Prošli je tjedan Oprah Winfrey, jedna od najbogatijih i najpoznatijih žena svijeta, ušla u butik u Zürichu kako bi si kupila novu torbu. Baš kao u sceni iz filmskog hita 'Zgodna žena' s Julijom Roberts, Winfrey je – kako je objavila na Twitteru – doživjela da joj prodavačica odbije pokazati torbicu jer je 'previše skupa za nju'. Švicarska prodavačica torbi očito nije prepoznala Winfrey, te je vodeći se njenom bojom kože zaključila kako gospođa pred njom nikako ne može imati dovoljno novaca za šoping skupih torbica u ekskluzivnim ciriškim buticima.

U međuvremenu se oglasila i prodavačica te sve proglasila nesporazumom, no vijest o Winfrey je došla u isto vrijeme kao i ona o pokušajima gradića Bremgartena u Švicarskoj da azilantima zabrani pristup lokalnom bazenu, kako se njihova tamna koža ne bi miješala s ružičastom švicarskom. Kako piše Financial Times, sve to su najnoviji pokazatelji švicarske nelagode zbog velikog broja emigranata, koji su naročito počeli dolaziti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Danas je 1,8 milijuna stanovnika Švicarske – od sveukupno osam milijuna – stranog porijekla. Švicarska je u međuvremenu pooštrila svoje procedure za azil te se više za isti ne može prijaviti u njihovim diplomatskim predstavništvima, a uvedena je i kvota za radnike iz zemalja Europske unije.
Čak i Švicarci sami smatraju da imaju problem s rasizmom. Primjerice, u anketi popularnog tabloida Blick 43 posto ispitanih je incident s Oprah Winfrey okarakteriziralo kao rasistički. Ekstremistički stavovi prema strancima su postali i dio tamošnjeg mainstreama zahvaljujući populističkoj stranci SVP (Švicarska narodna stranka), koja je forsirala referendum o zabrani gradnje minareta i politički profitirala od ksenofobne politike. No politolog Fabrizio Gilardi sa Sveučilišta u Zürichu ističe da Švicarci nisu ni više ni manje ksenofobni nego stanovnici ostalih zemalja EU: 'Takve teme dobiju više pažnje u Švicarskoj zbog političkog sustava koji omogućava lagano raspisivanje referenduma, pa marginalne ideje dobiju više pažnje nego u državama gdje se o tome tako ne odlučuje.'

Njegov kolega iz Lausanne Andreas Ladner napominje da je Švicarska ipak 'multikulturalno društvo', u kojem postoje i četiri službena jezika, ali da su se stavovi prema emigrantima i integraciji stranaca promijenili u protekla dva desetljeća. 'Od useljenika se očekuje da prihvate švicarski način života i poštuju švicarske tradicije. Ključno je pitanje koliko ljudi i kojom brzinom švicarsko društvo može integrirati', zaključuje profesor Ladner za Financial Times.