Sa 358.808 registriranih nezaposlenih Hrvatska je i službeno dotaknula dno: stopa zaposlenosti tri kvartala zaredom pada ispod alarmantno niskih 50 posto te u drugom kvartalu 2013. iznosi svega 49,8 posto. Drugim riječima, trenutno manje od polovice radno sposobnih u dobi od 15 do 64 godine - radi!
U konkretnim brojkama, od kraja lanjske godine, prema kvartalnim podacima Eurostata, broj zaposlenih nije uspio premašiti brojku od 1,4 milijuna. Prema podacima DZS-a, prvi put to nismo uspjeli čak ni u turističkoj sezoni! U kolovozu su radile 1.391.774 osobe. Najlošiju bilancu imali smo početkom godine, kad je radilo samo 1.308.000 ljudi.
U istom razdoblju imali smo 1.215.000 umirovljenika.
Taj odnos nikada nije bio gori. U istom razdoblju 2008. imali smo 1.546.000 zaposlenih i 1.132.996 umirovljenika.
A i tada smo tvrdili da je odnos neizdrživ, zahtijevali javne politike i mjere aktivnog zapošljavanja i tražili rješenje - kako zaposliti više ljudi.
Učinkovite su mjere izostale. Čini se da samo osobni angažman - odlazak iz zemlje ili ozbiljno ulaganje u vlastito obrazovanje, za što se odlučila Eva Popović - može imati učinka. Eva spada u drugu, sretniju polovicu stanovništva, onih koji rade. Završila je zagrebački Ekonomski fakultet i, da bi se zaposlila, prošla je zahtjevno testiranje. Među 400 studenata ušla je u krug 15 odabranih koji su primljeni u revizorsku tvrtku Ernst & Young. No zbog stresa je odlučila promijeniti karijeru. Odlučila je raditi u E-rejuvenation centru.
'Otišla sam kod direktorice i rekla da bih ja kod njih voljela raditi, međutim odgovor je bio da ne trebaju ekonomisticu', ispričala je za Jutarnji list 32-godišnja Eva Popović.
Nije odustala nego je prvo prošla dvije edukacije u Zagrebu za energetskog stručnjaka i stručnjaka za tretmane kralježnice. Prošla je i usavršavanje u Americi. Novac koji bi netko investirao u automobil ona je uložila u vlastitu prekvalifikaciju, što joj je dugoročno osiguralo posao na nesigurnom tržištu rada.
Njezin primjer pokazuje da se uz veliku upornost i stalno ulaganje u obrazovanje može uspjeti, ali mogućnosti u Hrvatskoj svaki su dan sve manje i manje.
U EU lošiju stopu zaposlenosti od Hrvatske ima samo Grčka - i to za 0,2 postotna poena. Grčka je stopa u drugom kvartalu 2013. iznosila 49,6 posto. Međutim, čak je i Grčka provela reformu neodrživo skupog javnog sektora iz kojeg su otišli deseci tisuća zaposlenih pa se to može pripisati najnižoj stopi zaposlenosti u EU.
Hrvatska ni to nije učinila. Hrvatska nije provela reforme, već je osam uzastopnih kvartala u recesiji, kompanije se bore s padom kupovne moći i prihoda te je pitanje kada će ponovo krenuti u zapošljavanje.
Čak i najuspješnije kompanije padaju ili stagniraju kad je riječ o zaposlenosti.
'Hrvatska je uvjerljivo u lošijoj situaciji od ostalih jer imamo više od 60.000 fiktivnih radnih mjesta. Riječ je o 30.000 ljudi u javnoj upravi na nepotrebnim radnim mjestima u raznim popratnim službama, 15.000 zaposlenih na javnim radovima i oko 15.000 zaposlenih na tzv. stručnom usavršavanju za 1600 kuna koji rade u državnoj i lokalnoj samoupravi. Grčka, Španjolska i Portugal djelomično su proveli reforme koje Hrvatska nije i ako se uzme u obzir da imamo izostanak reformi i gospodarskog rasta, zasigurno smo među najlošijima na svijetu po stopi nezaposlenosti i razini zaposlenosti', upozorava za Jutarnji listŽeljko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta.
Lovrinčević ističe kako je još na početku krize prognozirao da će ova depresija trajati desetak godina i danas tvrdi da je bio u pravu te da Hrvatsku očekuje još tri do četiri godine potpune gospodarske stagnacije koja će se najgore očitovati upravo na tržištu rada.
Josip Tica, profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta navodi tri ključna razloga za nizak stupanj zaposlenosti u tako dugom roku od preko 20 godina. Prvi je stupanj monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga. Drugi razlog je stupanj rigidnosti radničkog zakonodavstva i visina radničkih prava u smislu naknada za nezaposlene, otkaznih rokova, skupoće otpuštanja i slično. Kao treći razlog ističe udio poreznog opterećenja u ukupnoj raspodjeli nacionalnog dohotka. U slučaju kada je javni sektor prevelik, efekt na jaz između plaća i cijena je isti kao i kod rasta monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga. Cijene rastu, a plaće stagniraju, osim, kaže Tica, korisnicima proračuna. Osim spomenuta tri razloga, Hrvatska s alarmantno niskom stopom zaposlenosti danas plaća i cijenu politika prijevremenog umirovljenja. Više od 400 tisuća Hrvata u dobi mlađoj od 65 godina je u mirovini.
'Samo 70 tisuća njih ima braniteljski status, tako da u radno sposobnom stanovništvu od 15 do 65 imamo gotovo pola milijuna ljudi koji žive od mirovine, a ne od tržišta rada. Naravno, to pogoršava situaciju za sve ostale, jer zahtijeva veće poreze kako bi se financirao mirovinski fond koji je u deficitu oko 15 milijardi kuna godišnje, a to opet stvara još veći jaz između plaća i cijena onih koji rade', upozorava Tica.
