaže, a druge osuđivanje tetovaža... Usto istomišljenike na internetu danas nije teško naći ni mobilizirati.

Taylorovi simpatizeri također su upozorili da se prikaz Barbarella na njegovoj košulji ni po kojem kriteriju ne može okarakterizirati kao objektivizacija žena osim po tome što je erotiziran. No umjetnost je prepuna slika na kojima se predstavlja ljepota tijela, osobito ženskog – primjerice Tizianova Venera, Goyina Gola Maja, Monetova Olimpija, Michelangelov David itd. Ipak, ističu tejlorovci, nitko pri zdravoj pameti neće tražiti da se muzeji zatvore jer objektiviziraju žene ili muškarce. Štoviše, Taylorove Barbarelle u mnogočemu su manje objekt nego Venera ili Gola Maja. One su prikazane kao vladarice, ratnice, svemirske putnice i domine. To što je stil izričaja pop art, odnosno rockabilly, pa je njihova erotiziranost nešto drugačije, izravnije, ali i pojednostavljeno stripovski prikazana, ne znači da su nužno uvredljivije.

Amerikanci su još uvijek puritanci!

Prvi viralni napadi na Taylora stigli su iz pera američkih novinara, feministica i znanstvenika. Osudama na njegov račun također su se ponajviše bavili američki mediji od Atlantica, preko CNN-a, do Huffington Posta.

S druge strane najviše potpore europski je znanstvenik dobio od europskih znanstvenika, političara i medija – primjerice od londonskog gradonačelnika, Telegrapha i International Business Timesa.

Sličnu potporu otkačenom Britancu dali su i gotovo svi hrvatski intelektualci koji su se uključili u rasprave na društvenim mrežama. Mada i Taylorovi simpatizeri priznaju da je otkačeni znanstvenik, za kojeg i supruga i majka kažu da se baš ne snalazi najbolje u praktičnim stvarima, možda donio nespretnu odluku, uvjereni su da je lov na njega bio degutantno pretjeran te da je mnogo više naštetio ugledu i ciljevima feminizma, a osobito dostojnom predstavljanju povijesne misije nego neobičan odabir košulje.

Mnogi Taylorovi simpatizeri njegove kritičare doživjeli su i opisali kao moralnu policiju. Neki ističu da je još i danas atmosfera u američkom društvu snažno pod utjecajem moralnih vrijednosti i načela njihovih predaka. Također smatraju da svoj specifičan senzibilitet, konvencije i smisao za umjetnost i humor ne bi trebali nametati ostatku svijeta, posebno ne Europi u ovakvom velikom trenutku te osobito ne kada su po pitanju jednakosti žena na osmom mjestu iza sedam europskih zemalja.

Da pokažu kako ne govore napamet, predstavili su znanstveno istraživanje koje je pokazalo da su Amerikanci uistinu i dan danas puritanci bez obzira na pripadnost ili nepripadnost određenoj vjeri i neovisno o političkom opredjeljenju. U spomenutoj studiji bile su uspoređene reakcije kanadskih, britanskih i američkih studenata. Rezultati su otkrili da su američki sudionici bili skloniji snažnije reagirati na riječi kao što su 'nebo' i 'iskupljenje', da su značajno strože osuđivali promiskuitetne žene te da su davali snažniju podršku strožem odnosu autoriteta prema erotici, čak i u plesu.

Neki koji su stali u zaštitu Taylora smatraju da Amerikanci pokazuju dvostruke standarde. Primjerice nikada nisu tako ozbiljno prosvjedovali protiv vrlo očitog seksizma u humorističnoj seriji 'Teorija velikog praska', a Taylora su napali zbog košulje na temelju vlastite interpretacije njezine poruke. Ima ih koji čak smatraju da se Amerikanci nikada ne bi odlučili na takav silovit progon da u središtu pozornosti nije bio britanski znanstvenik i europska misija nego netko iz NASA-e.

Američki komentatori na našim društvenim threadovima pak ističu da znanstvenici i intelektualci u ovom, našem dijelu Europe nisu dovoljno senzibilizirani za problem nejednakosti žena u akademskom svijetu te da je to razlog zašto ne vide nešto što je inače svima u SAD-u očigledno – da je Taylorova košulja uvredljiva za žene.

Na kraju su se svi uključeni u rasprave složili da je slučaj dobio daleko previše pozornosti. No dok jedni smatraju da je Taylor sam kriv jer nije trebao skretati pozornost na sebe, drugi su uvjereni da priče ne bi bilo da su se svi, kao što su to učinili mnogo puta do sada, otkačenoj košulji samo nasmijali umjesto da su u njoj tražili povoda za ispucavanje svojih političkih moralizacija.

Bloger Chris Con na Twiteru je cijeli slučaj komentirao ponudivši u šali novi dizajn za Taylorovu košulju koji bi, smatra, trebao biti prihvatljiv svim feministima (dolje).