Samo dan nakon što je u medije procurila vijest kako je iz sefa u sjedištu zagrebačke kriminalističke policije nestalo zaplijenjenih 230.000 eura i dva kilograma zlata Ministarstvo unutarnjih poslova doživjelo je novi neugodan udarac viješću kako si je prilikom redovitog pregleda oružja 37-godišnji policajac u postaji koprivničke granične policije u Otočki iz službenog pištolja propucao nogu, zbog čega mu je život bio u opasnosti. Očigledne propuste u MUP-u koji su doveli do masovnih smjena u vrhu policije za tportal oštro je prokomentirao Dubravko Gvozdanović, umirovljeni inspektor i 'insajder' iz policijskih krugova. On kaže da je pogrešno glavni problem tražiti u zastarjelom nadzornom sustavu, nego smatra da je ključni problem hrvatskog represivnog sustava politička, plemenska, klanovska i rodbinska povezanost visokih dužnosnika policije koja se stavlja ispred obrazovanja, znanja i iskustva
Gvozdanović ponajprije smatra kako su ova dva slučaja, ponajviše slučaj nestanka zaplijenjenog novca i zlata, prikaz društvenog i moralnog kolapsa koji se odražava na sve sustave u Hrvatskoj, pa tako i na onaj koji održava red i sigurnost.
U sustavnoj pak analizi događaja iz središta zagrebačke policije, Gvozdanović, govoreći o sustavu tehničke zaštite unutar objekata koje koristi MUP, a koji bi trebao nadzirati što se doista događa u prostorijama, ističe kako većina tih zgrada nije opremljena nadzornim kamerama te kako govoreći o sigurnosnim aspektima i važnosti kamera upadamo u zamku beskonačne polemike bez zaključka. Sigurnosni stručnjak, naime, smatra kako kamere ne čuvaju vrijednosti sustava, već su one tek ispomoć tehničke zaštite.
Nema slučaja koji se ne može riješiti, ako ima volje
‘Ukoliko sam sustav dobro radi, ključno je pitanje kako je netko znao što se doista nalazi u sefu. Vjerujem da je netko od krivaca za nestanak iz same policije vidio što se nalazi u sefu ili je pak čuo od nekoga tko je vidio sadržaj sefa. Stoga krivca treba tražiti unutar samog sustava koji je zbog zanemarivanja postao itekakav problem društva u cjelini’, kazao je Gvozdanović, ističući kako do ovog, ali i prijašnjih policijskih skandala ne bi došlo da policijski sustav kvalitetno radi.
‘Da je tome suprotno, vijest o nestanku nikada ne bi izašla u javnost, počinitelj bi se otkrio unutar maksimalno 24 sata, a isti čas smijenilo bi se i sve odgovorne, a ne bi se na to čekalo cijeli dan. Ne postoji slučaj koji se ne može riješiti, postoje tek slučajevi za koje nema volje i želje da ih se riješi’, rezolutno će Gvozdanović.
Slučaj nestanka novca i plemenite kovine zapravo, mišljenja je stručnjak, i ne bi trebao toliko čuditi kada smo nedavno svjedočili nestanku bicikla čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije i to iz kruga navodno najčuvanije zgrade u Hrvatskoj, istaknuo je Gvozdanović, podsjećajući na slične slučajeve, poput nestanka plana obrane koji se smatra najtajnijim dokumentom te prije nešto oko dvije godine i stotinjak tisuća kuna zaplijenjenih u policijskoj akciji.
Gubitak sustava vrijednosti i nekompetentni šefovi
‘Svi ti događaji kapitalni su slučajevi curenja informacija iz sustava koji je odavno izgubio ono što je možda najvažnija stavka u tim sustavima, a to je esprit de corps, odnosno duh zajedništva. MUP je danas postao interesno podijeljena institucija u kojoj su politička, plemenska, klanovska i rodbinska pripadnost ispred znanja i iskustva. MUP je zapravo postao socijalna ustanova u kojoj istovremeno sa svakom periodičkom smjenom vlasti dolazi revanšizam. U Ministarstvu je u potpunosti nestao svaki sustav vrijednosti, sustav napredovanja i stjecanja iskustva pa šefovi postaju civili bez dana iskustva rada u policiji ili sličnim sustavima jer je najvažnije zadovoljiti formu nauštrb struke’, oštar je Gvozdanović.
Problem ne postoji od jučer, upozorava naš sugovornik, koji kao nekadašnji dio samog sustava i njegov dobar poznavatelj odgovorno tvrdi da je on u Ministarstvu unutarnjih poslova ‘truo iznutra zbog isto tako sustavnog zapostavljanja’ te kako je to ‘refleksija svega ostaloga što se događa u Hrvatskoj’.
Ono što posebno zabrinjava Gvozdanovića jest, kako kaže, maćehinski odnos sustava prema svojim djelatnicima koji su zbog spomenutog sustavnog zapostavljanja izgubili vrijednosti poput kolegijalnosti, a koja je u policiji itekako potrebna. Tako se primjerice zbog poremećenih kriterija vrijednosti pojedinci unutar sustava proglašavaju herojima dok bi ih se ustvari po hitnom postupku trebalo suspendirati bez trunke samilosti.
Govoreći pak o slučaju propucavanja policajca na radnom mjestu, koji su postali gotovo svakodnevnica, Gvozdanović kaže da je i to nažalost konstanta, kao posljedica sustavnog zanemarivanja sustava i njegovih djelatnika.
Uljuljkani smo u lažni komoditet
‘Ne trebaju nas čuditi ovakvi događaji jer policija zapravo nije vična rukovanju oružjem zbog nepostojanja redovitog kondicioniranja unatoč činjenici da se poboljšala temeljna izobrazba. Financijske mogućnosti odnosno premalo materijalnih izdvajanja za taj oblik vještina jednostavno ne dopuštaju uvježbavanje. Dovoljno je istaknuti podatak kako u hrvatskoj policiji imamo 30.000 ljudi pod oružjem i tek dvije streljane, tako da se u mnogim policijskim upravama službena gađanja obavljaju na neadekvatnim i zakonski nelegalnim prostorima, što je apsurd sam po sebi. Tu je i Zakon o oružju, pun besmislica. Dok je policajac obvezan nositi službeno oružje 24 sata, ako poželi privatno posjedovati oružje, taj isti MUP mu u pravilu pravi probleme te su nerijetki slučajevi da se policajcima odbijaju dozvole za nošenje oružja', istaknuo je kao jedan od primjera naš sugovornik.
Gvozdanović se u razgovoru za tportal osvrnuo i na nedavne slučajeve terorističkih napada, a prema njegovom mišljenju, oni su pokazali svu nekvalitetnost sustava sigurnosti, lošeg operativnog rada i nekompetentnosti policije i tajnih službi te uljuljkivanja u lažni komoditet, za što tvrdi da se itekako uvuklo i u redove naše policije i tajnih službi i zbog čega bi, smatra on, Hrvatska mogla imati problema u skorijoj budućnosti.
